HR KAO TURISTIČKO ODLAGALIŠTE OTPADA
Tekst: B. Dobrijević
Foto: www.vlada.gov.hr
Prema blagoglagoljivim izjavama ministra turizma Garija Cappellija, Hrvatska bilježi stalni, iz godine u godinu, sve veći priljev turista. Međutim, s njima i sve veće količine otpada. Pritom hrvatskoj javnosti mediji plasiraju samo pozitivne učinke turističkih rezultata dok one druge ne spominju. Posebno se to odnosi na motorizirane turističke pridošlice čiji automobilski prtljažnici su vrlo često prepuni konzervirane hrane, plastičnih boca kao i ostalih potrepština široke primjene koji završavaju na bogatim odlagalištima otpada duž jadranske obale. Gledajući globalno, osim domaćeg stanovništva koja čini kontinuiranu, dakle dugogodišnju liniju onečišćenja, slika zaštite okoliša unutar turističkih središta statistički i operativno ne prati povećanje broja turista kao onešćićenja povezana s time.
NE POSTOJI PLAN SANIRANJA?
Na tragu toga, iz pojedinih ekoloških udruga navode da ne postoji plan o saniranju, odnosno o zatvaranju odlagališta otpada, međutim ministar energetike i zaštite okoliša Tomislav Ćorić je te kritike ocijenio deplasiranim, ne obrazloživši pritom detaljan stav resornog ministarstva ili Vlade RH. Ministar je samo tom prilikom napomenuo da je tijekom 2018. godine, stručni tim iz Ministarstva prokrstario Hrvatskom razgovarajući sa svim predstavnicima županija i lokalnih samouprava na temu plana saniranja i zatvaranja odlagališta. Naime, prema direktivi Europske komisije, do 1. siječnja 2018. dakle, prije gotovo godinu i pol dana Republika Hrvatska trebala je sanirati, odnosno zatvoriti više od sto odlagališta otpada. Međutim, odlagališta do danas još nisu sanirana niti zatvorena.
NAVODNO ZATVORENO 27 ODLAGALIŠTA
Republika Hrvatska, s obzirom na stanje infrastrukture, nije bila u stanju provesti direktivu EK te je krenula u parcijalna zatvaranja odlagališta otpada. Prema dostupnim podacima do početka 2019. godine zatvoreno je 27 odlagališta, a svi gradonačelnici i načelnici, navodno su o tome bili obaviješteni u siječnju i veljači 2018. godine – navode u Ćorićevom ministarstvu i usput dodaju kako je lokalna i županijska vlast imala vremena za prilagodbu sustava. Međutim, ovdje se nameće pitanje ima li Hrvatska uopće sustav gospodarenja otpadom?
STARI I NOVI PRAVILNICI
Na nedavno završenom e-savjetovanju odlagališta otpada u Hrvatskoj su razvrstana u tri kategorije. Prema postojećem Pravilniku o načinima i uvjetima odlaganja otpada odlagališta koja nisu usklađena s tim Pravilnikom, trebaju biti zatvorena, a njih je blizo sto, kako smo već prije napomenuli. Prema sadašnjem stanju, do popunjenja kapaciteta, može raditi još 50 odlagališta, a do gradnje centara za gospodarenje otpadom, u radu bi trebalo biti 21 odlagalište otpada.
DNEVNE KAZNE 40 TISUĆA EURA
Dodatno pitanje koje je postavljeno tijekom posljednjeg e-savjetovanja jest – kako država uopće može zatvoriti odlagališta, kad nije osigurala druge mogućnosti zbrinjavanja otpada? S druge pak strane, ne ispuni li hrvatska ciljeve u gospodarenju otpadom, a izgledno je da to neće moći učiniti, prijeti joj plaćanje penala, koji bi prema neslužbenom izračunu Svjetske banke, trebali iznositi oko 40 tisuća eura po danu i Hrvatska bi ih morala plaćati sve do ispunjenja postavljenih ciljeva.
STANJE S OTPADOM JE ZABRINJAVAJUĆE
Kako Hrvatska misli ispuniti postavljene ciljeve, a za što je rok već prošao prije godinu i pol dana, kao i činjenica da nije izgradila potrebua infrastrukturu, iz Ćorićevog ministarstva zasad ne daju odgovore. Obzirom da su u Hrvatskoj otvorena samo dva centra za gospodarenje otpadom, i to u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji, može se izvesti jasan zaključak da sve ovo što se događa u zbrinjavanju otpada, posljedica je nereda i lošeg planiranja.
IPAK NEŠTO IZVOZIMO
Bilo kako bilo, izgovor o nastajanju problema zbog cikličke promjene stranaka na vlasti ne može odgoditi ili promjeniti odluku kako će odlagališta trebati zatvoriti, no, kada i kako, na to je sada teško dati jasne i točne odgovore. No jedno je sigurno, obzirom da Hrvatska nema centre za gospodarenjem otpadom niti sortirnice, a to je, da će izvoziti svoj otpad, vjerojatno u susjedne zemlje, koje će to papreno naplatiti.
DEFINICIJA ODLAGANJA I GOSPODARENJA OTPADOM
Otpad, definiran u članku 3. stavku 1. Direktive 2008/98/EZ kao „svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje ili namjerava ili mora odbaciti”, predstavlja potencijalno golem gubitak resursa u obliku materijala i energije. Osim toga, gospodarenje otpadom i njegovo zbrinjavanje mogu imati ozbiljne utjecaje na okoliš. Primjerice, odlagališta zauzimaju zemljišta i mogu uzrokovati onečišćenje zraka, vode i tla, dok spaljivanje može dovesti do ispuštanja onečišćujućih tvari u zrak. Stoga je cilj politika gospodarenja otpadom u EU-u smanjiti utjecaj otpada na okoliš i zdravlje te poboljšati učinkovitost korištenja resursima. Dugoročni je cilj tih politika smanjiti količinu nastalog otpada, a kada je stvaranje otpada neizbježno, promicati ga kao resurs te postići veći udio recikliranja i sigurnog zbrinjavanja otpada.