JE LI MOGUĆE DA ĆE OTOCI CRES I LOŠINJ OSTATI BEZ VRANSKOG JEZERA? – OTVORENO PISMO SILVIJE KOCIJAN

Voda je javno dobro, ona je ljudsko pravo i mora biti prioritet nad svim ostalim razvojnim planovima i politikama. Zaštita prava na vodu kao temeljnog ljudskog prava do sada je na našem području bila u našim rukama, što se Zakonom o vodnim uslugama donesenim 2019. godine, kao i kasnije donesenim Uredbama iz 2021. i 2023. godine uvelike mijenja.

Pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji 2013. godine rezultiralo je upravo obvezom poštivanja takozvane Okvirne direktive o vodama, i to je početak naše priče o gubitku Vranskog jezera koja je te davne godine na neki način započeta na nacionalnoj razini obvezom RH da u svoje nacionalno pravo implementira EU direktivu. Sve to dovelo nas je do danas važećeg pravnog okvira koji smo obvezni prihvatiti, ako ne milom onda silom, i to krajnjeg dana 10. srpnja 2025. godine, kako su nas izvijestili direktor komunalnog društva i gradonačelnica. Izvijestili su nas o tome prije nekoliko dana, točnije 2. 7. 2025. godine, kada su rekli da ukoliko se do 10. 7. ne poduzmu službeni koraci pripajanja, nadležno ministarstvo, sukladno zakonskim propisima, može provesti prisilno pripajanje, a VIOCL-u bi bilo zabranjeno daljnje pružanje vodouslužne djelatnosti, te bi nastavak rada u sadašnjem obliku bio protuzakonit. Osim gubitka licence za pružanje usluge, prestalo bi sufinanciranje svih aktualnih kapitalnih projekata koji su u tijeku.

Zastrašujuća informacija za svakog otočana koji živi na ovom području, i koji se s pravom pita „Da li je moguće da ćemo ostati bez Vranskog jezera… i što još možemo učiniti?“

Ovom Uredbom krše se temeljna ustavna prava na lokalnu samoupravu, i s pravom se pitamo kako je moguće da može proći sporna mjera pripajanja otočnog vodovoda vodovodu na Krku, a koja predstavlja ograničenje ustavnog jamstva na demokratski legitimiranu lokalnu samoupravu. Sama Uredba nije dala jasne, stvarne i uvjerljive razloge koji bi mogli ukazati će se osnivanjem novih pružatelja usluga na određenom vodnom području osigurati veća zdravstvena kvaliteta izručene vode, veća pristupačnost takve vode većem broju ljudi i veća socijalna pristupačnost usluzi, te smo suočeni s neprihvatljivom mogućnošću neke vrste “vodnog »gerrymanderinga« u kojem se vodna područja arbitrarno ili samovoljno kroje i prekrajaju na osnovi političke podobnosti i oportuniteta“, kako je u svojem izdvojenom mišljenju rekla sutkinja Ustavnog suda Lovorka Kušan, s kojom se u potpunosti moram složiti.

Međutim, unatoč svemu tome, Uredba je na snazi i dužni smo postupiti prema njoj. Donijela ju je HDZ-ova Vlada, kojoj upravo pripada vlast u doba njenog donošenja 2021. i 2023. godine, kao i sada novoizabrana naša izvršna lokalna vlast. Što je naša vlast mogla ili nije mogla učiniti, koliko je mogla politički utjecati na donošenje definiranja granica za naše uslužno područje, ostavljam svima na razmišljanje. Ali ako uzmemo u obzir da kao otočna sredina uživamo posebnu pravnu zaštitu, usuđujem se reći da istu nismo iskoristili na adekvatan način.

Važno je napomenuti da, uzmemo li u obzir naš razvojni put koji nas je doveo do današnjeg dana, i koji je rezultat upravljanja lokalne vlasti, znakovito je da primjedba koju je Grad Mali Lošinj dao na javnom savjetovanju prilikom donošenja Uredbe o uslužnim područjima, a kojom se tražilo da se ostavi posebno uslužno područje za gradove Mali Lošinj i Cres, nije prihvaćena jer VOICL u mjerodavnoj 2018. godini nije isporučila potrebnu količinu vode.

