DRŽAVA IZRAEL I IGRA S HAMASOM

Tekst: Zdenko Lozo

Foto: IDF/U. S. Navy

Jačanje američke sile u trusnoj regiji, britanski špijunski zrakoplovi nad Izraelom, poziv kineskom vodstvu na razgovore u Ameriku, uskrs njemačkih oružanih snaga i bujanje njihove vojne industrije, baltičke i skandinavske zemlje kao moćna NATO utvrda, Balkan supstitucija turskog udjela u južnom njegovu krilu te Ukrajina kao magnet ruske devastirane armade, dalekoistočno naglo bujanje NATO pozicija – sve su to vijesnici jednog posve novog vremena koje stoji pred čitavim, tim divnim novim svijetom.

Teroristički udar Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. (nadnevak koji će sigurno izmjeniti geopolitičku budućnost svijeta) imat će fatalne posljedice za razularene islamističke falange, nasljedno i na njihove nalogodvace, primarno Iran i Rusiju i Tursku. Makar su na početku, uz još mnoge lovce u mutnom, ova tri režima trljali dlanove u uvjerenju kako je to krupan dobitak za njih, stiglo ih je brzo trježnjenje. Najnoviji iz mnoštva arapsko-izraelskih ratova, od stvaranja židovske države daleke 1948., osim neopisivih ratnih pustošenja stvorit će posve nove odnose unutar palestinskog naroda, stubokom će izmješati karte u velikoj partiji šaha, Palestinaca s drugim arapskim narodima i razbucati ionako krhke odnose unutar zemalja Globalnog juga.

Rat s Hamasom i vjerojatno njegovo širenje na najtrusnije tlo zemljine kugle izmijenit će geopolitičke odnose afričkog SI i azijskog JZ na međi prema europskom dijelu Mediterana (čitaj) Zapada te većem dijelu svijeta, posebice euro-azijskih, i azijskih zemalja s Turskom i Kinom kao novo-starim carstvima te  političkim Zapadom podebljanim alijansom sa zemljama Dalekog istoka. Onima koji nisu razumjeli Brexit valjda će se otvoriti oči. Nije valjda moćna kruna spala na to da njene planove stopiraju kojekavi đilkoši iz jugoistočnih i zemlja Srednje Europe.

Volja za rat lako nađe njegov povod

Bilo da je zločinački Hamasov udar započeo propustom izraelskih i zapadnih sigurnosnih službi, ili da su kvalitetne informacije ovih potonjih korištene kao secret password game za njihove planove, kojima bi sami teško mogli napravti bolji scenarij i režiju za veliki povod, koji se munjevito pretvorio u pakleni rat. Na žalost, u ratovima se često za „opravdane“ ciljeve, ili pak manje očekivane gubitke, šutke ili dogovorno u smrt i razaranje šalje „jeftiniji“ – dakle, pragmatičniji gubitak vlastitih ili neprijateljskih efekiva svih vrsta. Priča o prikrivanju tajne engleskog dešifriranja moćne njemačke „Enigme“ u studenom 1940. i prikrivanje sudbine nadolazećeg bombardiranja Coventryja, kako Njemci ne bi shvatili da im je tadašnji model Enigme probijen od čitave vojske engleskih dešifranata, dovela je do strašnog razaranja grada kojeg su napali njemački bombarderi, njih  515, s razornim zapaljivim bombama. Taj grad je po tom zločinu postao najrazoreniji grad tijekom II. Svjetskog rata u čitavoj Engleskoj. Dakle, vlastiti obavještajci nisu isporučili saznanje stanovnicima grada (koji su imali vremena za odlazak u skloništa), niti PZO-u (protuzračnoj obrani) svoje vojske, kako ne bi kompromitirali činjenicu probijanja šifriranih njemačkih poruka. Otvaranje gotovo cijelovite štorije o Enigmi koncem prošlog milenija i njeno detaljno isčitavanje, razotkrilo je glomazne koristi engleskih dionica u Savezničkoj pobjedi. Vrijednost im je narasla nesumljivo i u špijunskom ratu s „genijem nacističkih“ znanstvenika na planu SIGINT-a (signals intelligencea), sve do mišljenja kako je pobjeda engleske supertrajne Ultre nad „svemoćnom“ njemačkom Enigmom odlučila ishod II. Svjetskog rata. Nesumljivo veliki njemački amiral Dönitz ne manje besprijekorni nacist, kojeg je Adolf prije suicida proglasio novim Führerom, čija se ratna sreća kretala od nevjerojatnih uspjeha do potpunog potopa, vjerovo je kako  je njegova  podmornička flotila izgubila boj sa sveznicima na Atlantiku od moderniziranih radara, a ne proboja Enigme tj. elektronskog ratovnja  – i danas najmoćnije ratne tehnologije, koja nosi i donosi ne manje od barem trećine ukupnih ratnih postignuća.

