POVIJEST PČELA – SKANDINAVSKA PREMIJERA U HNK

Tekst: Šiško Španiček

Foto: HNK

U petak, 11. ožujka 2022. održana je premijera predstave “Povijest pčela” norveške autorice  Maje Lunde pred dobro ispunjenim gledalištem HNK-a u Zagrebu. Predstava je postavljena u koprodukciji s Det Norske Teattret iz Osla.

JEDNOSTAVNA SCENOGRAFIJA

Književno djelo koje izvorno nije pisano za kazalište koji put nije jednostavno postaviti na scenu. Pogotovo ukoliko ima nekoliko razdvojenih priča koje bi nakon odgledane predstave trebale dati zaokruženu cjelinu. Norveški redatelj Erik Ulfsby koji je ujedno dramaturg predstave, kao i dio norveške ekipe koja je pripremila predstavu (svjetlo, scenografija, kostimi…) odradili su tehnički dobar posao držeći, u većem dijelu predstave tri radnje istodobno na pozornici. I taj je dio u osnovi vrlo dobro funkcionirao zahvaljujući discipliniranom pristupu i dobroj tehničkoj uvježbanosti cijelog ansambla, prelijevajući radnju iz jedne u drugu tečno i precizno. Jednostavna skandinavska scenografija s nekoliko alegorija doprinosi boljoj koncentriranosti publike na tekst i glumačke kreacije i ne odvlači previše pažnju na nevažne detalje.

TRI PRIČE

Priprema predstave je u medijima odrađena vrlo dobro i onaj koji je pročitao napise mogao je tražiti u predstavi dublji smisao, koji sama predstava, iako ispričana u tri naoko nepovezane radnje sama po sebi ne bi mogla iznjedriti. Životne priče o znanstveniku koji snishodljivo ideologizira svog mentora, a koji ga kasnije životno grubo spušta na zemlju iz njegovih znanstvenih snova, koje za razliku od onih svakodnevnih životnih nije uspio ispuniti zbog krivo donešenih odluka u kojima bezuspješno tražeći od jedinog muškog nasljednika ne dobiva željeno, a što mu se onako zasljepljenom pruža od srčane i požrtvovne crvenokose (crvenokosima navodno također predstoji nestanak u dogledno vrijeme s lica zemlje) kćeri, do druge priče u kojoj isključivi, grubi redneckovski američki pčelar ne može pojmiti zašto mu sin ne želi naslijediti posao, koji stjecajem okolnosti zbog ne toliko iznenadnog pomora pčela (prisjetimo se Međimurja pred koju godinu) propada, već se želi dokazati u potpuno za njega iracionalnom području pisanja knjiga. Treća priča je preslikana u budućnost u totalitarnu Kinu u kojoj žena bezuspješno traži svog iznenadno stradalog sina kojeg vlast odvodi u bolnicu daleko od nje i njenog posla oprašivanja voćaka jer pčela koje su to činile više nema. Na kraju potrage saznajemo da je dječak preminuo od reakcije na ubod pčele. Kojih nominalno više nema jer su izumrle.

RUTINIRANO ODIGRANE ULOGE

Kod gostovanja svjetskih koprodukcija postavljajući na scenu predstavu uvijek se moramo zapitati koji su kriteriji odabira glumaca za pojedine uloge, dolaze li oni na preporuku domaćih djelatnika HNK, primjerice ravnatelja Drame ili Kazališta, ili gost redatelj održava casting za pojedine, za pretpostaviti je uglavnom glavne uloge u predstavi?

Naime, ovako alegorijski i tekstualno zahtjevnu, a opet životnu tešku dramu jednočinku od skoro dva sata nije lako koncentrirano odgledati s pozornošću, pa se usredotočenost pažnje više usmjerava prema detaljima tražeći iskorak koji će osvježiti predstavu. Taj iskorak mogle su možda biti posebne glumačke kreacije kojih nije bilo što je možda bio i zahtjev redatelja da se one odrade skandinavski decentno bez iskakanja, no i u takvom zahtjevu mišljenja sam da je “fundus” glumaca HNK-a imao ponuditi više i bolje jer je bilo vidljivo da su uloge odrađene tehnički solidno, no rutinirano.

GLAZBENI DOPRINOS

Posebno bi trebalo pohvaliti glazbeni doprinos skladatelja glazbe i pijanista/glumca u predstavi Ivana Colarića čija glazba tijekom cijele predstave čini sjajnu zvukovnu pozadinu predstave.

Predstava “Povijest pčela” zanimljiva je koprodukcija sa znamenitim europskim kazalištima i za pohvaliti je suradnja s raznim svjetskim kazalištima. No, hoće li predstava zaživjeti punim plućima i pronaći svoj dugotrajniji prostor u HNK-u, pitanje je na koje će odgovoriti publika.