ČETVERODNEVNI ROAD TRIP PO IRSKOJ

Tekst: M. Brkić

Foto: MP

Nije se bilo teško odlučiti koja je sljedeća destinacija. Prijateljice žive u Irskoj tako da je odluka pala vrlo jednostavno, zašto ne iskoristiti vrijeme dok su još tamo? Naravno, cilj nije bio sam Dublin nego i road trip kako bi vidjeli što više i doživjeli Irsku i ono što ona zapravo je, a to je – zelenilo i opuštenost.

Odlučujem otići na 7 dana te letim iz Zagreba CA, direktno ZG – Dublin i obratno. Karta me je izašla 1900kn s ručnom prtljagom, dok je karta s običnom prtljagom bila oko 2300kn. Postoje vam i opcije jeftinijih letova iz Budimpešte s Ryanairom, međutim meni je odgovaralo da letim direktno. Karte preko CA su inače skuplje, ovaj let koji sam ja gledala je mjesecima ranije bio od 2800kn na gore, što je puno previše, stoga sam ja riskirala. Čekala sam i pratila svaki dan kada će cijene karata pasti, ako si to možete dozvoliti biti će vam win win situacija. Kartu na kraju kupujem doslovno 24h sata prije puta.

Olakotna okolnost bila mi je i sam smještaj u Irskoj, što se tiče Dublina tu nisam morala brinuti oko smještaja jer sam bila kod prijateljica, inače malo sam istraživala i smještaj u Dublinu je poprilično skup i nije baš neki value for money stoga dobro pazite kad birate te pitajte za savjete nekoga tko je već možda bio.

Međutim kako smo mi planirali road trip trebali smo organizirati smještaje po putu. West Coast Irske je vrlo posjećena, pogotovo u periodu 6. mjeseca kada je kod njih “lijepo” vrijeme stoga je smještaj bio relativno popunjen mjesecima unaprijed. Prvo smo napravili rutu puta, gdje ćemo koji dan ići te gdje bi mogli presjeći put i prespavati, nastavno na to, odabrali smo smještaj.

Na slici ispod možete vidjeti odabranu rutu:

Prvi dan spavamo u Ballinskelligsu, rezerviramo smještaj preko Bookinga i gledamo samo ponude B&B (bed and breakfast), što se po nekom iskustvu pokazalo kao najbolji odabir, obzirom da im hoteli i ostali smještaj nisu nešto kako sam čula. Ovime znam da nismo pogriješili.

Link na 1. dan smještaja: https://bit.ly/2KymojU

Ovaj smještaj ostavio nas je bez daha, doslovno, toliko pristupčna domaćica, čiste i uredne sobe i kupaone, sve je novo i lijepo sređeno. Nakon cjelodnevnog vozanja i razgledavanja ovo je baš ono što ti treba. Doručak je bio isto savršen, kada stigneš ispunjavaš formular što želiš jesti, a isto to te ujutro dočeka uz finu kavu i ugodnu atmosferu. Smještaj smo platili 170€ za jednu noć za 4 osobe i vrijedilo je svakog centa.

Drugi dan rezerviramo si smještaj u malenom gradiću Tralee-u, obzirom da nam je on bio na ruti za razgledavanje sljedeći dan. Također, uzimamo B&B smještaj, međutim ovaj smještaj nije bio nešto ali nismo imali previše izbora prilikom Bookinga jer je većina toga već bila rezervirana. Za jednu noć ovo je bilo sasvim dovoljno. Kako se u cijeloj kući nalaze nekakvi tepisoni bio je jako čudan i neugodan miris toga u sobama, kreveti i kupaona bili su čisti pa smo preživjeli, međutim cjelokupni dojam nije ostao u najboljem sjećanju. Doručak je bio puno siromašniji i lošiji od smještaja prvog dana. Jedna noć za 4 osobe izašla nas je 185€, puno previše za ono što smo očekivali.

Link na smještaj: https://bit.ly/2NlhvNp

Treći dan spavamo u Spanish Pointu, blizu oceana i blizu klifova Moher (30 min vožnje do klifova), u super B&B smještaju, čisto, lijepo sređeno, velike sobe i kupaonice, pogled preko ceste na ocean. Mir i tišina, super doručak, smještaj za svaku preporuku. 175€ za 4 osobe za jednu noć.

