DIVLJA GRADNJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Tekst: Anđelko Hundić

Foto: Glas/MPU/Kamp Bi Village/A. H./Amarin Resort 

Divlja gradnja u Republici Hrvatskoj toliko se proširila da je postala veliki problem u upravljanju državom. Prostor je, naime, jedan od osnovnih izvora bogatstva neke države. Zato ga je neophodno kontrolirati, urediti i planirati, a bespravna izgradnja to onemogućuje i tome se suprotstavlja.No, što je država napravila da se ona spriječi? Država je čekala sve do 2012. godine da donese zakon kojim se nastoji uvesti red u prostor Republike Hrvatske i zaustavi bespravna izgradnja. Nazvala ga je „Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama“, od javnosti prozvan i opće prihvaćen kao „Zakon o legalizaciji“. Predlagateljica i nositeljica provedbe Zakona o legalizaciji je tadašnja ministrica graditeljstva i prostornog uređenja (2012. – 2016.) arhitektica Anka Mrak Taritaš.

Kontraverzan zakon

O kako se velikom problemu radi govori i broj predanih zahtjeva za legalizaciju, njih je naime bilo 826.948. Taj broj ne odnosi se samo na zgrade, već i na dogradnje, pregradnje, izgradnje pomoćnih objekata, zatvaranje lođa i slične manje zahvate, dok je broj građevina izgrađenih bez građevinske dozvole bio oko 350.000. Ali uzevši sve u obzir on je zastrašujući, jer ja tada (popis iz 2011.) Hrvatska imala 4.281.000 stanovnika i oko 1.500.000 zgrada.

Od početka izrade Zakona o legalizaciji, pa i nakon donošenja, bilo je i ima mnoštvo primjedbi, kritika i ocjena koje dovode u pitanje njegovu zakonitost, pravednost, pa i učinkovitost i djelotvornost, a o njemu se raspravljalo i na stručnim i znanstvenim skupovima. Dakle jedan kontraverzan zakon koji stručna javnost nije prihvatila i za koji je rečeno da će potaknuti novu bespravnu izgradnju. Što se na kraju i dogodilo. Već do lipnja 2018. godine pristiglo je dodatnih 74.955 zahtjeva, a koliko je bespravno izgrađenih građevina do 2025. nitko ne zna, ali pretpostavlja se da ih je više desetaka tisuća.

Da spomenem samo nekoliko institucija koje su dale svoje primjedbe na Zakon o legalizaciji. Kao prvu od njih naveo bih Udruženje hrvatskih arhitekata, dakle kompetentno stručno udruženje čije mišljenje, stavove i prijedloge bi ovakav zakon morao uvažavati. Kako je predlagateljica Zakona o legalizaciji arhitektica, dakle pripada upravo ovoj struci, bilo je za očekivati da će ona prihvatiti upućene prijedloge od strane Udruženja hrvatskih arhitekata. No, ona niti jedan od njihovih prijedloga nije prihvatila.

Razvoj divlje izgradnje

Slijedeća institucija koja se bavila Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama je Hrvatska odvjetnička komora. Njihove primjedbe da će ovakvim zakonom građani koji su gradili poštujući zakone i pravila, odnosno s prethodno dobivenim građevinskim dozvolama, biti diskriminirani i da se time šalje kriva poruka građanima ove države, a to je da je nepoštivanje zakona isplativo. Predložili su i da se bespravna gradnje smatra i kaznenim djelom, odnosno oni koji to učine terete i za počinjenje kaznenog djela. Ali njihovi prijedlozi nisu uvaženi prilikom izrade Zakona o legalizaciji. Dakle još 2012. godine odvjetnici su predložili da se bespravna gradnje smatra kaznenim djelom, 13 godina prije nego je to predložio današnji ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovina Branko Bačić, pa se njegov prijedlog može smatrati neoriginalnim i plagijatom.

Zakonom o legalizaciji bavili su se i sociolozi na svom simpoziju. Njihova primjedba bila je da nema sankcije za one lokalne samouprave ili nadležna tijela središnje države koje su dopustile takav razvoj divlje izgradnje i da bez toga svi ti napori za naknadnim legalizacijama zapravo ne pridonose konsolidiranju pravne države. No, niti njihovi prijedlozi za dopune Zakona o legalizaciji nisu prihvaćeni.