Toliko o samom početku krvavog Hamasova pira, mogućim odgonetanjima nalogodavaca te obavještajnim i kontraobavještajnim igrama u svezi 7. listopada. Nu, potpisnik se ovog uratka priklanja onima koji vjeruju kako su Židovi bacili dobro nakićenu udicu, a Hamas se polebedio za plijenom, koji će ga na kraju koštati svevremenog nestanaka, barem u Izraelu.

Naime, Izrael je odgovorio nevjerojatno snažno koristeći Hamasove zločine kao opravdan razlog sveopćeg uzvraćanja s tim da su Mossad i diplomacija, svakako uz suradnju USA, pripravili teren za „čišćenje palube“. Tragično i žalosno po tko zna koji put – kao koleteralna žrtva, stradalo je i još će stradati palestinsko pučanstvo, napose oni najranjiviji: djeca, žene i nemoćni.

Pojas Gaze se temeljito pripravio za bitku svih bitaka

Na postojeće podzemne „štakorske“ kanale koje je počeo graditi Izrael, Hamas je uz pomoć svojih podupiratelja ili bolje gospodara razgranao to podzemlje, opremio ga solidnom infrastrukturom i labirintnim sadržajima te mrežama ulaza, prolaza i izlaza. Ovo je potonje povezano s objektima nulte tolerancije ratnih djelovanja (bolnice, škole, dječiji vrtići i sl.)  Ovakvi „građevinski zahvati“ u podzemlju grada Gaze, sigurno nisu promakli Shabakovim, Amanovim i Mossadovim operativcima i analitičarima [1]. Naprotiv, čekalo se da kucne odlučujuća ura pa da se sve odigra po pomno pripremanim  ratnim planovima, sračunatim ponajprije na eliminaciju Hamasa i preseljavanje Palestinaca na zato pripremljene lokacije, a potom za puno ozbiljniji scenarij.

Nekoliko dana nakon Hamasova brutalnog udara na Izrael uslijedila je strašna odmazda – neselektivni udari na Gaza City s mora, kopna i zraka. Artiljerijska oruđa s kopna, a rakete s mora kao i one iz  zraka u 1. tjednu odmazde u gradu Gazi poravnali su oko 1.300 stambenih zgrada, što no bi Srbi rekli u paramaparčad. Izraelske obrambene snage (IDF), potpomognute specijalnim postrojbama, munjevito su rascijepile Gazu na dva dijela uz stanoviti otpor Hamasovaca, koji su protuoklopnim i drugim oruđima uzvraćali mlakim udaracima, kao i s raketnih položaja, zasiplući šire područje Izraela i sam Tel Aviv.

U izraelskom bombardiranju male palestinske enklave zvane Pojas Gaze, a koje je uslijedilo nakon Hamasova udara,  poginulo je, do početka nedavnog primirja, najmanje desetak tisuća osoba, uključujući oko četiri tisuće djece.

