140 GODINA HPD U SJENI NERADA I NETRANSPARENTNOSTI

Tekst: dr. Tihomir Marjanac

Foto: HPD/PMF/SISK

Ove godine Hrvatsko prirodoslovno društvo (HPD) navršava 140 godina od svog osnivanja davne 1885. godine. Proslava će se održati 15. svibnja 2026. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu “malim simpozijem” 140 godina komuniciranja i popularizacije znanosti u Hrvatskoj”. Zar ta obljetnica nije vrijedna spomena? Jest! Ali ima li o njoj i pratećem “malom simpoziju” ikakva vijesti, igdje u medijima? Nema! Čak niti na web stranicama HPD-a. Pa kako i bi, kad je zadnja vijest objavljena 2022. godine! O čemu to govori, nego o neradu te časne udruge koju su osnovali doajeni prirodoslovlja u najboljoj namjeri da će promicati znanje i pozitivan odnos prema znanosti i obrazovanju. Bilo je to davno, pa se, čini se, zaboravilo.

KOLEKTIVNI UREDNICI

Od tada je prošlo puno vremena, na čelu su se izmijenili mnogi predsjednici i tajnici, izdavao se i časopis Priroda od 1911. koji je čak doživio i jedno partizansko izdanje u jeku II. Svjetskog rata na tada oslobođenoj teritoriji. I u poslijeratnom razdoblju Priroda je bila poveznica sa znanošću, prirodom, i obraćala se svom pučanstvu s nakladom od čak 24.000 primjeraka. Uz nju su stasale mnoge generacije. A gdje je Priroda danas? Sjeća li je se tko? Nestala je… Pa kako, pitat će te se. Nestala je, jer je njen izdavač Hrvatsko prirodoslovno društvo tako odlučio!

Doduše, nije to bilo baš tako izravno. Pod krinkom štednje je smijenjen glavni urednik Nenad Raos koji je za svoj marljivi rad bio plaćen,  a domino-efektom se raspalo i tadašnje uredništvo. Njih su zamijenili kolektivni urednici Nenad Judaš i Vladimir Stilinović koji su obećali raditi besplatno, pro bono. No, taj rad ih na ništa nije niti obvezivao, pa se redovitost izlaženja poremetila, a priliv članaka drastično smanjio. Nakon nekoliko posmrtnih trzaja, u tišini se Priroda ugasila, uvenula. I nikome ništa! Nitko se nije zapitao, kako, zašto, kako je to moguće?

NOVAC NETRAGOM NESTAO

Tiha smrt Prirode Izgledala je kao posve prirodni proces. Osim što je društveni novac za njeno izlaženje još neko vrijeme nastavio pristizati na račun HPD-a. Novac je stizao, ali na što se trošio? Autori su bili neplaćeni volonteri, članovi tadašnjeg uredništva jednako tako. A novac je negdje netragom nestajao. Tadašnji kolektivni urednici su se ohladili, pa nisu više marili za časopis. Ipak u biografijama mogu s ponosom napisati da su uređivali naš najvažniji, najdičniji i najstariji časopis za popularizaciju znanosti. A to zvuči gordo! Možda im je taj detalj u biografiji i pomogao da postignu neko željeno promaknuće.
Hrvatsko prirodoslovno društvo se predstavlja kao krovna organizacija nekolicine udruga koje njeguju popularizaciju znanosti, ali samo na tom planu ne radi skoro ništa. Sva aktivnost udruga članica doživljava se kao uspjeh krovne udruge. I jako se loše gledalo one koji su postavljali pitanja o načinu trošenja novaca koji nisu bili namijenjeni udrugama-članicama, ali su stizali u HPD. Kao, članice imaju svoje izvore financiranja, a ako ih pak nemaju – tko im je kriv? Farsa!

Tako to ide, poput nekog sportskog saveza; novci naši – rezultati vaši. Niti izbori za čelne osobe nisu bili transparentni, pa su se izmjenjivali predsjednici koji su bili izabrani po tko zna kakvom kriteriju, ali je više od desetljeće ostao isti tajnik Nenad Judaš. Kao Sir Humphrey Appleby u legendarnoj BBC seriji “Yes, Minister”.

PROSLAVA U TAJNOSTI

U vrijeme dok je Priroda još živjela punim plućima, rodila se ideja da se proširi njen doseg i na širu publiku organiziranjem popularno-znanstvenih predavanja koja bi se potom tiskala, naravno u dotjeranom obliku. Tako je pokrenuta serija predavanja pod nazivom “Priroda u živo” koja je imala za cilj promociju časopisa Priroda, što je voditelj Dario Hrupec redovito isticao! U početku je predavanjima prisustvovao i tajnik HPD-a Nenad Judaš, što je nakon nekog vremena prestalo, a zadnjih nekoliko godina tajnik se više nijednom nije pojavio. Ipak, predavanja su nastavili pratiti prethodni urednici Prirode kao i ostali zaljubljenici u znanost. Treba li uopće isticati da su predavači odreda bili poznati znanstvenici i popularizatori znanosti, kojima je to bila čast, i koji su također radili pro bono?

I dolazimo do današnjih dana. Proslava 140. godišnjice nije najavljena, ni javnosti, niti ljudima koji su u HPD-u bili aktivni desetljećima. Organizatori “malog simpozija” o komuniciranju i popularizaciji znanosti se nisu sjetili autora koji su za Prirodu pisali od 1970. godine, prethodnih glavnih i tehničkih urednika, članova uredništva, čelnika udruga kojima je HPD “krovna” organizacija, a svesrdno promiču znanost… Štoviše, mailom na Institut Ruđer Bošković su pozvani svi (s IRB-a) da se pridruže proslavi i da na simpoziju vide tko su popularizatori znanosti u nas. Zanimljivo!

Poziv na taj “mali simpozij” (u sklopu obilježavanja 140. obljetnice HPD-a”) nije upućen niti jednom aktivnom popularizatoru znanosti kojeg poznam, pa niti Dariju Hrupecu koji u ime HPD-a preko 10 godina vodi ciklus predavanja “Priroda u živo”, naravno, pro bono. Pa za koga i zašto se uopće organizira taj “mali simpozij”, za kojega je čak trebalo potvrdili dolazak istog dana kad je informacija poslana? Valjda organizator, u čije se ime potpisao “vječni” tajnik HPD-a Nenad Judaš, znade tko su pravi popularizatori znanosti u Hrvatskoj! A što smo u tom kontekstu svi mi koji aktivno sudjelujemo u popularizaciji znanosti s javnim predavanjima, izložbama, organizacijom Festivala znanosti, Noći istraživača, Dana svemira, itd., itd.? Očito organizator misli da mi za popularizaciju i komunikaciju znanosti nismo kompetentni. Jer, nismo prošli njegovu školu. A kakva je to? To zna samo on.