BUDUĆNOST HRVATSKOG ASTROTURIZMA

Budućnost hrvatskog turizma krije se među zvijezdama – razgovor s Karlom Bermancem, članom udruge ProGEO-Croatia, suradnikom portala Panopticum, zaljubljenikom u svemir i popularizatorom znanosti za Tportal

Tekst: Damir Rukavina

Foto: Karlo Bermanec/Astronomski centar Rijeka

Otkrivanje puta prema zvijezdama i fasciniranost noćnim nebom tisućljećima su ukorijenjeni u ljudsku kulturu. Danas se velesile natječu u tome tko će prvi izgraditi bazu na Mjesecu, bogataši u limenim cilindrima lete u atmosferu i govore da će druge ljude slati na Mars, a znanstvenici u laboratorijima neprestano prebiru nevjerojatne količine podataka i otkrivaju tajne udaljenih zvijezda i planeta. Pitanje koje si čovjek na kraju sveg tog kaosa može postaviti je: ‘Gdje u svemu tome stojim ja?’ Ili, u malo širem kontekstu, što mi kao država radimo po pitanju astronomije i kakav je naš potencijal?

Da bismo dobili odgovor na ova pitanja, izabrali smo zanimljivog sugovornika. Karlo Bermanec diplomirao je na FER-u, radi u Hrvatskom Telekomu, većinu života proveo je popularizirajući znanost, član je udruge ProGEO i povrh svega – veliki je zaljubljenik u svemir. Sudjelovao je na brojnim panelima Astronomskog društva Perzeidi te je usko povezan s hrvatskom astronomskom zajednicom.

Potencijal postoji, ali…

Kad raspravljamo o astroturizmu, prva stvar koja će mnogima pasti na pamet su turistički letovi u svemir. Međutim astroturizam (ali i astronomski turizam) spada u novije forme turističke ponude i ulazi u skupinu ekoturizma kao zaštite noćnog okoliša, a obuhvaća promatranje nebeskih tijela uz popularno znanstveno tumačenje i popratne aktivnosti, zasnovane na astronomskim fenomenima.

Što se Hrvatske tiče, potencijal astroturizma postoji, no postavlja se pitanje koliko se on isplati i koliko se u njega treba investirati. Hrvatski astronomski savez na službenim stranicama navodi nastojanja u polju edukacije i turizma, spominjući potencijal nekih lokacija poput Lastova, na kojem je krajem prošle godine održana astronomska radionica za odrasle, svojevrsna potvrda da zanimanje za ovakvim sadržajima ne jenjava ni u hladnijim mjesecima.

Bermanec naglašava da Zvjezdano selo Mosor ima snažnu poziciju u domeni hrvatskog astroturizma, no da za dosezanje punog potencijala treba više sredstava od onih kojima raspolaže istoimena udruga. Riječ je o nevladinoj neprofitnoj udruzi osnovanoj s ciljem promicanja astronomije i prirodnih znanosti te obrazovanja mladeži. Ciljeve provodi kroz razne programe, prvenstveno za učenike i studente, ali i za građanstvo.

Koliko znam, zasad najbolju šansu za astroturizam ima otok Biševo. To je prošlo proces evaluacije (u trajanju od jedne do tri godine) te je podnesen zahtjev za proglašenjem Biševa područjem značajnog krajobraza, stoga nas čeka još nekoliko godina do njegova proglašenja Parkom tamnog neba’, rekao je Bermanec.

Prednost Biševa je mala naseljenost, kao i velika udaljenost od kopna. ‘Treba naglasiti važnost očuvanja takvog prirodnog neba za promatranja. Imajmo na umu to da trajekt do Biševa vozi samo ljeti, a potencijalni problem je u tome da će, ako postane masovno turističko odredište, s razvojem odredišta doći i rasvjeta, a i neupućeni turisti koji nose svoje uređaje i razna prijenosna rasvjetna tijela.’

Velika uloga države

Da bi projekti poput Biševa, Mosora i Lastova dosegli svoj puni potencijal, potrebno je sufinanciranje države. Naš sugovornik smatra da Hrvatska kaska po tom pitanju.

Država financira astronomiju dajući sredstva Geodetskom fakultetu, a on drži Opservatorij Hvar. Dio istraživanja financira Hrvatska zaklada za znanost kroz projekte, o čemu osobno ne znam ništa’, komentirao je. ‘Država financira i Zvjezdarnicu Zagreb, ali ne znam kolikim iznosima novca. Čak i razvikana Zvjezdarnica Višnjan teško može dobiti potporu. Sve ostalo iole važno radi se u sklopu kolaboracija u stranim opservatorijama.’

