DISKRIMINACIJA NECIJEPLJENIH
Tekst: V. Vrček
Foto: Medpage Today
U znanstvenom časopisu »Nature« objavljena je studija danskih znanstvenika pod naslovom “Discriminatory Attitudes Against the Unvaccinated During a Global Pandemic” u kojoj su prikazani rezultati istraživanja o diskriminaciji necijepljenih ljudi tijekom pandemije koronavirusa. Zaključak Alexandera Bora, profesora s Arhuškoga sveučilišta, i njegovih suradnika jest eksplicitan: »U ovom smo istraživanju pokazali da osobe koje su cijepljene protiv koronavirusa izražavaju negativna stajališta prema necijepljenima u obliku antipatije, stereotipa, isključivanja iz obiteljskih odnosa i oduzimanja političkih prava. Ta četiri oblika diskriminacije u skladu su sa standardnim predrasudama definiranim u socijalnoj psihologiji.«
Etika kao derivat znanosti?
Za mnoge ljude to nije iznenađenje jer su različite oblike diskriminacije i nepravde osjetili na vlastitoj koži, vidjeli ih kod susjeda preko ograde ili otkrili čitajući izvještaje koji nisu nestali pod pritiskom cenzure. Ozbiljna studija o diskriminaciji necijepljenih ljudi objavljena je u časopisu koji je sinonim »znanstvene istine« pa o važnosti tih rezultata, u prvom redu, trebaju razmisliti oni koji su se tijekom pandemije pozivali isključivo na – znanost. Za mnoge su ljude čak i etička stajališta bila derivat znanstvenih rezultata.
Jednosmjerna diskriminacija
U najnovijoj studiji »izmjeren« je stupanj animoziteta prema necijepljenima, prijezira koji intenzitetom nadilazi onaj izražen prema imigrantima, ovisnicima o opojnim drogama ili kriminalcima: »Necijepljeni ljudi trpe istu ili izraženiju diskriminaciju od one koja je uočena kod drugih ciljnih skupina poput imigranata i manjinskih populacija.« Znanstvenici su također uočili da je diskriminacija prema necijepljenima – jednosmjerna ulica: »Naši rezultati pokazuju da cijepljeni ljudi imaju predrasude prema necijepljenima, ali ne postoje dokazi da necijepljeni ljudi imaju neprijateljski odnos prema cijepljenima.«
Besplatna vožnja
Važan pokretač takve diskriminacije u slijepoj ulici jest ljubomora, pa i zavist. Danski znanstvenici to tumače pojmom »besplatne vožnje«. Uvjereni da su na strani općega dobra, cijepljeni ljudi postaju alergični na one koji ne žele sudjelovati u nametnutim pravilima igre. »Pojava onih koji odbijaju cjepivo aktivira psihološke mehanizme osmišljene za sprječavanje besplatne vožnje necijepljenih ljudi.«
Zanimljivo je da je izmjeren vrlo visok stupanj diskriminacije prema necijepljenim osobama u Sjedinjenim Državama, a u Mađarskoj i Rumunjskoj primjerice vakcinacijski je linč bio statistički jedva primjetan.
Srećom, u Hrvatskoj, koja nije bila obuhvaćena navedenom studijom, nije bilo ekstremnih oblika mržnje usmjerene prema necijepljenim ljudima. To je, možda, razumljivo zbog činjenice da necijepljeni ljudi u našem društvu nisu – manjina! Glavni nositelji diskriminacijskih alata u Hrvatskoj bili su, međutim, znanstvenici, liječnici i sateliti glavnostrujaških medija.
Tko je zapalio vatru?
Danski znanstvenici smatraju da će diskriminacijska egzekucija ostaviti tragove i posljedice nepotrebnih podjela među ljudima. »Konflikt između ljudi koji su se cijepili protiv koronavirusa i onih koji nisu ugrožava društvenu koheziju i stvara socio-političke rascjepe, a cijepljeni su ljudi svakako odgovorni za produbljivanje ove krize.« Također smatraju da predrasude prema necijepljenima otežavaju upravljanje pandemijom i stvaraju nepovjerenje, posebno prema medicinskom sustavu. »Nakon izlaska iz pandemije društvo će biti podijeljeno više nego prije ulaska u ovu javnozdravstvenu krizu.«
Medicina i meteorologija u 2023.
U 2023. godini vrlo je vjerojatno da će se ugasiti svjetla pandemijske pozornice, a fokus će društva biti usmjeren na klimatske poremećaje. Umjesto koronavirusa pričat će se o ugljičnom dioksidu. Stoga je važno izbjeći pandemijski scenarij podjele društva. U Papinoj enciklici o brizi za zajednički dom piše: »Klima je opće dobro, svima pripada i svima je namijenjena« (LS 23). Stoga rasprave o globalnom zagrijavanju ne pripadaju samo onima koji čovjeka proglašavaju glavnim krivcem, nego i onima koji čovjeka ne smatraju – štetočinom.
Nakon neugodnoga iskustva s manipulacijama, cenzurama i induciranim strahovima, mnogi danas pušu na hladno i podsjećaju na pandemijsku lekciju, kada je društveni dijalog zamijenjen monopolom nad informacijama i vlasništvom nad istinom. Iako medicina i meteorologija nisu nužno povezane, strukturni se obrasci isključivosti, moralnih ucjena i diskriminacije mogu ponoviti.
