INTERVJU: IVICA KRUHOBEREC
Razgovarala: Ines Hrain Ludošan
Foto: Martin Novosel
Možda će moj mandat u Izvršnom odboru Hrvatskog novinarskog društva biti među najkraćim u povijesti HND-a, ako ne i najkraći, veli na početku razgovora Ivica Kruhoberec, glavni i odgovorni urednik tjednika „Varaždinske vijesti“ te njegovog portala. U istoimenom se poduzeću, zanimljivo, zapošljavao dva puta: prvi put 1994., a drugi put 2014. godine. U međuvremenu bio je suosnivač još jednog nakladničkog poduzeća u Varaždinu, odnosno današnjeg Regionalnog tjednika. Kako je do tog došlo, odnosno kako se našao u novinarstvu i odnedavno u IO HND, kako vidi rad cehovskog udruženja i još ponešto rekao nam je u ekskluzivnom razgovoru za Panopticum.
„Iako smo doma dobivali svaki dana Vjesnik, kojeg sam čitao, nisam u djetinjstvu uopće razmišljao o novinarstvu. Više su me privlačila računala, zahvaljujući susjedu, koji je radio u PEL-u. Stoga sam najprije krenuo u Elektrostrojarski školu, a kada je tamo ukinuto računalstvo, prešao sam na varaždinsku gimnaziju, točnije ondašnji „SS Gabriel Santo“, gdje sam dobio nagradu zaklade dr. Vladmira Milkovića i njegovog unuka. Diplomirao sam na FOI-u i tu se počinjem baviti pomalo novinarstvom jer sam pisao za studentski list spomenutog fakulteta. Objavili smo, uz ostalo, razgovor s dr. Bogumilom Kovačem o tome kako je jugoslavenski socijalizam falš projekt u ekonomskom smislu. Zbog toga sam završio na tužiteljstvu, ali me od progona spasio profesor, tada član CK SKH, rekavši da se o tome govori i u komitetu! Upravo je tranzicija dvaju sustava i otvaranje medija, čini mi se, najviše utjecala na moj interes za novinarstvo. Tako nakon studija počinjem raditi kao honorarac, dopisnik Večernjeg lista te, među prvima, honorarni dopisnik i Jutarnjeg lista. Usporedno s tim, upisao sam FPZ, novinarstvo, te dogurao do treće godine. A kad je trebalo to privesti kraju, krenuo sam u poduzetnički poduhvat – pokretanja novog tjednika, nakon čaga sam imao manje novca nego prije pokretanja, veli kroz smijeh Kruhoberec, koji je radio i za Business.hr, tportal i druge medije, a dugogodišnji je član i Transparency International Hrvatska, a do početka ovog mjeseca bio je i u Nacionalnom vijeću za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora.
STANJE U HND I HRVATSKOM NOVINARSTVU
Nedavno ste izabrani u Izvršni odbor HND-a, dok su mnogi vaši prethodnici podnijeli ostavke. Znate li možda razlog tomu?
Više je razloga zbog koje je dio članova IO HND dao ostavke, nakon čega sam, kao i druge kolege, došao na njihovo mjesto slijedom toga što smo bili sljedeći na listama, budući da vodim varaždinski ogranak HND . Iako poznajem neke od onih koji su izašli iz IO, poput kolegica Lukić i Derifaj, nisam s njima o tome razgovarao, tako da sam s razlozima njihove ostavke upoznat samo na temelju dokumenta, koji je sastavio NO HND-a. Riječ je o opširnom dokumentu od dvadesetak stranica nastalom nakon što je šestero kolega zatražilo da Nadzorni odbor „djelovanje HND-a vrati u statutarne okvire“. Nadzorni odbor je zaključio kako je do ostavki došlo „ponajprije zbog manjka međusobnog povjerenja i komunikacije“ u proteklih pola godine, a uz to se osvrnuo i na primjedbe šestero kolega.