Link na smještaj: https://bit.ly/31Pccc5

Kako bi uopće odradili naš road trip trebalo je osigurati i auto za put. Preporučujem stranicu: https://www.carhire.ie/ na kojoj si nađete ono što vam najbolje odgovara i cjenovno i veličinom. Mi smo uzeli auto preko Europcar-a, za 52€ za 4 dana za 4 osobe, dobili smo vozilo Opel Astru, obavezno uzmite dizelaša jer puno manje troši. Nismo uzeli nikakvo dodatno osiguranje, samo basic, tako da ako volite riskirati, proći ćete doista povoljno. Naravno, zaključali su mi kreditnu karticu u iznosu od 1500€ ukoliko bude neka šteta međutim sve je bilo ok. Za cjelokupni put od 1300km potrošili smo oko 150€ goriva što je itekako isplativo. Auto smo preuzeli u Zračnoj luci u Dublinu te smo ga tamo i vratili.

Još neki tips and tricks za kretanje po Dublinu, taxi im nije baš jeftin ali nije ni pretjerano skup, najlakše vam je koristiti My Taxi aplikaciju, princip kao Uber, Lyft, Bolt i slično. Vozilo vam stiže stvarno brzo, a imate mogućnost plaćanja karticom ili cashom, kako vam više odgovara. Svaka preporuka.

Što se tiče javnog prijevoza, on je dosta jednostavan, vozili smo se busom, možete si kupiti karticu na koju stavite određeni iznos novca i samo prislonite kad uđete u bus ili kartu kupite u busu, međutim za to morate isključivo imati sitan novac u kovanicama te iznos mora biti točan. Fora je s time da do određenog broja stanica se plaća jedan iznos, itd. Recimo do 13 stanica ćete platiti 2,50€ po osobi u jednom smjeru.

Savjet za odjeću: Obucite se slojevito, u Irskoj se u danu deset puta promjeni vrijeme, od kiše do sunca do vjetra pa opet kiša, sunce, vjetar i tako u krug.

Road trip – dan prvi:

Krećemo ujutro nakon doručka iz Dublina prema Killarney-u, turističkom gradiću u čijoj se blizini nalazi i nacionalni park koji posjećujemo (imanje obitelji Muckross nalazi se unutar nacionalnog parka), to im je i ujedno prvi nacionalni park u Irskoj. Vrlo je posjećen, a mi smo obišli jedan dio tog predivnog zelenila, prirode i dvorca. Padala nam je kiša ali nismo se dali omesti te smo prošetali jedan krug, a nakon toga se uputili do Killarneya na ručak. Preporuka za dobar Fish&Chips je restorančić Quinlans, a cijena za 4 osobe bila je oko 80€. Inače, restorani nisu baš jeftini tako da je dobro unaprijed računati na troškove.

Pronašla sam ja i preslatki pub u Killarneyu, uređen kao Shire iz Gospodara prstenova, svi ljubitelji ovog filma znat će o čemu pričam. Slobodno napravite đir po pubu i popijte koju cugu te se fotkajte.

Nakon lagane i neobavezne šetnjice po Killarneyu krećemo autom u planine (Carrauntoohill)kako bi istražili i nagledali se prave irske ljepote i njihove predivne prirode. Vozili smo se besciljno, satima, stajali svako malo na nekim ugibalištima i fotkali ta predivna zelena prostranstva. Ceste su im vrlo uske te se na nekim dijelovima ni ne ne mogu mimoći 2 auta tako da je potrebno puno strpljenja tijekom vožnje. Nismo mi jedini takvi, ima ljudi koji su se vozili i stajali svako malo te uživali u čistom zraku i ljepoti. Mislim da ove slike govore i više od 1000 riječi. Koliko god su lijepe, uživo je još ljepše! Dok se vozite planinama bitno vam je da imate benzina, vode i neke sendviče za prigristi, mi smo se osigurali svime time i nismo morali na ništa misliti. Dobra stvar je što u Irskoj kasnije zalazi sunce te dan traje do nekih 22:30h otprilike. Vozili smo se i vozili do nekih 20:00h kada smo se uputili prema smještaju kako bi se odmorili od napornog tempa te se pripremili za drugi dan puta.