Hamas (Islamski pokret otpora) u prijevodu s arapskog jezika i u značenju „hrabrost“ preuzeo je cijelovitu vlast u Pojasu Gaze 2007. godine. Od 2008. ovo je peti njegov mini rat s Izraelom na ovom teritoriju. Anticionistički Hamas sa svoja dva krila – socijalnim i vojnim u osnovi je palestinska sunitsko – islamistička, fundamentalistička organizacija. Ne priznaje državu Izrael, a teritorij te države naziva, „cionističkim entitetom“. Dakle, deklarira stav da čitava Palestina pripada Arapima, ne mireći se s obnovom novovjeke židovske biblijske države. Većina zapadnih država uz Izrael, Hamas smatra terorističkom organizacijom. Utemeljen je na tajnom sastanku sedmorice islamskih funadmentalista u Hebronu 1987. godine, tokom prve palestinske intifade, odnosno ustanka. Podržava ga šijitski Iran i dijeli islamističku ideologiju Muslimanskog bratstva, koje je osnovano u Egiptu 1920-ih. Sva sedmorica nazočnih u Hebronu izabrali su rat, kao sredstvo uništenja države Izrael i oživljavanja Palestine na čitavom današnjem teritoriju Izraela, području palestinke samuprave (PA) u Pojasu Gaze i na Zapadnoj obali – kao države pod zastavom Alaha i islama. Za razliku od ove sedmorice fanatika i islamističkih boraca aktualni vođa Hamasa, Ismail Haniyeha živi (tobože u egzilu) u glavnom Qatarskom gradu Dohi, gdje uživa u raskošnom uredu, terevankama po noćnim klubovima u društvu najužih suradnika, lijepih žena i ispijanju biranih alkoholnih pića. Posjednik je turske putovnice, u izvrsnim je vezama s Moskvom, a s užom obitelji raspolaže čitavim carstvom nekretnina i biznisa od Gaze do Turske. Pojas Gaze, teritorij je od pet pokrajina, ukupne površine od 365 km² (nešto manje od otoka Brača) na kojem živi oko 2.2 mil. stanovnika, uglavnom Palestinaca. Makar je ovo suvereni izraelski teritorij, na njemu je visoki stupanj PA kojom je od 2007., raspolagao Hamas. I to nakon kratkog građanskog rata i primirja sa snagama lojalnim pokretu Fatah na čelu s njegovim predsjednikom Abbasom.

Druge potencijalne bojišnice

Na drugoj je strani Zapadna obala, kao druga samupravna palestinska jedinica s površinom od 5. 878 km² – dakle, puno veća od Pojasa Gaze. Na Zapadnoj obali (rijeke Jordana, a ne Sredozemlja), prema nekim izračunima, obitava oko 3 milijuna

Palestinaca i gotovo 500 tisuća Židova – uključujući i onih oko 200 tisuća u Istočnom Jeruzalemu (zadnji popis vršen 2007.). Palestinsku stranu ovdje predstavlja Mahmoud Abbas, koji je ujedno i predsjednik čitave palestinske samuprave od 2005.

Za čelnika PLO-a Abbas je izabran u studenom 2004., poslije smrti Jasera Arafata. Prije imenovanja predsjednikom PA, Abbas je bio na čelu odjela za pregovore PLO-a.  Zapad ga drži kao čovjeka s “umjerenim utjecajem” u PA, ali sigurnim mirotvorcem. Mnogi Palestinci su mišljenja  da je suviše pomirljiv i spreman nauditi palestinskim pravima, kako bi se umilio Americi i Izraelu.

Njegov Fatah, bitno je manje radikalna stranka od Hamasa, a sluteći sudbinu Hamasa on se nudi kao glavni akter budućih pregovora na čitavom prostoru PA – dakle, uključujući i Pojas Gaze. Svakodnevne čarke u ovoj pokrajini mogu lako zapaliti čitavu regiju uključivo i susjedni Libanon u kojem dijeluje drugi islamistički pokret imena Hezbollah, bitno vojno i politički ozbiljnija struktura. Hezbollah  (od arap. hizbe-o-Alah: Božja stranka), je politička organizacija libanonskih muslimana (šijita), utemeljena 1982. nakon izraelske invazije na Libanon i nakon rascjepa u šijitskoj organizaciji Amal. Oružano krilo Hezbollaha bori se protiv izraelskog utjecaja na jugu Libanona. Učestalo vrši atak na vojne položaje i civilna naselja u Izraelu. Na početko ovog rata Hezbollah je oštro priprijetio svojim angažmanom u njemu, no za sada je riječ o niskom intezitetu odgovora na izraelsku silu. Hezbollah zagovara islamizaciju i stvaranje republike iranskoga tipa te podupire palestinsku borbu protiv Izraela. Ima potporu Irana i Sirije. Najjača je politička organizacija u Libanonu.Ogranak Hezbollaha koji je znantno ojačao u Siriji od samog početka tamošnjeg rata, suportiran žestoko od starne Irana, opasna je prijetnja Izraelu zbog svoje brojnosti, ratnog iskustava i solidne naoružanosti.