Prva je da su zapisnici sa sjednica Izvršnog odbora HND-a stizali sa zakašnjenjem, odnosno izvan roka propisanog Statutom HND, što se pravda bolešću kolegice iz tajništva, koja ih je sastavljala, koja je na kraju i odustala od toga. Nadzorni odbor je zaključio da u kašnjenju zapisnika ništa ne upućuje na nestatutarnost rada HND-a. Pri tomu je naglasio da „ne postoji ni jedan dokaz, a ni eventualni motiv da je netko namjerno držao zapisnike u ladicima, kao što se sugerira u pismu kojeg potpisuju Derifaj, Lukić, Despot, Gojan, Mitrović i Rešković“.
Predsjedniku HND-a zamjeraju to što nije bio održan pripremni sastanak IO-a HND i IO-a SNH za Skupštinu EFJ-a u Zagrebu, koja je trebala biti u svibnju, odnosno sastanak o akcijama tijekom predsjedanja Hrvatske Vijećem EU.
Iduća primjedba bila je da je „zbog nestrukturiranih, nepripremljenih i loše vođenih sjednica Izvršni odbor teško artikulirao odluke i zaključke, a i kada su oni doneseni, neki od njih nisu provođeni ili se predsjednik HND-a na njih oglušio”. S tim u vezi navodi se da članovi Izvršnog odbora, kao i predsjednik, kada nekud putuju o tome trebaju dati pismeni izvještaj. Predsjednik, primjerice, nije podnio izvještaj o posjeti varaždinskom ogranku, već vijest, ali je najavio da će idući put doći i članovi IO.
Idući put, međutim, opet u Varaždin dolaze smo čelnici HND-a i SNH, i to zato da mi daju podršku kada mi je policija došla s „maricom“ na kućnu adresu i pred maloljetnom djecom uručila poziv državnog odvjetništva za svjedočenje. Taj je put nekima jako sporan. Naime, dok je predsjednik HND-a tvrdio kako bi trebali odmah ujutro otići u Varaždin te održati presicu, Danka Derifaj, bivša članica Izvršnog odbora, kazala je da je to pretjerana reakcija HND-a, dok je članica IO Slavica Lukić rekla je da to policija i radi te da se i njoj dogodio sličan slučaj. Unatoč tome, Zovko i Maja Sever odlaze u Varaždin, što jako cijenim, što bi vjerojatno i svaki novinar koji se progoni. Kako bilo, NO je zaključio da je taj put u skladu s njegovim statutarnim ovlastima kao predsjednika HND-a. Tu bih svakako istaknuo da je Danka Derifaj napomenula da joj se Goran Štimec, urednik portala varazdinski.rtl.hr, tuži na „predsjednika ogranka Kruhoberca, koji ništa ne poduzima, a ima puno problema u Varaždinu“. To je bizarno jer sam upravo u prosincu prošle popisao Štimčevu zamolbu za prijem u HND, što me osobno zamolio, pri čemu mi nije rekao ni riječ o mom ponašanju ili problemima, koje bih rado saslušao jer i sam imam trenutno pet aktivnih sudskih procesa, odnosno tužbi nezadovoljnika. Usput rečeno, novinari nisu svete krave pa da ih se ne može prijavljivati, ali trebalo bi uvesti nešto da se smanji broj bjesomučnih tužbi pojedinaca, možda na tragu onog što je predlagao Denis Kuljiš.
Članovi IO, koji nisu dali ostavke, naveli su i druge slučajeva u kojima se reagiralo jer je trebalo zaštititi kolege novinare u Zadru, Rijeci i dr. Predsjednik HND-a naglasio je da se nikada nije oglušio na zaključke HND-a, kao i da je sudjelovao u pripremama za skupštinu EFJ u Zagrebu skupa s tajništvom i predsjednicom SNH koja je putovala u Bruxell i kao predstavnik HND-a, pa je bilo opravdano da joj se podmire putni troškovi koje je na kraju sama učinila.