Legalizacija bespravne izgradnje

Prilikom snimanje dokumentarne emisije „Legalizacija bespravne izgradnje“ (premijerno prikazane 28. 4. 2016. na Prvom programu HTV, nikada reprizirane i skinute s HRTi nakon dva tjedna, kako šira javnost ne bi mogla vidjeti emisiju) razgovarao sam s relevantnim osobama. Svi sugovornici od načelnika Općine Vir, načelnika Općine Mljet, ravnateljice N.P. Mljet, ravnateljice N.P. Kornati, načelnika Općine Murter, do ravnateljice P.P. Medvednica, izjavili su da su uredno i redovito prijavljivali sve nelegalne građevine građevinskoj inspekciji, no da ona ništa nije poduzela da se takva izgradnja zaustavi, već je, još k tome, dozvoljava priključivanje takvih objekata na komunalnu infrastrukturu. Tadašnji predsjednik mjesnog odbora Kozari putovi rekao je da su oni tri puta  prijavili građevinske inspektore zbog traženja mita, no da oni nisu procesuirani. Većina ljudi s kojima sam razgovarao, a svi su oni kompetentni za područje gradnje, upravo njih smatraju najodgovornijima za bujanje bespravne izgradnje.

Na moje pitanje što se to događa s građevinskom inspekcijom, zašto je podbacila prilikom obavljanja svog posla? Ministrica Anka Mrak Taritaš je odgovorila da nije bilo dovoljno građevinskih inspektora. Zaista je teško povjerovati da u Zagrebu nije bilo dovoljno građevinskih inspektora, pa su im promakli tako veliki objekti kao što su oni na uglu Tratinske i Ogrizovićeve ulice, ili na uglu Nove ceste i Zvonarničke, koji su samo jednu tramvajsku stanicu udaljeni od građevinske inspekcije Gradski ured Trešnjevka. Mnogo sam skloniji povjerovati napisima u medijima i izjavama građana da se tu radilo o korupciji.

Ugao Tratinske i Ogrizovićeve ulice

No usprkos mnogobrojnih primjedbi i prijava protiv građevinskih inspektora nitko od njih nije pozvan na odgovornost, niti je pokrenut inspekcijski nadzor niti krivični postupak. Njih su državne službe na čelu s Ministarstvom prostornog uređenja i graditeljstva zaštitile.

Ugao Nove ceste i Zvonarničke

Ugao Nove ceste i Zvonarničke

Izmjene Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama

U Hrvatskoj će bespravna gradnja uskoro postati kazneno djelo, najavio je ove godine (2025.) ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić i najavio izmjene Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. No, i ovim zakonom opet se izlazi u susret bespravnim graditeljima jer se produžuje rok za prijavu legalizacije pa se procjenjuje da će se temeljem važećih prostornih planova moći legalizirati dodatnih oko 30.000 objekata. Ministar Bačić je izjavio „Izmjenom zakona ukinut ćemo rok za prijavu tih zgrada, ali svi oni koji su nakon toga gradili bespravno, prema ovom zakonu ne mogu ih legalizirati i mi ćemo rušiti te objekte“ i dodao da će se legalizacija dopustiti samo za objekte sagrađene do 21. lipnja 2011., za koje ranije nije bio podnesen zahtjev. Prema dosadašnjem iskustvu može se zaključiti da će se legalizacija provoditi selektivno, a u selekciji će glavnu ulogu imati građevinski inspektori kojima je na ovaj način omogućena dodatna zarada uz redovnu plaću koju dobivaju iz državne blagajne, odnosno od poreznih obveznika.

