TRI DESETLJEĆA PRIVATIZACIJSKE OKUPACIJE OTOKA SMOKVICA
Tekst: L. Glembay
Foto: Nacional
Prije nekoliko dana hrvatska javnost izvještena je putem medija kako je otok Smokvica vela oslobođena od posljednjih ljudi i stvari povezanih s pripadnicima propale hrvatske tranzicije. Naime, iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine objavili su sporazumni raskid ugovor o zakupu s trgovačkim društvom “Zelena nekretnina” d.o.o., u vlasništvu mađarskog državljanina Šandora Čanjija. Inače, Čanjija smatraju jednim od najbogatijih Mađara koji u svom posjedu ima OTP banku, nogometni klub FTC, nekoliko hotela, restorana i većih kompanija te je, navodno, vrlo blizak s mađarskim premijerom Orbanom.
Prije deložacije financijski krupnog mađarskog koncesionara otokom Smokvica gospodario je prvi poljoprivredni mešetar Republike Hrvatske, Ivica Todorić. Nekadašnji kralj faktoringa iz propale tvrtke Agrokor stigao je na Smokvicu 2006. godine a deložiran je 2017. godine pravomoćnom sudskom odlukom. Ovrhu je pokrenulo Ministarstvo državne imovine, odnosno tadašnji ministar Goran Marić 2015. godine. Medijski napisi baratali su brojkom od gotovo 200 milijuna kuna Todorićevog duga prema državi.
MORH je tom prilikom procijenio kako cjelokupni otok Smokvica nije perspektivan, pa su tako veći dio površine otoka ustupili Ministarstvu državne imovine. MORH je zadržao samo jednu građevinu s pripadajućim zemljištem i ostalim izgrađenim nekretninama, međutim, nije pecizirao koja je to građevina na Smokvici na kojem su se protuzakonito razmnožile ostale izgrađene nekretnine.
Kako je vidljivo iz dostupnih informacija u medijima, ovakvom državnom regulativom najveću štetu trpi lokalna zajednica budući otokom Smokvica, odnosno vojarnom hrvatske vojske koja je smještena na otoku ne upravlja MORH, nego Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Naime, na otoku Smokvici ništa se ne može graditi jer otok nije pokriven prostornim planom i to sve do trenutka dok MORH ne skine oznaku posebne namjene.
Da podsjetimo, otok Smokvicu je Ministarstvo obrane 1995. godine dalo Anti Lušiću, vlasniku zagrebačke tvrtke Grafoplast na upravljanje bez naknade u razdoblju od 30 godina. Ugovor je, uz odobrenje MORH-a, potpisala Općina Primošten, na čijem se području nalazi otočić Smokvica.
Slučajno ili ne, hrvatski mediji su često spekulirali kako je, navodno, Nevenka Tuđman, najzaslužnija za to što je poduzetnik Lušić od Ministarstva obrane RH dobio gratis cijeli otok. Zasad ostaje nejasno koja kemija je povezivala Tuđmanovu kćer Nevenku i poduzetnika Lušića, i to bez obzira što je slovio za uzdanicu režima pod okriljem tzv. državotvornog HDZ-a. Do danas nije zabilježen slučaj da je bilo tko u Hrvatskoj pod takvim uvjetima kao gospodin Ante Lušić dobio otok.
Lokalno stanovništo koje taj privatizacijski cirkus promatra sve ove godine kaže da su Lušićevi snovi o elitnom turizmu i stvaranju Brijuna kraj Rogoznice priča za malu djecu, koje slušaju godinama i usput navode da je Smokvica dugi niz godina bila elitno odmaralište ali samo za Lušića i njegove prijatelje.
