BAKRENA MASKA OD 39 KUNA
Tekst: J. K.
Foto: Khaleej Times/L. Winkler
Ovo će biti malo dulji tekst, ali mislim da ga vrijedi pročitati. Da, tekst je dulji, ali potrudio sam se objasniti stvari s tehničke i znanstvene strane. Kupio sam onu “bakrenu masku”. Za one koji ne znaju, to je obična polipropilenska maska, kao i one cijan-bijele, samo ova ima čestice bakrovog oksida po svojim vlaknima. Proizvođači tvrde da “ubija viruse” i da se “sama dezinficira”. Upute ljekarnika su bile da se može nositi nekoliko dana i da se ne smije prati. Stoji besramnih 39 kuna…
Bez sumnje, odmah čim sam čuo za ove maske u medijima, znao sam da je sve to glupost, ali sad sam se u to i uvjerio. Zašto, objasnit ću u tekstu, ali prvo uvod.
O OBIČNIM MASKAMA
Maske koje ne služe tome da se kroz njih diše, nego tome da budu prepreka između naših slinavih špricavih usta i okoline, su neraspiratorne. To su one maske koje preko stoljeća nose zdravstveni radnici u operacijskim dvoranama i maske koje moramo nositi u javnim zatvorenim prostorima, a koje budale uporno odbijaju jer im je vlastiti komod bitniji od javnog zdravlja.
Da, takve maske nude minimalnu, gotovo nebitnu osobnu zaštitu. Pošto ne brtve i kroz njih se ne diše, uletimo li s njima u oblak zaraznog aerosola koji stvara grupa ljudi koji viču, kašlju i kišu, svaki naš udisaj uvući će aerosol između maske i kože.
Jedini aspekti osobne zaštite su sprječavanje da sebi taknemo usta, te da nam usta pošprica jako infektivnim većim kapljicama netko tko nam izravno pljucka u lice govoreći, kašljući ili kišući.
Olakotna okolnost prije spomenutog aerosola koji leluja kroz zrak kao cigaretni dim je da je sastavljen od toliko sitnih kapljica da sadrži redovima veličine manje količine viriona u sebi (količina je bitna!) i brzo se suši pri čemu se virioni inaktiviraju. Osobna zaštita od aerosola je ionako teška i to čine respiratorne maske. One brtve i kroz njih se diše, daju otpor udisanju i nisu za dugotrajno nošenje nego za osoblje koje mora povremeno biti u visokoinfektivnoj atmosferi bolničkih soba. U uobičajenim situacijama bolje je jednostavno micati se dalje od ljudi koji kašlju ili kišu.
Obične nerespiratorne maske zapravo ni ne služe osobnoj zaštiti. Njihova svrha je štititi druge od nas samih i funkcioniraju slično kao jedan od aspekata cijepljenja – smanjujemo šansu da sebe virusu predstavimo kao spremnik za razmnožavanje/mutiranje s odskočnom daskom u okolinu.
Ako ih svi nose, velik dio aerosola i sve veće kapljice koje lansiraju iz usta zaustavljaju se na unutrašnjosti maske jer su u prvim centimetrima putanje uglavnom u balističkom letu, a ne u fluidnom gibanju.
Ako ne kašljemo i ne kišemo, gotovo sav iznos zaraznog materijala izlazi nam iz usta, a nos je skoro nebitan. Prekrivši već i samo usta učinili smo ogroman dio posla. Nije istina da je, ako nam viri nos (a ne kašljemo/kišemo) naš trud potpuno uzaludan. Daleko od toga.
Količina viriona ispuštenih u okolinu, a posebno količina koju primimo, te brzina primanja (količina u vremenu) je od ogromne važnosti. Upravo zato toliko liječnika strada – jer su pod teškim napadom.
Polipropilenske nerespiratorne maske su građene od tri sloja – dva vanjska, građena od rjeđeg pletiva čija su vlakna debela do nekih 15 µm, te puno gušćeg i debelog središnjeg pletiva čija su vlakna promjera oko 2 µm. Nijedan sloj nije beskonačno tanka, dvodimenzionalna mrežica, odnosno rešetka, kako to teoretičari zavjere vole obmanjivati, već trodimenzionalni labirint. Iako su šupljine između vlakana nekoliko desetina mikrometara, ta šuma se proteže ukupno više od milimetra duboko, odnosno bar tisuću puta više.
PRANJE I ODRŽAVANJE MASKE
Laž je da su maske beskorisne “jer je virus promjera u nanometrima” jer se virus ne širi slobodnim virionima. Širi se kapljicama koje su puno veće od šupljina u tom labirintu plastičnog pletiva. Ono ih učinkovito zaustavlja.
Žalosna dezinformacija, stvorena zbog nerazumijevanja pravnih okvira proizvođača i načina na koji razmišljaju laici, jest da se ovakve maske “ne smiju” i “ne mogu” prati.
Mogu se prati ako znate kako. Ako ih ne trljate, ne gužvate, ne sažimate, ne perete u vrućoj/kipućoj vodi, neće im biti ništa. Polipropilenska vlakna su jako otporna, zato plastika i predstavlja velik problem za okoliš.
Ne, nisu prekrivena nikakvim kemikalijama koje “hvataju kapljice”, a koje bi se odnijele pranjem. Obična su plastika.
