SLIKAR MOMČILO SA ZADARSKOG FORUMA
Tekst: Nikola Šimić Tonin
Foto: Dino Stanin/PIXSELL
Nakon objavljenoga teksta “ZADARSKI TURISTIČKI KIČERAJ” zadarska šetnica na Forumu i dalje ostaje pravi umjetnički buvljak. Iz Zadra s osmjehom, reklo bi se. Parada plagijata i kiča. Što sve turisti nose doma na sramotu Zadru. Prevareni kako se radi o originalima. Tko se bavi turizmom, tko je obilježen njime, zna kako je najbolja usmena reklama – ali u ovim i ovakvim slučajevima i najgora moguća. Kada donese u Zadru kupljenu „umjetničku sliku“ s željom da s njom ukrasi dušu doma i da ga na Zadar podsjeća i spozna kako je grubo prevaren i kako je uz novac izgubio i vjeru u ovaj grad – u ove ljude, svu gorčinu prevare. I počne o tome govoriti prijateljima i kada to krene od usta do usta, ode to u svijet, ode u negativu i ono s početka teksta „Iz Zadra s osmjehom“ pretvori se „Iz Zadra s gorčinom“.
Buvljak tezgaroških figurica
Što se tu sve ne prodaje pod lažnjaka kao original. Motivi Lipovca, Vidovića, Motike, Croate, Hegedušića, starih talijanskih, bjelosvjetskih majstora… koliko retuš slika. Loših pod „original“ replika. Strojnih obrada grafika… buvljak tezgaroških figurica… kao da smo na čuvenoj „Arizoni“ u BiH ali s „umjetničkim predznakom. Sramota za ovaj grad, Turističku zajednicu, za renome grada, jednog od 15 najstarijih gradova na svijetu. Turističkoj metropoli Mediterana.
Crnilo i blato prevare
Toliki rade bez dozvole… otimaju kupce ovima s dozvolom, istinskim umjetnicima banalno smiješnim cijenama koje eto zbog „lijepih očiju“ daju budi zašto samo da prodaju. Odvlače im brutalno i nekulturno kupce s njihovoga štanda koji uredno ne malo plaćaju gradu. A ti i takvi ne plaćaju nikome ništa a nanose ljagu na obraz svima. Crnilo i blato prevare i čega sve ne na lice grada. Gdje je inspekcija. Ima li grad Zadar uopće osposobljenoga inspektora za ovaj oblik nadzora. Gdje je provjera dozvola. Ispada tako da na Forum možete iznijeti stari štednjak i prodavati ga „kao instalaciju i da ne budem nepristojan i banalan, ne bih nabrajao dalje, mislim kako je svima jasno što želim reći.
Gdje su mjerodavni?
A o ovom svoje trebaju reći mjerodavni, toliko nam bar duguju, trebaju zaraditi svoju plaću, zaštiti nas od sveopće sramote, jer da se revolt koji vrije ne pretvori u što gore, da koji od prevarenih turista ne uzme pravdu u svoje ruke, i jednom od tih „umjetnika“ nabije na glavu njegovu „umjetninu“ ili ne daj Bože baci ga u more sa svim tim njegovim „rukotvorinama“. Ne prizivajmo vraga… Umalo se to dogodilo M. G. kada je na „njegovom štandu“ štandu Vincenta van Gogha iz Zapužana kod Benkovca, štandu na Forumu, jedan turist ugledao sliku koju je jučer kupio kod njega. Koliko njih ima, i odnijelo je istu sliku iz Zadra s osmijehom u svoj dom?
Sve činjenje mjerodavnih da se ništa ne učini
I okrenuh se „mjerodavnim s upitom, tko je takvome „liku“ izdao koncesijsku dozvolu:
“Poštovani, može li se znati tko je izdao koncesijsku dozvolu za prodavanje “slika” izvjesnome Momčilu, na Forumu i postavio ga u rang umjetnika a isti prodaje plagijate, slike s interneta, potpisane „umjetnikom D. I., loše reprodukcije, pa čak neke od “slika” i nepotpisane, nije umjetnik niti je to ikada bio niti ima i jedan stručan osvrt o njemu, iste motive i iste nazovi slike, prodaju drugi prodavači u Splitu i tko zna gdje još…, što ostavlja lošu sliku prevare na turiste, jer ih prodaje pod originale, zašto sliku prevare šaljemo u svijet, a nezadovoljni su istim i istinski umjetnici na Forumu, je li itko pogledao za što i kome daje koncesiju i o kakvome se “umjetniku” radi. To njegovo djelovanje u najboljem slučaju potpada pod suvenire, trgovinu replika umjetničkih dijela i to mora naglasiti, imati fiskalnu kasu, i mora biti izdvojen od ostalih umjetnika na Forumu, jer on to nije.”