Osim u oblastima samouprave, Palestinaca ima i unutar same države Izrael. Njih milijun i sedam stotina tisuća, potomci su onih Palestinaca, koji su prihvatili strvaranje države i to logično ponajviše u Jeruzalemu (istočni, stari grad).

Izrael (izraelski Arapi)

Oni su najmanja prijetnja ozbiljnijem sukobu Palestinaca i Židova ali mogu lako biti uvučeniu ratni kaos – slučaj ozbiljnije eskalacije. Također je veliki broj Palestinaca nastanjen i u današnjoj kraljevini Jordan – njih oko 2 mil. u 13 izbjegličkih kampova (uglavnom po okončanju prvog arapsko izraelskog rata rata u kojem su arapski teret nosili Egipat i Jordan). Jordanski kralj Abdulah II. zastupa mirno rješenje, palestinske države i to stvranjem dviju država unutar bivšeg palestinskog teritorija. U tom rješenju on zagovara Pojas Gaze, Zapadnu obalu i Istočni Jeruzalem kao sastavnice države Palestine. Kralj Abdulah II. vrhunski je obrazovan na engleskim sveučilištima i vojnoj akademiji, gdje je stekao čin britanskog pukovnika. Vodio je specijalne vojne postrojbe, a sam pilotira borbenim helikopterom Black hawk. Izravni je potomak proroka Muhameda iz Hašemidske dinastije, a njegova kraljevina je ustavom sekularna država. Oženjen je Palestinkom, a iznimno je zanimljiva osoba i neupitni musliman progresivnih načela. Američki je prijatelj i u Jordanu se nalaze vojne baze USA. Nije omiljen u ostatku arapskog svijeta posebice u Saudijskoj Arabiji. Kod kuće mu račune obilato mrse Huti, koji bi lako mogli postati, nakon Hamasa, Netanyahuova velika lovina.  Izraelski jastrebovi pa i oni umjereniji nacionalisti teško će se prikloniti Abdulahovom prijedlogu konačnog rješenja palestineskih muka, makar su američki predsjenik Joe Biden i njegova administracija danomice sve više skloni ovakvom rješenju (barem verbalno).

Završetak primirja i očekivani pakao za Hamas, nažalost i Palestince

Kakav je odnos snaga u trenutnom ratu i što čeka Hamasovce koji će se teško provesti nakon  konca primirja već se da naslutiti. Tome u prilog govore brojke jednih od borbeno najiskusnijih, a po snazi, obučenosti i tehničkim mogućnostima najrespektabilnijih svjetskih otružanih snaga – odmah iza USA. (Vidjeti na Youtube-ovu pregledniku snagu istinske svjetske vojne sile).

