FAKE NEWS I KAKO IH PREPOZNATI? 

Tekst: Dr. Tihomir Marjanac

Foto: Dnevnik.tv/ProGEO-Croatia

Živimo u dobu u kojem smo svakodnevno izloženi novim, pa sutradan još novijim vijestima o ovom-ili-onom događaju ili pojavi u društvu. Neke od tih vijesti su čista izmišljotina i nekad su se zvale “novinarskim patkama”. Tko ne zna o čemu je riječ, neka pogleda izvrsni crtani film Zagrebačkog Duga filma “Veliki miting”. Danas je taj izraz zaboravljen i zamijenio ga je anglizam “fake news“. U stvari ništa novo! Lažnim vijestima služili su se mnogi, a Goebels je navodno rekao “ponovi laž 1000 puta i postat će istina“.

Pada mi na pamet usporedba s krivotvorenim novcem. Već su se u Rimskom carstvu krivotvorile kovanice, pa se to nastavilo do današnjih dana. Da je to nezakonito i kažnjivo piše na mnogim novčanicama, ali tko će (kad se otkrije) snositi krivicu? Ne samo krivotvoritelj, nego i onaj koji se tim krivotvorenim novcem služio! A kako je s lažnim vijestima? Kriv je svakako njihov tvorac, a što je s onima koji ih dalje prenose, npr. portalima i tiskovinama? Zar nisu i oni krivi za širenje laži?

KAŽNJAVANJE LAŽI POPUT NAPADA NA DEMOKRATSKE SLOBODE

Kod stvaranja masovne histerije oko ovog-ili-onog problema krivicu snose i oni koji su neku lažnu ili preuveličanu vijest prenijeli dalje. Oni koji stvaraju ozračje u kojem se kod stanovništva stvara osjećaj nesigurnosti, bespomoćnosti ili panika doslovce truju narod! U nekom drugim vremenima bili bi strogo kažnjeni. Danas pak, kažnjavanje nije popularno jer ga se doživljava kao napad na demokratske slobode, a zar je “demokratska sloboda” stvaranje panike? Bilo da je riječ o neposrednoj ugrozi od nekog virusa, političkih protivnika ili imaginarnih predatora, npr. svemiraca, treba zadržati zdravi razum i u izvještavanju biti objektivan. No, ovih dana svjedočimo doslovce o utrkivanju urednika koji na naslovnice svojih tiskovina izbacuju jedan naslov bombastičniji od drugoga. Što će prosječni čitatelj tih vijesti učiniti? Povjerovat će im, ili će okrenuti stranicu? Ako učini ovo drugo, dočekat će ga manje naglašen ali sličan naslov koji će ga pokušati uvjeriti da je ono što čita prava i neoboriva istina. A kako da se u to uvjerimo? Ovaj-ili-onaj komentator glatko spočitava sad političarima, sad ekonomistima, sad stručnjacima, pa i samim čitateljima da je pogrešno sve ono što on sam ne zagovara, pa stvara kod mene i meni sličnih osjećaj krivice što se s njime ne slažemo.

LAŽ U MEDIJIMA ISTOVJETNA KRAĐI ILI KRIVOTVORINI

Nedavno sam čuo misao da se protiv lažnih vijesti u medijima ne možemo boriti. Može biti da je to poput borbe s vjetrenjačama. No, nešto u meni govori da se ne smijemo predati. Jednako kao što ne smijemo tolerirati krađu, krivotvorenje, laganje, ogovaranje. Teško je prepoznati žito u polju kukolja, ali moramo! Moramo naučiti prepoznati neistinu, “nategnutu istinu” ili poluistinu, jer ako to ne uspijemo, možemo trpjeti posljedice. Na primjer, ako vam netko kaže da ne moramo plaćati račune (što je sigurno lažna vijesti) i poslušamo ga jer “on valjda zna”, možemo samo čekati dan kad će nam stići tužba ili ovrha. Tko će tada biti kriv?

NEMA INTERNETSKIH IKONA KOJE UPUĆUJU NA NEISTINIT SADRŽAJ

Kako prepoznati neistinitu vijest? Hoćemo li posegnuti za nekom knjigom na polici koju smo naslijedili od roditelja ili sačuvali iz školskih dana, hoćemo li provjeriti istinitost u sveznajućim internetskim enciklopedijama ili ćemo se pokušati prisjetiti što smo o toj temi učili u školi? Zar ne bi bilo logično prvo preispitati svoje znanje, a tek potom informaciju provjeravati u medijima upitne vjerodostojnosti? Naravno da je lakše utipkati neki pojam, i pročitati što o njemu piše na Internetu. No tamo piše svašta, ima i istinitih i neistinitih informacija, ali nema natpisa niti ikone koja bi upozoravala na neistiniti sadržaj.