Branko Mijić, potpredsjednik HND-a i član IO, Goran Gazdek, član IO, Suzana Lepan Štefančić članica IO i Ivan Hlupić, član IO, naglasili su kako su potpisnici pisma Nadzornom odboru pretjerano inzistirali na zapisnicima i kontroli predsjednika HND-a te su tako onemogućili rad unutar HND-a. Naveli su da čak i onda kada je u prosincu 2019. Zovko pozvao na hitan sastanak, budući da je doznao za namjeru da ga se silom privoli na produljenje najma najmoprimcu poslovnog prostora, IO je uglavnom razgovarao o problemu komunikacije s Tajništvom. A Ema Tarabochia navodi da je članica IO-a Derifaj izrađivala zapisnik sjednice IO-a 8. travnja 2019. koja se održala bez kvoruma te da je u tekst zapisnika unijela, u raspravi o potencijalnoj prodaji stana, rečenicu „da se mogu započeti pregovori o prodaji stana s jednim zaštićenim stanarom”.
Ostavke su kolege podnijeli i zbog toga što bi pri “imenovanju članova Ocjenjivačkog odbora za novinarske nagrade izostala pravodobna logistička pomoć tajništva” pa su u vremenskom tjesnacu o tome odlučivali, što je “marginaliziranje IO-a i neprofesionalnost tajništva”. No predsjednik HND-a Hrvoje Zovko ističe u očitovanju da je na vrijeme sazvao dva sastanaka IO-a, ali da su ga “kolegice Lukić, Derifaj, Despot, Rešković, Gojan i kolega Mitrović namjerno bojkotirali pravdajući se time da im i ne odgovara zakazani termin”, dok je “kolegica Rešković otišla i korak dalje, napisavši kako je „prezasićena sastancima“. Kako je dodao Zovko, ne samo da se nisu odazvali, nego su započeli omalovažavanje ostalih članova NO te prozivku koliko je tko puta bio na sastanku pa sam sazvao elektroničku sjednicu, koju su opet minirali, nakon čega je kolegica Suzana Lepan Štefančić dala ostavku na članstvo u IO-u zbog uvreda koje joj upućivala potpredsjednica HND-a.
Sporno je i neodržavanje tematske sjednice Središnjeg odbora vezano uz izmjene Statuta HND-a, odnosno to što je predsjednik HND-a bio protiv njih, a nakon što predložene izmjene nisu usuglašene te su odbačene većinom glasova Skupštine.
Potpisnici pisma zamjeraju predsjedniku HND-a Hrvoju Zovku suradnju s AEM-om te da se u odnosima s tom Agencijom nije rukovodio stavom većine članova IO-a. Potpisnici pisma napominju kako je sporna rasprava s AEM-om o načinu raspodjele novca koje je AEM dobila temeljem Uredbe o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele djela prihoda od igara na sreću za 2020., za pilot-projekt poticanja kvalitetnog novinarstva. NO HND je zaključio da ne stoji zaključak potpisnika pisma da se u slučaju AEM-a “nije rukovodio stavom većine članova IO-a”.
Nadzorni odbor izrazio je posebni zabrinutost osobnim razmiricama koje utječu na rad HND-a, kao što su svađe potpredsjednice HND i djelatnice tajništva, njezin ponuđeni otkaz koji nije prihvaćen od strane predsjednika i sl. Tu je i problematika odabira prostora u Domu za ovrhu zbog starog spora, kojim se htjelo izbjeći da sud uzme cijelu zgradu zbog dvojbenog duga na ime ulaganja.
Nadzorni odbor izrazio je svoje čuđenje da potpisnici pisma, objašnjavajući slučaj optužbi za mobbing nisu spomenuli svađu između potpredsjednice HND-a i tajnice HND-a, iako su svi ostali, koje su kontaktirali, označili kao ključno, govoreći o osobnim animozitetima i sukobu unutar HND-a. Osobne svađe i razmirice, kako je naglasio NO, ne mogu biti motiv za odluke kod članova tijela HND-a. I s tim se duboko slažem.