IDF ili prema hebrejskom jeziku Tzahal sastavljen je od kopne vojske, zrakoplovstva i mornarice, te specijalnih potrojbi. Prema podacima Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS) iz 2023. Tzahal rasplolaže sa gotovo 200 tisuća dijelatnih vojnih pripadnika, a 465.000 čine pričuvne snage. U arsenalu ima 2.769 tenkova raznih tipova marke Merkava, preko 6.500 oklopnih borbenih transportera, jaku arteljeriju i protuoklop, primjerice čak 600 samovoznih haubica.  Izraelsko ratno zrakoplovstvo drži se jednim od tehnološko superijornijih na svijetu. Od ukupnih pripadnika IDF u zrakoplovstvu je njih  34. 000 u djelatnom statusu.  U posjedu zrakoplovstva su  684 letjelice, od čega preko 320 višenamjenskih bornenih zrakoplova 4. i 5. generacije, američkih Phamtoma: F-15 (83 kom.), F-16 (223kom.) i F-35 (9 kom.) – uz skori prirast od  50 komada 35-ca. Za komparativnu ilustraciju RH, zemlja dvostruko manja stanovništvom i isto toliko veličine površinom, neumorno se  hvali s 12 rabljenih francuskih Rafalea u nabavi i nešto starog željeza zvanog MIG. Osim vrhunskih ratnih zrakoplova IDF zrakoplovstvo raspolaže s devet zračnih tankera tipa Boeing B-707, (zlu ne trebalo – velika je zemlja Iran), tu je i 48 borbenih helikoptera AH-64 Apache, te mnoštvo tipova drugih letjelica za transport žive sile i tereta te druge zračne namjene. Izrael u svom naoružanju ima najmodernije opremljene protuzračne raketne sustave srednjeg i dugog dometa MIM 104 – Patriot, Arrow-3 i David’s Sling  (Davidova praćka) te Iron Dome (Željezna kupola) za borbu s raketama i artiljerijskim granatama kratkog dometa. Potonja tri protubalistička sustava plod su proizvodnje izraelske vojne industrije (IMI), u suradnji s američkim tvrtkama, na planu razvoja pripadajućih im radara i elektronike. Zračnim snagama IMI isporučuje raketne ofenzivne sustave velikog i srednjeg dometa poput LORA-e, sustava LAR -160 S naoružanog raketama kalibra 160 mm i max. dometa 45 km. Ovaj SVLR može se montirati na različite platforme, a podržava ga autodizalica koja obavlja punjenje s dva kompleta raketnih kontejnera različitog kalibra, od 13 do 30 raketa u njima. Izraelska ratna mornarica ima 9.500 dijelatnih pripadnika, a naoružanje broji: 3 korevete, 8 raketnih topovnjača, 5 podmornica klase Dupin i 45 ophodnih brodova. Tzahal je jedna od najvažnijih institucija izraelskog društva, koja utječe na gospodarstvo, kulturu i političku pozornicu zemlje. Redoviti i obvezni vojni rok u Izraelu prolaze svi građani stariji od 18 godina, po mobilizaciji i pozivu za obuku muškarci služe 32, a žene 24 mjeseca. Vojni proračun izraelske države je oko 20 mlrd. USD – godišnje – oko 5% GDP, kojeg USA potupiru u iznosu oko jedne petine.

Sva ova vojna sila počela je nemilosrdno udarati na brigade Al-Qassam tj. Hamasove bojovnike, zaostale u podzemnim tunelima uzduš granice Pojasa Gaze i židovske države, spremne prihvatiti borbu do konačanog samouništenja. Podzemni tunelima uzduž izraelske granice Hamas se služi kao vojnom infrastrukturom u solidnim i suhim rovovima. Također su i na granici s Egiptom u Pojasu Gaze iskopani slični tuneli i oni se nalaze u Hamasovom posjedu, ali je njihova namjena komunikacija ljudi uključivo antiizraelske vojnike te raznih roba i vojnih sredstava ili pomoći saveznika. Na sve robe Hamas naplaćuje porez u iznosu od 20 % od vrijednosti i to koristi kao jedan od izvora finaciranja vojnih potreba.

Nedvojbeno, teška se izraelska sila po isteku primirja pokrenunula po planu ne dozvoljavajući Hamasu kupovanje vremena cijenkanjem zarobljenicima. Za njezin pokret  je angažirano oko 300 tisuća vojnika svih vidova i rodova Tzahala, već raspoređenih  i  stacioniranih uz čitavi istočni dio Pojasa Gaze. To je, ne slučajno, izrekao nedavno glasnogovornik IDF-a, ledeni kontraadmiral Daniel Hagan i tako pojačao strahove od početka izvijesne kopnene operacije. I sam Benjamin Netanyahu bez ikakve dvosmislenosti jasno stavlja na znanje Hamasu – što ga čeka. Na žalost i civilne žrtve s obje strane te pripadnici IDF-a trpjet će ogromne gubitke u poginulim i obogaljenim te trajno unesrećenim, zbog izvjesnih gubitka njihovih srodnika.