Danas smo dovedeni pred gotov čin i čekamo sazivanje sjednice Gradskog vijeća na kojoj će se raspravljati o ovoj situaciji iz koje se može izaći na dva načina, a to je da Gradsko vijeće donese odluku o pripajanju ili, ukoliko je ne donese, da to učini resorno ministarstvo automatskim pripajanjem po sili zakona uz sankcije ukidanja licenci firme, prestanka isporučivanja prava isporučivanja vodnih usluga, vode i odvodnje, prestanak prava naplaćivanja tih usluga i prestanak financiranja priprema projekata i projektiranja, odnosno prestanak financiranja svih projekata koji se tiču opskrbe i kanalizacije.

Ostaje za vidjeti hoće li Gradsko vijeće pokleknuti pred tim sankcijama, ili će se opredijeliti za pravnu bitku s Ministarstvom u sudskom sporu. Ministarstvo to može ostvariti samo kroz privremenu mjeru, a sukladno Zakonu o vodnim uslugama nezadovoljna strana ima pravo pobijati privremene mjere pred trgovačkim sudom.

Ostaje pitanje hoće li predlagatelji takve odluke opravdanje iste obrazlagati argumentacijom može li se Grad Mali Lošinj suočiti s pravnim i financijskim posljedicama. Primjerice, država može intervenirati kroz nadležna ministarstva ili financijske mehanizme, uključujući smanjenje proračunskih transfera ili uskratu pristupa EU fondovima za vodnu infrastrukturu. To su ucjene, na koje smo do sada vidjeli da je HDZ-ova vlast spremna. Hoće li većina gradskih vijećnika pokloniti svoje povjerenje prijedlogu odluke gradonačelnice, vidjet ćemo zasigurno na izvanrednoj sjednici sazvanoj po hitnom postupku, kako to gradonačelnica i običava raditi za sve bitne i važne odluke. Kao da nije bilo dovoljno vremena da se poduzme sve što se moglo poduzeti i da se o svemu na vrijeme informira javnost, a rok je počeo teći od 15. srpnja 2023. godine, dakle prije pune dvije godine. Naglašavam da je gradonačelnica izvršna vlast i da ima provoditi volju većine u Grdskom vijeću te da, usprkos svim velikim riječima o međusobnoj suradnji, odluka o načinu okončanja ove priče leži na Gradskom vijeću i novoizabranim vijećnicima.

Specijalistica sam europskog prava i vrlo dobro poznajem europsko zakonodavstvo. Znam da smo vezani Okvirnom direktivom o vodama, obvezni smo je primijeniti u pogledu rezultata koji se njome želi postići, a to je zaštita svih oblika voda i njena održiva upotreba, ali je svakoj državi članici, pa tako i Hrvatskoj, bila dana sloboda odabira oblika i metoda postizanja tog rezultata, što je prema EU pravu kod direktiva prepušteno na volju nacionalnim tijelima država članica. Ono što iz svega mogu zaključiti je da je RH u svom ovom postupku uvelike zanemarila temeljno ljusko pravo na lokalnu samoupravu koje jamči naš Ustav. Uvjerena sam da je tome pridonijela pasivnost i nedovoljna uključenost naše lokalne vlasti. Odgovornost za te propuste snosit ćemo svi mi koji živimo na našem otoku. I dalje postoji nada u zaštitu i očuvanje našeg Vranskog jezera putem referenduma, ali vjerujte mi da je za to sada nažalost uvelike kasno, da su za to istekli svi rokovi koje smo do sada mogli i trebali iskoristiti.

Zašto se je o ovom važnom pitanju šutjelo svo ovo vrijeme, pitajte aktualnu gradsku vlast i promislite kome dajete svoje povjerenje kada tu vlast birate. Ova tema bila je skrivena ispod svog blještavila nazočenja svakoj mogućoj prilici za pokazivanje koje smo imali priliku pratiti, i to je po meni neprihvatljivo i politički neodgovorno. Predizborna kampanja bila je dobar razlog da se aktualna gradonačelnica ne odrekne dobrih odnosa i podrške iz stranačkog i državnog vrha i cijena za to je gubitak autonomije u vodoopskrbi i gubitak upravljanja Vranskim jezerom.