LOKALNI OPĆINARI DRMAJU TUŽBAMA
Zašto vam je policija došla na vrata s pozivom?
To meni još uvijek nije jasno, pogotovo što su mi i profesori sa zagrebačkog Pravnog fakulteta rekli da nije u redu dolazak doma s „maricom“ radi uručivanje poziva za saslušanje kada s to može poštom. Možda bi se reklo da se tako postupilo zbog žurnosti slučaja, ali prošlo je više od sto dana od kada je snimano moje ispitivanje na policiji, a da nemam bilo kakvu povratnu informaciju, odnosno hoće li se protiv mene podići ili neće optužnica zbog davanja lažnog iskaza na sudu. A radi se u slučaju kod kojeg nisu nužni nikakvi svjedoci ili daljnja istraživanja. Naime, Varaždinske vijesti tužene su za nemalu naknadu štete od Renate Sabati, bivše pročelnice Općine Sračinec, samo zato jer su s press konferencije prenijele izjave načelnika na račun njezinog rada kao pročelnice. Ona je uoči te konferencije popisala sporazumni raskid ugovora o radu. Izjave načelnika su točno prenijete, što je potvrdio i on, koji je u odvojenom postupku pravomoćno oslobođen od tužbe bivše pročelnice. Međutim, još uvijek nije završen postupak za naknadu štete u kojem sam svjedočio kao urednik, dok je kolega napisao izvještaj s press konferencije.
Objašnjavajući na sudu tijekom postupka za naknadu štete kako je došlo do objave članka tj. izvješća s izjavom načelnika, prema onome što je navedeno na pozivu koji mi je dostavila policija, lažno bih kao svjedok iskazivao kada sam rekao na press konferenciji da „Varaždinske vijesti sigurno ne bi izlazile da su poziv dobile sa adrese obrta“, zatim da je „javno tijelo koje je dalo izjavu načelnik Općine Sračinec i ne znam u čije ime je on dao izjavu, ne znam je li u svoje ime, ime vijećnika ili Općine Sračinec“, zatim da „nakon izjave načelnika Općine Sračinec policija ili bilo koja druga institucija nije dala nikakve informacije“, kao i da se „riječ kriminal ne spominje u članku, spominju se nepravilnosti“ te da „ne znam je li tuženik na budžetu Općine i ima li kakve suradnje s Općinom Sračinec“.
Prijavu protiv mene za lažno svjedočenje na sudu u ljeto prošle godine podnijeli su bivša pročelnica Sabati i njezin odvjetnik Draško Šoć. Na policiji sam saslušan ove godine na Valentinovo, dakle, više od pola godine nakon navodnog laganja na sudu. Moje, valetinovsko pozivanje na policiju, slučajno ili i ne, dogodilo se nedugo nakon što sam napisao članak o tužnoj obljetnici krađe iz skladišta varaždinske policije 153 komada oružja, od kojeg je dio nađen kod švercera, koji su vjerojatno bili u vozilu osobe koja je odjednom nestala i ni danas se ne zna što je s njom. Od ove krađe prošlo je pet godina, a do danas nema ni osumnjičenih za krađu oružja iz skladišta policije, a kamoli optuženih ili osuđenih. Pazite, radi se o krađi iz policijskog skladišta u centru Varaždina bez ijednog traga, a danas čak nisu pravomoćno osuđeni ni oni koji su uhićeni prilikom prijevoza oružja! Usprkos svemu tome, tim slučajem ne bavi se USKOK, a zašto, nije mi jasno ni nakon sjednice Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije sprječavanja korupcije Hrvatskog sabora na kojoj je to trebao objasniti bivši glavni državni odvjetnik Jelenić. Sjednica, koja je održana početkom godine, bila je zatvorena za javnost tako da o detaljima ne mogu govoriti.
NOVI VJETROVI U HND
Kako je prošla prva sjednica Izvršnog odbora od kad ste postali njihov član?