I dobih odgovor:
“Poštovani,nastavno na Vaš upit, izvješćujemo Vas kako je Grad Zadar, Upravni odjel za gospodarenje gradskom imovinom nema evidentiran ugovor o zakupu javne površine na Forumu za prodaju umjetničkih slika s izvjesnim g. Momčilom, već je na predmetnoj lokaciji zakup javne površine za navedenu namjenu ishodio g. D. I. putem javnog natječaja, te istu koristi sezonski, a sukladno članku 11., stavku 2. i 3. Odluke o zakupu javnih površina (“Glasnik Grada Zadra” broj 15/17 i 3/21). U svezi eventualne zlouporabe zakupa javne površine, odgovaramo kako ćemo Vas po izvršenoj provjeri povratno izvijestiti te se ovim putem zahvaljujemo na dostavljenoj informaciji. – M. B.”
Vincent van Gogh iz Zapužana kod Benkovca
“Lijep pozdrav,
poštovana na tom je štandu izvjesni M. G., koji se kupcima predstavlja kao slikar, kao D. I., o kom se malo toga može saznati, fotografije nigdje, a on nije ni jedno ni drugo, M. G., prodaju lažnjake, slike skinute s interneta, toliko ima verzija ove slike koju Vam šaljem, slike koju je potpisao “slikar D. I.” a njen istinski autor je poznat i priznat u svijetu, i ista je prodana za više tisuća eura, dovoljno ju je „uguglati“, ima još kopija s interneta koje idu pod original, umjetnika sa svih strana svijeta., koje Vam također šaljem a njihove istinske autore, meni dostupne upoznam s krađom njihovoga djela. Prekinite taj lanac, jer i sami možete biti dovedeni u neugodnu situaciju i po grad i po sebe. – Muk. Nema odgovora. I moj novi dopis.
Novi dopis
“Poštovani, ovo je za ne povjerovati, dokaze, snimke slika za koje sam utvrdio istinske autore, koje su sa interneta, netko je dojavio ovome na štandu, te ih je sklonio, tko od onih kojima sam podnio prijavu surađuje s M. G. ili slikarom koji je unajmio štand i potpisuje slike s interneta, poslikao sam i druge slike s interneta, neka mu se dojavi i to, u pravu je treba ih skloniti ali sve, treba skloniti M. G., jer njegovo ime na Forumu, na prostoru na kom je KRIMINAL i sramota grada i RH, jer sve su slike skinute s interneta i prodaju se pod “originale”. Na Društvo likovnih umjetnika RH poslao sam dopis o slikaru da ih više ne sramoti i baca ljagu na njih i izbace ga iz Društva.. Lijepu sliku šaljemo iz Zadra, iz Lijepe naše. Sliku o slikarskoj„mafiji“, prevari, podvali, kulturnom kriminalu. Dovoljno je bilo koju sliku poslikati i na tražilici na internetu nađe se ista, ali od pravoga autora. I još prijetnje “da ne znamo u što smo se upleli” – ma je li.”
Mjerodavni i dalje čine sve, da ne čine ništa. Zar to nečinjenje nije suučesništvo u kriminalu. Mijenjamo li to simbol grada, Donat, u simbol grada kuverta.
Odustati neću. Idem preko TV “Provjereno”, na značajne novine vani, ako ne želite poduzeti ništa, i dalje nastaviti propuštati kroz prste ovu sramotu i kriminal. Umjetnica do ovog prevaranta i onog koji se “predstavlja za slikara” Momčila, kog sam nazvao Vincent van Gogh iz Zapužana kod Benkovcaje samohrana majka. To joj je sav izvor prihoda. Za cijelu godinu. Ona savija kičmu, trudi se, slika. Oni štancajui potpisuju tuđe, i prodaju budi-zašto. Jedna se proda, odmah je zamijeni potpisana ista, druga.
U autu mu tisuće slika. Fotografirao to i poslao mjerodavnima, kad kroz pola dana u autu niti jedne slike. Dođe „ekipa“ i pomogne mu ih skloniti. Koja umreženost nekoga od mjerodavnih, i M. G. i koga sve ne. Slikarska „mafija“ i … „mafija“. Oni s M. G., potkradajuslikaricu, samohranu majku, nju i njeno dijete. Druge istinske slikare. Isti ima kuću za iznajmljivanje, kupljen stan u Zadru, luksuzan auto, a ništa drugo nije radio. Odakle novci M. G. Od čega, recite mi. Želim otkriti i tko u institucijama grada Zadra surađuje. Čuva ga i upozorava i za koliko? Očito je, mimo Hrvatske pošte „šnjiraju“ kuverte gradom.