Dan drugi:

Nakon prve noći i savršenog doručka krećemo puni energije u sljedeći dan. Put započinjemo u tvornici čokolade, koja se nalazi u Ballinskelligs-u po imenu Skelligs Chocolate and Cafe, blizu smještaja, degustiramo razne vrste, naravno i kupujemo čokoladu, uzimamo kavu i nastavljamo dalje prema Geokaun planini i klifovima na Valentia Islandu. Kako nam je to bilo u ruti prema Inch Beachu i gradiću Tralee-u u kojem spavamo drugi dan, ovo je bio nezaobilazni dio našeg puta. Vozimo se autom po planini te dolazimo do dijela gdje se kupuje karta kako bi mogao stati na određenim pointovima (4 ih je na različitim visinama, a cijena karte je oko 2 € po autu). Tu smo stajali svako malo i divili se ljepotama prirode, a kako je to izgledalo, najbolje opisuju fotke iz tog područja:

Nakon ove predivne prirode krećemo prema oceanu i prema poznatoj irskoj plaži Inch Beach – također poznato surfersko mjesto. Ako ste hrabri možete si iznajmiti opremu i surfati, mi smo taj dio preskočili jer je jako puhalo te smo samo uživali u plaži i kafiću koji se tamo nalazi. Možete nešto popiti i prigristi, mi smo popili čaj i kavu, a na ručak smo se upiti prema obližnjem gradiću Dingle-u. Preslatki mali ribarski gradić, pun šarenih kućica i restorančića. Preporuka je ako vam se opet jede dobar Fish&Chips restorančić: The Fish Box. Probajte obavezno panirane škampe, sve je svježe i ukusno.

Punog trbuha vozimo se i dalje prema Tralee-u gradiću u kojem spavamo drugi dan. U smještaj dolazimo nešto ranije, ostavljamo stvari, kratko odmaramo te krećemo u centar grada koji nam je bio doslovno 5 minuta pješke. Malo smo se prošetali po gradu (kod njih su svi ti gradići na istu foru), nema se tu što puno razgledavati, može se samo upijati njihova kultura. Odlazimo u odličan pub u samom centru gdje za večeru uzimamo pileća krilca i pomfrit od batata, nešto prefino i svakako probati, uz to čaša dobrog crnog vina ili pinta pive ide savršeno. Naziv puba/restorana je Kirby’s Brogue Inn. Uz samu večeru imali smo i live muziku, 2 dečka su pjevala i svirala od irske glazbe do raznih pop stvari te je atmosfera stvarno bila na vrhuncu.

Dan treći:

Nakon ne tako dobrog doručka u Tralee-u krećemo prema Spanish Pointu preko Limericka. Limerick je jedan od većih gradova u Irskoj, no nije ništa spektakularan. Parkirali smo se u garaži blizu centra te napravili đir, popili kavu, pojeli kolač u Starbucksu i krenuli dalje. Na putu smo stali u Tesco, kupili grickalica, pive i vina te se zaputili u smještaj na Spanish Pointu gdje smo malo odmorili i navečer otišli prema Doolinu, slatkom mjestašcu blizu klifova Moher u jedan pub. Za večeru smo jeli biftek, hamburger i irski gulaš, preporuke su da sve probate uz pintu Guinnessa naravno, sve je bilo prefino, unutra je bilo 1000 ljudi, a live irska muzika upotpunila je sami događaj. Naziv puba/restorana je: McGanns. Cijena večere s cugom je skoro uvijek između 80-90€ za 4 osobe, ovisno što jedete ali hajdemo uzeti da je to bio neki prosjek.