Čini mi se dobro. Konstruktivno nakon određenog vremena, barem sudeći po izjavama nekih od onih koji su dulje u tom tijelu. Predsjednik HND-a iznio je informacije o aktivnostima HND-a u zadnja dva mjeseca i trenutnom financijskom stanju, koje je jako opterećeno već spomenutim višegodišnjim sporom oko navodnog ulaganja zakupca u dio Doma koji je zakupio još s početka 90-ih. S obzirom na ozbiljnost situacije, predložio sam da se o svemu čuju i mišljenja izvan naših granica, recimo pravni savjeti iz EFJ-a,. Tu je još, naravno, nesretna korona-kriza u kojoj su i novinari ostajali bez posla ili dijela prihoda, pa potres u kojem je oštećeno stubište i dio prostora Doma, koji je izvan funkcije, a zakup njegove dvorane znači puno u prihodima HND-a. Dogovorili smo I termine za dodjelu novinarskih nagrada, koji puno ovise o stanju Doma i protuepidemijskim mjerama. Uzmu li se u obzir i spomenute ostavke, ne čudi da je Zovko ocijenio da je ovo vrlo teško razdoblje za HND. Zbog nekih disonantnih tonova, primjerice oko sastava pregovaračkih timova, predložili smo I sastanak s čelništvom Ogranka slobodnih novinara, koje je to I prihvatilo, što me osobito veseli jer u ovim okolnostima treba nam zajedništvo. Naravno, ne bilo kakvo. Veseli i rad na projektima iz fondova dostupnih HND-u, što vodi kolegica Monika Kutri. No, posebno veseli rezultat razgovora čelnika HND-a i SNH, Agencije za elektroničke medije s Vladom, odnosno nadležnim ministarstvom, o zahtjevu za hitnim mjerama za spas novinarstva jer će i novinari, koji dokažu da su pogođeni proteklih mjeseci, moći računati na tri puta po 4.000 kuna. Iako je otvoreno pitanje provedbe te odluke, ovo zorno govori da treba razgovarati, iako ponekad nismo svi zadovoljni sa sastavom pregovaračkih timova, ali bolje i tako, nego da se ništa ne postigne, odnosno sastanci ne održe.
Raspravljali smo i o prije spomenutom očitovanju NO HND-a, koji je dao preporuku za sazivanje izvanredne izborne Skupštine HND-a. Zaključili smo da se zatraži mišljenje Statutarne komisije pa ukoliko ona utvrdi da je bilo kršenja statuta, onda će se sazvati. Na kraju dotakli smo se i slučaja Ivana Žade, koji je pravomoćno osuđen zbog snimanja. Većina je bila za to da se izrazi zabrinutost, dok sam ja bio za to da mu se pruži pravna pomoć, odnosno barem dio troškova za ustavna tužbu. Mišljenja sam da to treba istjerati do kraja, ne samo zbog njega osobno, nego i sličnih situacija pa da vidimo što veli ESLJP, a na koji se često pozivamo, a možda potaknemo i izmjene kaznenog zakona jer kako je za Telegram objasnio profesor Kazneno procesnog prava, Ivo Josipović, Tuđman je tajno snimao razgovore sa svojim suradnicima, a kada su transkripti počeli curiti, izmijenjen je Zakon i više se nije smjelo objavljivati razgovore ni ako ih je tajno snimila osoba koja je u njima sudjelovala. Što je prilično nelogično i u neskladu s praksom većine zemalja, tvrdi profesor. Upravo zbog toga predlagao sam i strana pravna mišljenja, primjerice iz EFJ.
Dobili smo informaciju da će slobodni novinari primiti 12.000 kn zbog korona krize, je li to vjerodostojna informacija?
Kao što sam spomenuo, informaciju o potporama dobili smo prošli tjedan, a ovaj ponedjeljak je Ministarstvo kulture objavilo detalje, odnosno Odluku o potpori honorarnim medijskim radnicima kojima je zbog epidemije COVID-a 19 otkazana suradnja, odnosno kojima je onemogućen redovan rad.
