U ETNOGRAFSKOM MUZEJU U SPLITU OTVORENA IZLOŽBA O MRGARIMA
Tekst: Panopticum
Foto: TZ Baška/S. Ilić
U Etnografskom muzeju u Splitu od 22. ožujka 2023. može razgledati izložba fotografija Sanjina Ilića pod nazivom “Mrgari – kameni cvjetovi Baške”. Muzejska izložba u Splitu organizirana je u suradnji s Društvom Sinjali, Turističkom zajednicom općine Baška i Arheološkim muzejom Zagreb. Splitska izložba uslijedila je nakon onih iz Baške, Zagreba i Budimpešte a posjetitelji je mogu razgledati do 14. svibnja 2023. godine.
Podsjetimo, mrgari su iznimno rijetke suhozidne konstrukcije, jedinstvene i krhke, stalno izložene buri, suncu i soli, a njihova bezvremenska ljepota zaslužuje divljenje, ali i brigu za očuvanje i zaštitu. Mrgari su najljepši primjer prastare suhozidne tehnike slaganja kamena na kamen bez ikakvog vezivnog materijala. Te višeprostorne ovčare s tlocrtom u obliku velikih kamenih cvjetova suvereno dominiraju kraškim krajolikom na visoravnima iznad bašćanske doline. Građeni su za razvrstavanje ovaca različitih vlasnika na zajedničkim pasištima (komunadama). No, vrijeme prolazi, pastira je sve manje, mrgari se više ne upotrebljavaju, ni ne održavaju.
Izložba u Splitu je, osim novim fotografijama, dopunjena i novim videom, uz postojeći video o mrgarima. Članovi Društva Sinjali su, uz fotografije i video zapise, prostor muzeja ispunitili i etnografskom zbirkom predmeta iz bašćanske doline. Izložba najbolje ukazuje na to kako se vrijedna kulturna baština može spojiti s turističkom ponudom.
Sanjin Ilić je rođen u Rijeci 1967. godine. Porijeklom je iz Jurandvora, kraj Baške i u genima nosi pripadnost dominantnom krajoliku iznad bašćanske doline te strastveno i uporno kroz foto objektiv bilježi sve njegove mijene. Već dvadesetak godina fotografijom pokušava drugima približiti vlastitu fascinaciju oporom ljepotom bašćanskih visoravni. Autorovo oko ne bilježi samo objektivnu pojavnost kamenih formi, već svjesno gradi poetske slike reljefa razigranih svjetlom i sjenom, kamenom i morem. Mrljasti tragovi škrte vegetacije i kraške lokve, kao blistavi akcent života u kamenu, nužni su uvjet čovjekove prisutnosti u surovom otočnom okruženju. To je ujedno poseban interes autora, koji strogoj geometriji kamenih pravocrtnih linija suprotstavlja oble i krhke mrgare – cvjetove od suhozida.
Svojim radovima Sanjin Ilić poziva na buđenje i suosjećanje prema prolaznosti kamene pučke arhitekture. Fotografije su spas od zaborava, prijenos informacija generacijama koje dolaze, ali u Ilićevom slučaju one su i vapaj da se nešto poduzme prije nego li ih rastoči vrijeme i pretvori u prah zaborava.