Nedvojbeno, dio je Hamasovaca odbacio vojno ruho i prerušio se u civile. To im na njihovu nesreću neće pomoći jer je Pojas Gaze doslovno okovani kavez, a njegova slabija stranica je na međi s Egiptom – na zemlji i pod zemljom. Na drugoj strani će ih dočekati  egipatske sigurnosne snage s debelim dosijema koje su im siguno odavno isporučili Izraelci. Zatvori, egipatski ili židovski bit će im strašnija perspektiva od topovskih i inih krhotina ili pak bojevoga zrna, koji život u hipu zaustavljaju. Već prve slike s otvorene pozornice obilaze čitavi svijet, prema kojima se Hamasovci  ne tretiraju kao neprijateljski zarobljenici, već surovi teroristi. Upravo to su si oni priskrbili iracionalnim i brutalnim činom onog, istaknimo još jednom, strašnog 7. listopada, dajući legitimitet ovome što ih je tek počelo snalaziti.

Reakcije iz čitavog svijeta

Medijske slike „neočekivanog“ brutalnog pokolja u Izraelu s početka listopada i žestokog odgovora IDF-a na njega, munjivito su se širile diljem kruga zemaljskog, izazivajući šok, zgražanje, solidarnost, trijumfalno raspoloženje, mnoštvo pitanja, strahova i neviđeni interes pregleda brutalnog spektakla. Užurbarnost diplomata i donositelja odluka mnogih zainteresiranih strana te kaos među dobro plaćenim birokratima na East Riveru u samom Sjedištu institucije imena UN i drugim njenim ispostavima slike su koje će biti dio političkog povjesnog kalendara. Iz njega će se isčitati puno više od onih slika uplovljavanja dijela snaga Ratne mornarice Sjedinjenih Država (USN) u blizini istočne obale Sredozemnog mora, predvođenog ponosom čitavog USN-a i Amerike, nuklerano pogonjenog nosača zrakoplova USS Gerald R. Ford i čitavim jatom brodovlja od razarača preko krstarica do opskrbnih plovila. Ford se „slučajno“ zatekao u Europi gdje je sudjelovao u vježbi s talijanskom mornaricom početkom velikog tjedna  novovjekog Izraela.

Osim slika viđenih na mediteranskoj pučini, sigurno nije manjkalo, oku nevidljivih, podmornica i obavještajnih zrakoplova na velikim visinama, u blizini marinske ploveće sile. Ni okolne američke baze nisu dobile raspust u povodu predstojećih Halloweena i Dana zahvalnosti. Pod izlikom ili stvarnim napadima Amerikanca tj. njihovih vojnih baza u Iraku i Siriji od vojnih snaga Bashar al-Assadova režima, tamošnjeg Hezbollaha i Iranske revolucionarne garde, Amerikanci su žestoko odgovorili raketiranjem položaja ova svoja tri preopasna neprijatelja, istovremenim zastrašivanjem novo prispjelim mornaričkim snagama, koncem listopada 2023., stavljajući  jasno do znanja tko je tko u toj regiji. Makar je iransko vodstavo zaprijetilo žestokim muslimanskim odgovorom u slučaju daljne  eskalacije, cijela se priča zaustavila tek na šupljim prijetnjama. Najnovije granatiranje američkog veleposlanstva u Iraku dobit će predviđeni odgovor, a igra s vatrom bi u trenutku mogla zapaliti veći dio Srednjeg istoka, napose Sirije i Irana.