No, predsjednik HND -a dao je primjedbe na uvjete koji se traže kod isplata te pomoći jer su neki vrlo zahtjevni i pitanje je što će na kraju biti od svega.
Već ovaj tjedan sastali su se čelnici Ogranka slobodnih novinara i HND kako bi smanjile tenzije i otkolnile mogućnosti za nove nesporazume unutar HND-a. Vremena su izazovna, a razjedinjeni nećemo puno postići. A obveza je puno, od uklanjanja posljedice potresa, do normalizacije rada HND-a koji je otežan zbog koronavirusa. Tu su naravno, i neki od starih problema, kao što je spomenuti pravni spor oko spornog ulaganja, koji bi možda bio riješen ranije da se godinama nije stavljao pod tepih, već da je objavljeno sve na portalu HND-a, što predlažem. Posebno se mislim angažirati na poreznoj politici, kako prema novinarima, tako i nakladnicima jer primjerice nije pravedno da lokalni tjednici plaćaju veći PDV nego dnevne novine. Tu je i povećanje, ali revizija članstva HND-a, koja je pri kraju jer će se dati još jedan , zadnji rok za podmirenje dugova na ime članarina. Izdvojio bih i problematiku vlasništva u medijima, osobito JLS i njihovih tvrtki na lokalnoj razini gdje sve češće vidimo svakojaka glasila… Sanjam dan kada će HND imati značaj za stuku kakav primjerice ima HOK za svoju stuku.
Od kada je sredinom 90-ih došao Internet u nas, puno toga se promijenilo a među većim promjenama proživljavaju mediji. Ima dobrih promjena, ali i manje dobrih. Među potonje svakako je sada olakšano nedopušteno preuzimanje tuđih autorskih djela, posebice na portalima. što treba isto regulirati jer tu smo kao na „divljem zapadu“. Ne mislim tu samo na to što nam rade društvene mreže, nego i mi sami međusobno. To treba žurno mijenjati, a predloženi zakon o autorskim pravima nije dao zadovoljavajući odgovor ni o autorstvu novinara, a kamoli da je dotakao ovaj i neke druge izazove i probleme, koji možda se trebaju rješavati na drugim mjestima. Stoga je HND dao negativnu ocjenu na prijedlog zakona.
MEDIJI I KORONA
Jesu li mediji izvještavali objektivno za vrijeme korona krize?
Mediji sada rade puno bolje svoj posao, dok je u početku gotovo kod svih manjkao kritički odmak u odnosu na mjere nacionalnog Stožera. Svi smo gledali i slušali puke statističke izvještaje, dok su se zdravstvene mjere svodile skoro samo na policijske, a o gospodarskim posljedicama malo se čulo. Štoviše, od članova Stožera radilo se superjunake. Ne velim da nije postigunt uspjeh s obzirom na broj zaraženih i umrlih, ali gospodarska cijena za to je golema i tek će se vidjeti. Umjesto zatvaranja svega i svačega, ukazivao sam na nužnost mjerenja tjelesne temperature građanima kod ulaska u zračne luke i na drugim graničnim prijelazima, kao i u javnim objektima, osobito bolnicama i domovima umirovljenika. Zahvaljujući i tome – kao i širokom te proaktivnom testiranju, analizama masovnih podataka o putovanjima i kretanjima, koja se dobivaju i od mobitela, a prije svega pravovremenim reakcijama, kao što je zabrana putovanja (Tajvan je između 20. siječnja i 20. veljače uveo 124 mjere!) – neke su zemlje rano izdvojile potencijalno zaražene koronavirusom, tako da nisu morali uvoditi restrikcije za sve građane, a poslovni subjekti i dalje mogu raditi. A kad se pogleda njihov broj zaraženih i umrlih, onda je čak i proporcionalno manji nego naš. A Tajvan nije jedni koji se bolje snašao, iako, naravno, ima zemalja koje su prošle puno gore.