Ako se želimo oboružati za borbu s neistinama, moramo se oboružati znanjem! A upravo je protiv toga ovih dana predavao gost iz Australije koji se zalaže za “teach less, learn more“. Dakle, on se zalagao da učimo manje činjenica, ali da oslobodimo mozak za rješavanje problema. Pa što je tu sporno? Tako sam i ja mislio prije nekoliko desetaka godina. Od onda sam naučio puno novih činjenica i sad vidim da je to bila – zabluda! Možeš do mile volje rješavati probleme – ali samo u okvirima činjenica koje znaš i s kojima znaš baratati. I tu je priči kraj. Možda dotični ima spoznaje koje ja nemam, a možda on nema spoznaje koliko mi znamo, a možda njegovo viđenje stvari i nije tako krivo u društvu koje može doslovce kupiti stručnjaka (i njegovo znanje) koje mu treba. A što je s onim društvima koja se moraju osloniti na vlastito znanje?

NEBULOZNE VIJESTI OKO ANTARTIKE I KANIBALIZMA POLARNIH MEDVJEDA

Borba protiv lažnih vijesti je poput borbe protiv krivotvorenog novca. Taman se otkrije lažnu novčanicu, a već netko stavlja u opticaj nove, ništa bolje krivotvorene. Smijemo li se u toj borbi predati, defetistički konstatirajući da je “bitka unaprijed izgubljena“?

U kategoriju lažnih vijesti možemo ubrojiti i one koje same po sebi nisu lažne, a nisu niti vijesti, ali se takvima prikazuju. Tako na primjer ovih dana možemo pročitati da se na nekom dijelu Antarktike otopio led. To je istina, ali nije vijest. Zašto? Zato što je to sezonska pojava koja se događa krajem svakog ljeta i to na udaljenim otocima. Medijska vijest ovih dana bila je da se snijeg otopio na Antarktičkom otoku Eagle Island koji se nalazi na 63° južne geografske širine, dakle 3000 km sjevernije od južnog pola, i koji je okružen oceanom. Pregled satelitskih snimaka pokazuje da se to događa svakog ljeta, ali i to da se zimi otok zaledi. U istoj medijskoj vijesti bilo je rečeno “Početkom mjeseca na Antarktici je zabilježena rekordno visoka temperatura od 18,2 Celzijevih stupnjeva. Usporedbe radi, isti dan je u Los Angelesu izmjerena jednaka temperatura, izvijestila je NASA” (Jutarnji list, 27. 2. 2020.). Provjerio sam, na taj dan je na Antarktičkom kontinentu na Norveškoj istraživačkoj stanici Troll bila izmjerena temperatura od -18°C. Da, ljeto je na južnoj hemisferi i na Antarktici nema noći. U toj “vijesti” netko je zaboravio da ne možemo uspoređivati temperature na mjestima udaljenima 3000 km, i da Eagle Island nije kontinentalna Antarktika! Nekritičko pisanje, ili bolje reći tendenciozno, ne provjeravanje činjenica, i stavljanje stvarnih podataka u pogrešan kontekstualni okvir su manifestacije manipuliranja informacijama. Netko je čak stavio naslov “A record-breaking heat wave changed Antarctica in 9 days“. Tu vijest su prenijeli svi mediji, a onda su se neki zaletjeli pa počeli pisati o kanibalizmu među polarnim medvjedima koji je navodno izazvan klimatskim promjenama, ne ulazeći u analizu njihovog ponašanja. Jer da jesu, otkrili bi da je pojava da mužjak napada mladunce česta u životinjskom svijetu, čak i kod akvarijskih ribica!

Kako prepoznati lažne vijesti? Kritičkim promišljanjem! A da bi se to moglo, moramo poznavati činjenice, moramo poznavati ustroj stvari i pojava, moramo se oslanjati na svoje znanje i logičko razmišljanje, a ne povoditi se za medijima koji prenose svakojake poruke. Niti se povoditi za djecom koja aktivističkim žarom, nošena na krilima medijske pažnje, svojeg neznanja i nekritičkog razmišljanja zahtijevaju da odrasli promjene noć u dan i obrnuto.

Slika: Razlike u ledenom pokrovu na Antarktici u rasponu od 1980. do 2010. godine na osnovi satelitskog praćenja u mikrovalnom spektru. Uočite koliko se razlikuje veličina ledenog šelfa u rujnu (kraj zime) i veljači (ljeto). Eagle island je označen strelicom.