Mogu se prati u toploj otopini detergenta koji će otopiti nakupljene masti i rastočiti virione. Bitno je samo da se prožmu vodom i da otopina djeluje bar pola sata. Materijal se zna hidrofobno opirati prodoru vode – dovoljno je lagano ga pošpricati alkoholom, može i rakijom, pa uroniti u vodu. Alkohol posluži kao most između vode i zrakom ispunjenog labirinta. Plastične maske je moguće i oprati na 30-40 °C u perilici rublja, na najblažem programu (svila/vuna), uz dodatak par mililitara Domestosa (detergent + natrijev hipoklorit + natrijev hidroksid), no idealno bi bilo imobilizirati ih nekakvom mrežom tako da se ne tumbaju jedna preko druge, a da svejedno pljuskaju po vodi. Sušiti se mogu u sjeni na zraku ili u sušilici na minimalnoj temperaturi i kratkom programu. Bitno je da se ne gužvaju i ne trgaju među ostalom odjećom.
Ovo nije teško pravilno izvesti, a rezultat je neoštećena maska. To odgovorno tvrdim jer sam ih pregledao pod mikroskopom s okularnim mikrometrom.
Ako imate desetak komada i rotirate ih na dnevnoj bazi, možete ih dugo nositi. Ušteda novca je značajna. Problem jedino postaju gumice koje se mogu rastegnuti, ali to se lako sredi pravljenjem čvora.
O “BAKRENIM” MASKAMA
Odvojio sam slojeve i ispitao ih pod mikroskopom. Građa je identična običnoj – dva vanjska sloja i jedan unutarnji.
Vanjski slojevi sadrže narančasto-crvene čestice kristalične građe čiji promjeri idu od nekih 5 µm pa sve do granica razlučivosti svjetlosnog mikroskopa, odnosno oko 0.2 µm. Moguće je da ima i manjih, ali jednostavno ih nije moguće razlučiti. Velika većina čestica je u rangu 1-2 µm promjera što uostalom možete vidjeti na priloženoj slici.
Čestice djeluju zalijepljeno i površinski uloženo u polipropilensko vlakno. Nisam primijetio vlakna koja u svojoj sredini imaju ijednu česticu, pa pretpostavljam da se čestice nanose nakon sinteze vlakna, a ne tijekom formiranja polimera. Na pamet mi pada izlaganje tkanine ultrazvučno generiranom aerosolu organskog otapala i fine suspenzije ili grubog koloida bakrovog oksida.
Mnoštvo je loših strana ovakve maske:
1) besramno visoka cijena – 39 kn je perverzno puno.
2) obje strane izgledaju identično, pa postoji 50 posto šanse da ćete vanjsku stranu staviti na usta i polizati sve ono što se za nju uhvatilo (i ne, neće biti ubijeno)
3) čestice Cu2O, ako su površinom izložene atmosferi, trusit će se i osoba će ih prije ili kasnije udahnuti. Fino raspršene tvari, makar bile i inertne, nisu nešto što želite u organizmu, a pogotovo to nisu tvari koje otpuštaju ione teških metala.
4) ako čestice nisu izložene atmosferi, već su ulijepljene u površinski sloj vlakna, neće dolaziti u kontakt s mikrobima i ne mogu bitno djelovati. Difuzija iona kroz desetine nanometara debeli sloj polipropilena vrlo je spora.
5) ovo je nerespiratorna maska i ne služi uvlačenju zraka preko sebe u pluća i čišćenju ulaznog zraka, nego služi da bi zaustavila naše špricanje sline u okoliš. Bakar tu ništa ne pomaže.
6) dezinformacija “ne smije se prati” – rezultat toga je da će nakon svega dan-dva ova vlakna biti prekrivena smjesom prašine, mrtvih stanica kože, bakterija, spora gljivica i masti iz žlijezda lojnica. To će biti redovima veličine deblji sloj od onog na koji čestica Cu2O može djelovati čak i ako je izložena. U toj gnjusnoj smjesi prljavštine proklijat će spore gljivica i izbacivati nove spore u naša pluća. Takva maska će biti opasna za korištenje. Neki spominju da će se Cu2O reducirati u CuO zbog vode i postati neučinkovit. Da, hoće. Na vlažnom zraku i izložen slini i vodenoj pari izdaha, hoće. Međutim, pošto je ionako poprilično beskoristan, neće biti problem.
7) ako je bakrov oksid izložen, znoj će ga polako apsorbirati i koža će pozelenjeti (kloridni anioni koje koža luči kroz lučenje soli reagirat će s Cu2O i dati tetraklorokupratne komplekse koji imaju zelenkastu boju), a kod velikog broja ljudi doći će i do kožnih alergija. Isto kao i s niklom, i bakar izaziva alergijsku reakciju na koži.
CRKVA IZUZETA OD MJERA
Shvatite da su mjere koje Stožer propisuje takve da grubim generalizacijama obuhvaćaju cijelo stanovništvo koje sadrži najširi spektar ljudi: genije, pametne, prosječne, glupave, maloumne, poremećene, pozorne i balave, bahate i krotke, itd.
Eto zašto imamo one blesave preporuke o “maksimalno 15 minuta kontakta” ili “1.5 metara udaljenosti”. Ne čeka virus 14.999 minuta niti mu je problem doći do nekoga 153 cm dalje, nego su to mjere za prosjek okolnosti najšire populacije da se što optimalnije smanji rasipanje virusa. Svakako treba biti puno pažljiviji ako smo u prilici.
Tome svemu, najžalosnije, kumuju i političari koji vrše pritisak na struku, što kod nas vidimo po tome što se Crkvu drži skoro izuzetu od mjera.