Naručitelji Hamasova terora, ponajprije Iran i Rusija do zla-boga mlako ispratiše sidrenje moćne sile USN-a, dok arapske zemlje gotovo mukom umukoše. Oglasio se tek neuvjerljivim prijetnjama obližnji Hezbollah, nešto traljavo Saudijska Arabija, a bosporski sultan opetovano je isticao povjesnu sramotu i stigmu za prekomjerni odgovor IDF-a na Hamasov brutalni, ali „opravdani“ zločin. Kako vrijeme prolazi sultan podiže glas za koju oktavu, ali nema konkretnih prijetnji i najvještaja pomoći braći muslimanima. Istovremeno još jednom vapije za američkim nepobjedivim šesnaesticama (F-16) uz trgovanje za konačnu verifikaciju Švedske u NATO.  Sve očitiji je tek trenutni šićar za njegove snove o obnovi Otomanskog carstava, nešto slično poput odnosa prema ukrajinskom paklu. Tvrtka, od davno u debelom stečaju, kao i obično statutarno razapeta između nikakvih alata i moći velesila te nemuštosti krovnog dijela birokrata – ovaj put još k tome  žestoko išamarana verbalnim pljuskama nimalo diplomatskog riječnika aktera iz Jeruzalema, tek je upozorila na svoje postojanje. Egipat nije otvario granicu, jedini uski izlaz spasa iz kipućeg vulkana za braću Arape, sputan američkim savezništvom i ne tako davnim činima Muslimanske braće na njegovu tlu.  Sve više za Egipat bi bilo previše. Jedino im još nedostaje Hamas! Strašan odgovor ne samo u razaranju i pogibiji nedužnih civila nego potpuna blokada čitavog Pojasa Gaze pretpanog ljudskim mravinjacima prijete strašnim pomorom stotina tisuća Palestinaca. Vodstvo Izraela nakon munjevite odmazde na dnevni red je stavilo točku iz scenarija i uz pomoć USA i Katara pristalo, mjesec i pol nakon početka pakla, na primirje i transfer humanitarne pomoći putem egipatskog graničnog prijelaza Rafaha u Pojas Gaze. Izbjeglice, njih manje od tisuću, propuštenih u Egipat i prijvoz u matične zemlje, dok Palestinci s opetovanim izraelskim zapovijedima, srljaju sa sjevera na jug Pojasa, kako bi se moglo do punine  aktivirati predstojeće vrlo krvavo ratište.

Od munjevitih događaja povezanih s ratom u Izraelu i sukobom Globalnog juga sa Zapadom na sve strane, valja skrenuti mršavi učinak Putina ili dvojnika mu, na izletu u „saveznički“ Rijad i traženje pomoći OPEC+, u podizanju cijena nafte putem smanjivanja njene proizvodnje, unutar ove asocijacije. Fijasko arapske turneje Kremlj pokušava naknaditi izvlaštenjem Exson Mobilea s naftnih polja u Gvajani, od strane vazalskog režima Nicolasa Madura, venezuelanskog diktatora, koji je proveo komunistički referendum o pripajanju naftnih polja Venezueli. Rezultat „referenduma“ nije prešao postotak veći od 100, ali je tu negdje. Doduše, tek je navučena polovica glasača izišla na taj falsifikat od referenduma. Osim USA toj se ludoriji žestoko suprostavlja Brazil, zveckajući oružjem za još jedno ratno žarište, ovaj put protiv sluge njihova companheira V.V. Putina. Ah taj BRICS! Očekujući pak brzu nagodbu, „oružje za zid“, republikanaca i demokrata u američkom Kongresu, a potom žurnu dostavu toliko potrebnog oružja Ukrajini, Putin bi, ukoliko je još na ovom svijetu, zbog ovako krupna tri poraza mogao rezignirano kazati: „Ubi me bre decembar, žešće nego Slobu „petooktobarska revolucija“.

[1] Riječ je o tajnim službama Izraela: unutarnjo sigurnosnoj,  vojno sigurnosno-obavještajnoj i vanjskoj obavještajnoj. Nesumljivo, sve tri navedene agnencije u službi nacionalne sigurnosti Židova su sam svjetski vrh intellegencea.