AMERIKA IZNUTRA: TKO ILI ŠTO STOJI IZA RATA U UKRAJINI?

Tekst: dr. sc. Nenad Raos

Foto: New York Times

Ne može se reći da sam dugo živio u Sjedinjenim Državama niti da sam mnogo od te zemlje vidio. Pa ipak, radeći godinu dana u jednom američkom institutu u malom američkom gradu nedaleko Washingtona, živio sam godinu dana kao Amerikanac među Amerikancima. I sada, četrdeset godina nakon toga, mogu reći da svoje mišljenje nisam promijenio. Znam tko su i kakvi su.

KMETOVI I GUSARI

Kada sudimo o nekom narodu, najbolje je početi od njegovog temeljnog, tradicionalnog zanimanja. Hrvati su bili kmetovi (na sjeveru) i ratnici (krajišnici, gusari, hajduci) na jugu. To je odredilo naš mentalitet: „Ja se u to ne bi štel mešati“ i „Krasti državu nije grijeh“. Amerikanci su pak u osnovi poljoprivrednici, zemljoradnici i stočari. Oni lutaju svojom prostranom zemljom u potrazi za poslom: kolega koji je sa mnom radio u sedam je godina promijenio devet radnih mjesta, i – naravno – devet mjesta stanovanja. To bi bio kaubojski mentalitet. S druge strane, onaj drugi, ratarski, nosi jednostavnu poruku: sadi ono što će dati bolji urod. Ako vidiš da ti ljetina propada, zaorat ćeš njivu i bez ikakvog senimenta prema biljkama koje na njoj rastu, zasijati novu kulturu.

SUSTAV KOJI FUNKCIONIRA

Kako sam u Sjedinjenim Državama boravio osamdesetih godina, poveo se i razgovor o dva svjetska politička sustava, kapitalizmu i komunizmu. Sve što samo mogao od Amerikanaca o tome čuti bilo je: „Naš sustav funkcionira – vaš ne.“ I, naravno, vrlo čvrsto uvjerenje da žive u najboljoj zemlji na svijetu. Taj stav, „Naš sustav funkcionira – vaš ne“, govori sve.

Amerikanca ne diraju velike riječi, velike ideje, ideologije, ne dotiče ga se svijet duha uopće, njemu je bitno, kao i rataru, da polje što bolje rodi. Ako nešto funkcionira, onda funkcionira, sve drugo su prazne priče. No sada na scenu dolazi lonely cowboy. Svako treba da se brine za sebe, a kako će drugome biti to nije tvoja briga. Treba raditi samo dotle dok od toga imaš koristi.

DRŽAVA KOJA JE PRESKOČILA FEUDALIZAM

Tu dolazimo do treće odlike Amerikanca, odlike po kojoj se Amerikanac stubokom razlikuje od Europljanina. U Sjedinjenim Državama, još prije nego što su to poslale, nikad nije bilo feudalizma. Njima je feudalni mentalitet, i s njime povezan osjećaj dužnosti, odanosti, a nadasve časti nešto posve strano. Amerikanci se nisu libili da nakon rata za nezavisnost s Velikom Britanijom baš s njome zaključe trgovačke sporazume. Nasuprot tome, nisu ih zaključili s Francuskom, koja im je u ratu pomogla.

To je takav mentalitet. U onome u čemu Europljanin vidi prijetvornost, nečasnost I bezobzirnost, Amerikanac vidi samo poziv zdravog razuma: apsurdno je, ludo je raditi protiv svojih interesa, na svoju štetu. A raditi na štetu drugoga? U tome nema ničeg lošeg ako taj drugi na to pristane. Jer svaki je čovjek slobodan, koliko je slobodan raditi na svoju korist, toliko je slobodan raditi na svoju štetu.

SAMO OBEĆANJA

Jesu li Sjedinjene Države krive zbog toga što su Ukrajinu uvukle u bezizlani rat s Rusijom? Nisu. Nije li Joe Baiden Zelenskom lijepo rekao da samo o Ukrajincima ovisi kako će se nagoditi s Rusima. Je li mu što obečao? I je i nije. Obečao je da će mu pomoći koliko god bude trebalo, no ovo „koliko bude trebalo“ je jako rastezljiv pojam. Dalekometni projektili, tenkovi, avioni – sve to Ukrajincima treba, ali Amerikanci ipak ne daju. A zašto bi i dali, kad im nije u interesu!

INTERES AMERIČKOG KRUPNOG KAPITALA

Unatoč svim ganutljivim riječima na sjednici Kongresa, građanina Sjedinjenih Država malo zanima koliko će Ukrajinaca, vojnika ili civila, svejedno, stradati u ovom ratu. Važno je da ne stradaju američki građani, a još je važnije da ne narastu cijene benzina. Što se pak ovoga posljednjeg tiče, sve ide u najboljem redu, jer u ovom ratu svi gube – i Ukrajina, i Rusija, i Europa – samo Amerika dobiva. Dobiva učvrščivanjem svoga položaja u Europi, a još više prodajom energenata i oružja. Ima li što bolje nego konkurenta, a to je Rusija, proglasiti za terorista?

Hoćemo li se ikad osvijestiti od ovog ratnog ludila? Zar treba uništiti Ukrajinu da bi se oslabila Rusija? Zar svi mi u Europi trebamo patiti zbog interesa američkog krupnog kapitala? No tko nam je kriv što smo blesavi. Ili što bi Amerikanac rekao: „Suckers, suckers…“