Ako i dalje bude muk na ovaj kriminal, Slikarsku „mafiju“ Ako nema drugog načina poslati ću tekst na sve značajnije novine vani, iz destinacija odakle nam najviše dolaze turisti, s naslovom: NE KUPUJTE „UMJETNIČKE SLIKE“ NA FORUMU U ZADRU S TOG ŠTANDA, KOD “SLIKARA M. G.” GRAD ZADAR MU GA JE IZNAJMIO I NE ČINI NIŠTA DA ZAUSTAVI TAJ KRIMINAL. – Već danas jesam.
Novi dopis
“Poštovani, dvije trećine slika je sklonio, očito jataci, doušnička služba radi, kao da smo u Meksiku, imamo li mi uopće pravne institucije u Zadru, ili ovi drugi imaju Zadar. Koliko će te još čekati, što još da skloni, kao u dječjoj igri žmire, pitajte ga tko se nije sakrio magarac bio, pitajte kad možete doći, vjerojatno mu najave i to, ovi koji u službi surađuju s njim, i neka mu još kažu što još da sakrije, kako slika govori tisuću riječi, pogledajte štand prije par dana i danas. Sve je u kutijama i u autu. Pitajte ga kad možete doći u inspekciju. I kad dođete, savjetujte ga što da učini da „lišo“ prođe, kao što već jeste. „Kuverte“?”
Neću odustati. Složiti ću sve ovo u jedan članak, na tri svjetska jezika, pa neka javnost zna. – Složio i poslao.
I do sada su mu bile inspekcije, i provjere, Vincentu van Goghu iz Zapužana kod Benkovca, dvadeset godina on radi to što radi –„… on je samo siromašni slikar sa kuvertom u zadnjem džepu.“
Slikarska „MAFIJA“ sa zadarskog Foruma
G. Vincentu van Goghu iz Zapužana kod Benkovca,kad „zadivljeni“ turisti postave pitanje:
– Je li ovo Vaš rad?
On odgovara – Jeste!
Kako se zovete? – D. I!
Imate li web stranicu, instagram ili facebook? –
On: Nemam…
I nigdje se ne može provjeriti je li to doista istina jer ne postoji ni jedna fotografija „akademskog slikara“ D. I. na internetu.
Bez računa, obrta ili plaćanja poreza državi, tisuće kopija kopija raznih svjetskih slikara se prodaju usred Zadra kao krumpir.
A on i dalje, M. G. Vincent van Gogh iz Zapužana kod Benkovca, predstavljajući se „akademskim slikarom D. I.“ igra svoju rolu. Ljudi zadivljeni njegovim „talentom“ se fotkaju s njim na ulici jer im nije jasno koliko je njegova genijalnost tolika da je savladao sve umjetničke pravce i napravio najbolje motive iz istih?
Gledaju starog čovjeka s bradom obučenog kao ulični slikar, koji se „bori za život“. Gledate izložene slike i pomislite, „koji je vrsni slikar obdaren s toliko kreativnosti mogao ovo naslikati?“
Predivni grade moj
Ispada da u našem predivnom gradu Zadru koncesija za prodaju „umjetničkih“ slika je dodijeljena „akademskom slikaru“ koji uopće nije Zadranin i ne živi u Zadru i još prodaje tuđe slike i potpisuje ih svojim potpisom. Što je sa Zadarskim slikarima koji zbog ovakvih nikada nisu dobili priliku.
Kuverte?
Dodjela ovakvih koncesija u gradu Dubrovniku je isključivo za dubrovačke umjetnike.
Autentičnost
U ovom svijetu gdje je autentičnost jako rijetka kao odraz i ogledalo isticanja čovjeka od drugih i upravo je ta autentičnost ljepota svakog pojedinca, mi kao društvo koje želi stvoriti jedan bolji i ljepši svijet ne bi trebali podržavati ovakvo uzimanje lažnih identiteta drugih u svrhu ostvarivanja vlastitog profita. Čovjek bez identiteta koji je, pretvara da je ili radi nešto što iziskuje veliki talent, rad, žrtvu i odricanje je osoba bez morala i bez osjećaja za druge, takvi ljudi su kukolj u žitu sadašnjeg društva.