Činjenica je da istraživačkih opservatorija u ovom trenu nema u Hrvatskoj, a pokušaji izgradnje radioteleskopa nisu urodili plodom.

Entuzijazam, veliki ciljevi i mali izgledi

‘U civilnom društvu uglavnom se sve svodi na angažman neprofitnih udruga i astronomskih saveza ili pak na entuzijazam pojedinaca, popularizatora znanosti, što u dosta slučajeva bude doživotno, a u slučaju smrti nositelja aktivnosti sve staje – od malih ljetnih škola astronomije do postojanja samih udruga, društava ili saveza’, ističe Bermanec.

Astronomi i zaljubljenici u noćno nebo se, u nekim situacijama, bore s vjetrenjačama. Cijeli proces je, riječima našeg sugovornika, praćen ogromnom količinom administracije. ‘I uz najbolju volju, raspisane natječaje, ostvarenje projekata, obavljanje potrebnih mjerenja, ishođenje dozvola – vrijeme ide, splasne entuzijazam ili, kao što je pandemija covida pokazala, dođe do smrti nositelja projekta ili aktivnosti’, kaže.

Koliko na takvo što može utjecati lokalna samouprava?

Lokalne samouprave mogu utjecati na astroturizam i popularizaciju astronomije ako u tome pronalaze svoj interes te se na temelju toga vide i rezultati.

‘One izgrađuju zvjezdarnice i planetarije, podupiru udruge, učitelje, profesore i popularizatore znanosti. Čine sve što je moguće da stave svoje malo mjesto na mapu jer su prepoznale vrijednost astroturizma u samoj turističkoj ponudi’, objašnjava naš sugovornik. Sve većom popularnošću, nadodaje, dolazi do pojava raznih popularnoznanstvenih manifestacija, izrađuju se suveniri i slično.

Koliko ljude uopće zanima astronomija?

Bermanec naglašava da je prisutan interes javnosti za istraživanje svemira – osim za astronomiju. ‘Tu je i interes za astronautiku, raketno modelarstvo, svemirske komunikacije, radioastronomiju, čak i geologiju vezano za mala tijela Sunčeva sustava kao što su asteroidi i meteoriti. Inače gostujem kao predavač tamo kamo me pozovu – ponekad na radiju ili u školama, a ponekad je to višednevni volonterski rad članova moje i drugih udruga. Ne mogu vam opisati koliko je ljudima drago da im netko dođe u njihov grad ili područje od posebne državne skrbi te održi izložbu, predavanje, radionice i slično’, kaže Bermanec.

Prisustvuju tome tada ne samo znatiželjnici, učenici, nego i njihovi roditelji, bake, djedovi, susjedi, cijela sela se stisnu u osnovnoškolsku dvoranu kako bi čuli i vidjeli nešto novo te postavili salvu pitanja, od dječje znatiželje i kozmičkih mozgalica do uistinu stručnih, specifičnih pitanja, jer neku osobu, eto, zanima ta tema i željna je razgovora o zajedničkom interesu. Nađe se tu i lokalnih društava i udruga s kojima se može, uz malo networkinga, dogovoriti suradnja, razmjena predavača, tematske večeri i slično.

Kao novitete koji imaju potencijal rasta naš sugovornik spominje Kozmološki centar ostvaren kroz projekt SPARK i raniji dvomilijunski projekt EU-a, Future Hub Križevci. Tu je godišnja manifestacija Dani meteorita Križevci, a uključuje radionice i predavanja, Astronomski centar Rijeka sa zvjezdarnicom i planetarijem, Zvjezdarnica Korenica, čiju je izgradnju sufinancirala Općina Plitvička Jezera, kao tamošnji potencijalni astro park, kao i Zvjezdano selo Mosor i Astronomska udruga Vidulini.

Nova radna mjesta u hrvatskoj svemirskoj industriji?

Potencijal postoji, ‘ali se uglavnom radi o raznim startupima’, komentirao je naš sugovornik. U veljači ćemo tako u svemir poslati prvi hrvatski satelit – kockasti nanosatelit CroCube. Njegova prezentacija održana je u inovacijskom centru ZICER te su kapetanica misije Daniela Jović i članovi tima predstavili taj projekt, a on je, njihovim riječima, ‘početak velikog putovanja’.