Dan četvrti:

Nakon doručka lagano se spremamo prema Moher klifovima (šlag na kraju torte) te nakon njih krećemo prema Dublinu, uz usputno stajanje u Galwayu. Na klifove smo došli oko 11:00 ujutro dok još nije bila prevelika gužva i dok još nisu stigli svi turistički busevi koji voze ovu turu. Ulaznicu za parking i posjet klifovima platili smo 8€ po osobi iako nas na kraju nitko nije niti pitao da ju pokažemo. Što reći o klifovima? Stvarno su čudo prirode, 214 metara visine i 8km dužine čiste prirodne ljepote kojoj se ne možeš načuditi i nadiviti. Obavezno se dobro obucite i pripremite si kapu jer na klifovima baš jako puše bez obzira na što tu i tamo izađe sunce, to je ono zubato. Ako posjećujete Irsku ovo nemojte zaboraviti i isključiti nego neka vam klifovi budu prva i neizostavna stanica. Što da vam drugo kažem osim uživajte u fotkama!

Na putu prema Dublinu stajemo u Galway, pravi mali ART gradić, pun turista, šarenila i ekipe koja na cesti svira i pjeva irske pjesme. Svi su nekako opušteni i sve je easy. Svakako prošetajte, pojedite sladoled, popijte kavu i pazite kad želite ručati, općenito restorani u Galwayu rade do 14h pa onda opet negdje od 17h, tako da si dobro isplanirajte vrijeme ako želite nešto konkretno prigristi.

Četri dana road tripa, 1300km po Irskoj, predivnim gradićima, mjestima, planinama i klifovima. Svaki centimetar Irske je zelen i poseban. Ceste su im vrlo uske i nisu naj za vožnju ali uklapaju se u njihovu prirodu. Moram napomenuti da im je ograničenje na tim cesticama između 80 i 100km/h dok im je na autocestama između 100 i 120km/h. Nema baš neke logike ali tako je. Također, na svakom centimetru dok se vozite su im pašnjaci i sve je prepuno krava i ovaca, na nekim dijelovima ovce čak slobodno hodaju i po cestama tako da pazite dok se vozite. Ovom kratkom ali slatkom putovanju došao je kraj, vidjeli smo stvarno puno toga i doživjeli pravu Irsku, a onda smo se vratili u Dublin. Imali smo 3 dana za istraživanje.

Da ne duljim, preporuka je da što više putujete po Irskoj, a što manje se zadržavate u samim gradovima, kao npr. Dublin. Mene osobno nije oduševio, grad je jako prljav, ljudi su također prljavi, kod njih je sve easy ali ne brinu baš o sebi niti o svojoj imovini. Pričali su mi to ali nisam vjerovala dok se sama nisam uvjerila. Ipak na kraju ostaje ona poznata: Ljepota je očima promatrača…

Ono što me se dojmilo u samom Dublinu je čuveni Temple Bar, tamo obavezno popijte pivu i koji viski, posjetite Trinity College i katedralu Sv. Patrika (ima predivan park ispred katedrale). Ostalo vrijeme se nemojte ograničavati nego se jednostavno izgubite po ulicama i gradu te tako upijajte sve oko sebe. Na svakom koraku su pubovi i restorani tako da gladni i žedni nećete biti.

Preporuka za predobar biftek u gradu je: Boeuf, stvarno preukusno meso, prosječna cijena klope je oko 30€ s cugom. Osoblje je ljubazno, a restorančić je mali i uređen u irskom štihu. Da ne zaboravim preporučiti čuvene burgere u Bunsen restoranu, svi su mi pričali da to moram probati tako da , svaka preporuka. Cijena burgera vam je između 7 i 10€. Imaju samo 2 vrste burgera koje rade i u tome su najbolji, tako da obavezno se počastite, a nakon što dobro pojedete – Temple Bar vam je preko puta za jednu pivicu!

Ne smijem zaboraviti spomenuti shopping, Penneys ili ti Primark u ostalim gradovima Europe. Nećete vidjeti osobu koja ne nosi vrećicu iz Penneys-a sa sobom. Tamo se možete opskrbiti sa svime što vam treba, ima ih više po gradu.

Što još reći, osim, sve što je slatko traje kratko. Ostaju uspomene za cijeli život. Irska, vratit ću se opet, treba proći i drugu stranu obale.