Prijedlog Zakona o prostornom uređenju

Turistički djelatnici podnijeli su primjedbe na definiranje mobilnih kučica u kampu i njihove udaljenosti od obalne linije u novom zakonu, a ministar Bačić već udovoljava njihovim zahtjevima. Problem je što se u spomenutom zakonu mobilnom kučicom smatraju i građevine koje nisu mobilne već su izgrađene na temeljima i imaju svu potrebnu infrastrukturu. „Hrvatska komora arhitekata“ koja okuplja hrvatske arhitekte, urbaniste, prostorne planere i krajobrazne arhitekte, potaknuta najnovijim javno iznesenim stajalištima Ministarstva turizma i sporta o mobilnim kućicama da ne spadaju pod kategoriju građevina te bi mogle biti smještene na udaljenosti od tek 25 metara od obalne linije, javno je iznijela svoje izrazito neslaganje takvom nestručnom stajalištu. Ona navodi „Ovim očitovanjem na prijedlog Zakona o prostornom uređenju, Hrvatska komora arhitekata jasno određuje da je „mobilna kućica“, (bez obzira na njezin naziv „mobilna“) u naravi fiksna građevina, nastala građenjem (neovisno o tehnologiji izvedbe) i izvedena od svrhovito povezanih građevnih proizvoda. Postavlja se na temelje i priključena je na komunalnu infrastrukturu (voda, odvodnja, struja), ne uklanja se sezonski odnosno ne mijenja položaj godinama (u naravi nije mobilna) već je ista trajno povezanom s tlom, te ima karakter montažne građevine, tvornički predgotovljene i montirane na temeljnu konstrukciju ili nosivu podlogu.“

Pretvaranje kampova u turistička naselja

No, usprkos ovako jasno iznesenom mišljenju struke ministar Bačić sa svojim timom udovoljiti će turističkim djelatnicima i Ministarstvu turizma i sporta i promijeniti dio Zakona koji će omogućiti stvaranje glamping naselja i drugih srodnih struktura, izvan odgovarajuće planiranih građevinskih područja što predstavlja trajan i nepopravljiv utjecaj na krajobraz i način korištenja prirodnih resursa, odudara od tradicionalnog načina korištenja obalnog pojasa te narušava kvalitetu i jedinstvenost hrvatskog nacionalnog prostora. A pregovara se već i o promjeni postotaka izgrađenosti kampa koja po prijedlogu zakona ne smije prelaziti 30 posto njegove površine – uključujući sve građevine, statične i prenosive.

Dakle ponavljaju se greške Zakona o legalizaciji, ne usvaja mišljenje struke već se prednost daje organiziranoj interesnoj zajednici koja je ujedno i najodgovornija za devastaciju priobalnog prostora i umanjenje njegove kvalitete i vrijednosti.

Kako je počelo izgleda da će prostor Republike Hrvatske i dalje ostati nezaštićen i prepušten interesima pojedinaca i interesnih skupina, a ne općem dobru i općim interesima i unapređenju i bogatstvu Republike Hrvatske. Prihvaćanjem primjedbi Ministarstva turizma i sporta biti će omogućeno da se kampovi pretvore u takozvana glamping naselje što u stvarnosti znači turistička naselja, a tradicionalno značenje kampa, pru­žanje usluga smještaja na otvorenom (kampiranje), odnosno u prirodnom okolišu, je proglašeno zastarjelim. Tako već u svom stvaranju predloženi Zakon o prostornom uređenju iZakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama odustaje od deklariranih stavova o zaštiti prostora od devastacije, osobito obalnog područja i pomorskog dobra.

Izgled tradicionalnog kampa

Ovako kamp zamišljaju Ministarstvo turizma i sporta i njegove „obitelji“

Kako je prostor jedan od osnovnih izvora bogatstva neke države neophodno ga je kontrolirati, urediti i planirati, a prijedlog Ministarstva turizma i sporta i njegovih „obitelji“ tome se suprotstavlja pa ga se stoga ne smije prihvatiti. Osim navedenog on je u suprotnosti i s Nacionalnim planom održivog turizma do 2027. koji je izradilo upravo spomenuto ministarstvo.

Popis fotografija:

• Anka Mrak Taritaš, preuzeto s web stranice političke stranke GLAS
• Branko Bačić, preuzeto s web stranice Ministarstva prostornog uređenja
• zgrade u Tratinskoj i Novoj cesti snimio autor teksta
• Izgled tradicionalnog kampa, preuzeto s promidžbene web stranice Kamp Bi Village
• Ovako kamp zamišljaju…, preuzeto s promidžbene web stranice Apartmansko naselje Amarin Resort