Drugi doprinos industriji donose teleoperateri radeći na projektima vezanima uz svemir. HAKOM je prošle godine održao ‘G dan’, konferenciju koja je prikazala smjernice razvoja svijeta komunikacija uz 5G infrastrukturu i optiku, a one se, polako, ali sigurno, okreću satelitima. Hrvatski Telekom je početkom 2023. u Istri testirao prvu redundantnu 5G vezu prema bespilotnoj letjelici koristeći satelit i izravne kanale komunikacije sa Zemlje.

Moderna pošast – svjetlosno zagađenje

Pritom se astronomi suočavaju i s izazovima koji se ne smanjuju, već samo rastu ubrzanjem razvoja – svjetlosnim zagađenjem.

‘Diljem Hrvatske astronomi se neprestano susreću sa svjetlosnim zagađenjem. Uvijek je to praćeno novim izazovima – sukladno razvoju neke regije, gubi se dio neba’, objašnjava Bermanec. Neki lokaliteti prije 10 ili pet godina postali su nepogodni za promatranja i astrofotografiju te je zbog toga potrebno putovati sve dalje od urbanih dijelova. Bez privatnog prijevoza to nije moguće, dijelom i zato što je puno teže pridobiti roditelje i učenike za višednevne ekskurzije’, kaže Bermanec.

‘Problem nastaje i kod duge ekspozicije ili dugoročnog statičnog promatranja neba i svemirskih objekata. Starlink, ‘megazviježđe’ stotina internetskih satelita koje je lansirala zrakoplovna kompanija SpaceX, zadaje glavobolje astronomima jer zasjenjuje nebeske objekte ili biva toliko sjajno da se ne vidi promatrani objekt.

Predviđeno je da na kraju uključuje desetke tisuća svemirskih letjelica koje prenose brzi internet na cijeli planet, no Starlink ima lošu stranu za promatranje zvijezda: sateliti reflektiraju dovoljno Sunčeve svjetlosti noću da se jasno vide golim okom (a situacija je puno gora za osjetljive teleskope). Njihov sjaj samo je naglašen dugim nizovima u koje su raspoređeni, a koji prolaze nebesima kao u nekom vlakiću. Doduše, noviji setovi satelita manje su reflektivni, ali ni to nije dovoljno’, pojašnjava.

Problem sa svjetlosnim zagađenjem je posvuda. Noćno nebo koje je generacijama nadahnjivalo istraživanja i poticalo znatiželju svedeno je na otprilike stotinjak zvijezda vidljivih golim okom, Međunarodnu svemirsku postaju u preletu, Mjesec te planete Veneru, Mars, Jupiter i Saturn.

Toliko je urbana opća populacija izolirana od noćnog neba da i ako uspiju odvojiti pogled od ekrana mobitela, bivaju zbunjeni i šalju pitanja – jesu li to na nebu izvanzemaljci i ide li to prema nama? Dužnost astronoma i popularizatora je pružiti stručan odgovor na takva pitanja’, kaže Bermanec.

Postoji li nada za zvjezdano nebo?

U Hrvatskoj postoji Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, koji je na snazi od 1. travnja 2019. godine, a njime je regulirana vanjska rasvjeta. Problem je, objašnjava naš sugovornik, u tome što zakon i pravilnik nemaju ograničenje na ukupnu potrošnju pri javnoj rasvjeti i u tome što omogućavaju da se osvijetle ceste izvan naselja, što ne predstavlja nikakvu zaštitu okoliša.

Ogroman su problem i snopovi reflektora ispred većih trgovačkih centara, noćnih klubova ljeti na obali, kao i golemih reklamnih LED panela na zgradama i uz prometnice većih gradova. ‘Situacija je ozbiljna, ne samo u astronomskom smislu, nego i u građanskom, jer te reklame – osim što mogu ometati vozače – narušavaju mir i san stanovnika svojom svjetlinom’, kaže Bermanec.

Uzmemo li sve navedeno u obzir, jasno je da je situacija daleko od idealne, no Hrvati s druge strane i dalje koliko-toliko slijede neke svjetske trendove. Investicije na državnoj razini ipak su neadekvatne i sve ovisi o lokalnoj samoupravi, a da stvar bude gora, zagađenje svjetlom postalo je ozbiljnom prijetnjom promatranju nebesa koja su s manje osvjetljene Zemlje prije dvadeset, trideset godina izgledala posve drukčije. Mislimo li napraviti razliku, morat ćemo se pripremiti za vrlo velik izazov, no uz trenutno stanje stvari, ako odustanemo – izgubit ćemo i ovo što imamo. Važno je stoga ne posustati.