SVIJET TIHOBITA
Tekst: Nikola Šimić Tonin
Foto: Narodni muzej Zadar
U stvaralačkim propitivanjima, novih stvaralačkih putova, osebujne osobitosti, promotor umjetnosti, plemenite i najuzvišenije komunikacijske sinergije, različitih umjetničkih medija (ak. slik. Boris Žuža), u svijetu umjetničkih kreacija, Ivan Tomljanović zrači neponovljivom, suptilnom harmonijom, čovjeka iz naroda – umjetnika.
Uz izložbu slika „Tihobit za dobrobit“ Ivan Tomljanović:
Mrtvog galeba u mrlji nafte na površini mora i smetlišta uz naše gradove možemo nazvati mrtvom prirodom.
Takav naziv za jednu sliku je ekološki besmisao i samo je vulgaran prijevod nečega što se potpuno ne razumije. Međutim neki evropski narodi dali su takvoj vrsti slikarstva drugačiji naziv, a time i smisao. Na engleskom je to „Stil-life“, na njemačkom „Stilleben“, a na slovenskom je „tihožitje“. Jer slika je biće što na tihi način živi i bivstvuje.
Za ovu vrstu slikarstva, molim Vas, rabite riječ „Tihobit“, a za našu dobrobit. Jer ako nam izumru izvori riječi i mi bi mogli postati „mrtva priroda“, a onda ne bi više bilo ni slika – Ivan Tomljanović.
Mene se posebno dojmila jedna Ivanova misao:
Život je bolest od koje se sigurno umire i za koju nemamo lijeka, osim ako ga ne ispunimo dobrotom i radošću. Tada, osim u uspomenama i sjećanju onih koje smo u svom životu sretali i darivali veseljem svoga srca, ostaje u nadi da je život tek početak nečega, o čemu ne znamo, već samo slutimo i nosimo u sebi, i što će se pretočiti u trajanje i nastavlja se bez kraja do vječnosti.
Tihobiti, izuzetna novokovanica u svijetu umjetnosti Ivana Tomljanović, koja zaživljava, još jedan od toliko drugih Ivanovi donosa u taj svijet. Slovenci imaju tihožitje, a mi zahvaljujući Ivanu, Tihobite i njima činimo da i u našeme jeziku Mrtva priroda bude uistinu mrtva i izvan uporabe, jer ne samo po meni, već i po mnogima drugima neprikladna, čekala se i tražila riječ koja će je zamijeniti i Ivan Tomljanović nam je dao. Tihobiti.
Žaklina Kutija: Impresija na Tihobite Ivana Tomljanovića
Jednosmjerna vizualnost, dobroj slikarskoj realizaciji ne bi trebala biti cilj. Tihobiti (mrtva priroda) Ivana Tomljanovića. Fizička koloristička podređenost mora dati još nešto kako bi mnoga značenja pronašla put raznih psiholoških osobnosti, koje bi konkretnu oslikanu misaonost prepoznali u poistovjećenju estetskoga doživljaja. Emocionalni govor boja koje konkretiziraju izvanjsku stvarnost može stanje nadahnuća izraziti kao najsnažnije emocionalno kazivanje, koje se izrazilo da bi nas pozvalo na razgovor duša, koje niti jedan izgovorni izraz ne može ostvariti. Egzistencijalni trenutak, simbolični izraz stanja konkretnog umjetnikovog umjetničkog trenutka odabire ili potiskuje boje nijansirajući stanja umjetnikovog doživljaja ponuđene stvarnosti subjektivnim okom pronalaženja smislova, uvjetovanih konkretnim poticajem, u paleti provokativnih trenutaka kao izvorišta poticaja za slikarski odgovor, a sposobnost sretnog sintetiziranja duhovnosti i umijeća jedinstven umjetnički doživljaj – sliku.
Tiha značenja. Boje raspoloženja, boje izraza, boje poruke koja izaziva, boje provokacija u osebujnijim osobnim načinima, humani hitci u duhove koji traže, propituju se i u traženjima rastu, stvarajući svoj metodički način definiranja povezivanja izvanjskog i unutarnjeg na svim razinama osjećajnosti, čulnosti i duhovne simbioze predodređenog i pronađenog u beskonačnim suodnosima stvari, ljudi i pojava, stanja koja u kontinuitetu vremena nekom novom početku traženja postaju polazišna, stvarna točka, sastavni dio ukupnih umjetničkih postignuća.
Svrha ostvarenog jezikom, zvukom, slikom ili sublimiranjem svih vidova izražavanja umjetničkog izraza, podrazumijeva očekivane i neočekivane reakcije, posljedice odraza objekata, osobnosti koje postaju doživljajni subjekti. Jedan pogled na svijet, prikazujući pasivnost i objektivno trajanje. Stanje stvaranja otvara mjesto pitanjima, odgovorima, izrazima želje za nadrastanjem svega što mislećem čovjeku nije primjereno, dostojanstvu očovječene mogućnosti koja se postupno pretvara u stvarnost.
Boris Žuža: Svijet Tihobita
U množini likovnih izražajnih formi i likovnoj motivici u umjetničkom cjelokupnom opusu, zasebno i izdvojeno svakako pripada temi „mrtvih priroda“.
Autor ih je tretirao na svoj originalan način, nalazeći dimenziju nečeg uzvišenog gotovo metafizičkog.
Već pri prvom susretu s ovim slikovnim svijetom naglašene poetičnosti, lirske svježine i sveprisutne tišine i neposrednosti ugođaja, nameće se potreba za duhovnom interpelacijom.
Umjetnikov osobit odabir naziva „tihobit“ umjesto standardnog poimanja „mrtve prirode“, upućuje na njegov odmak i pridavanje slikovnim kompozicijama neke nove i više dimenzije.
Pažljivo viđenje likovnih djela nastalih na temu „tihobita“, evidentno upućuje na činjenice, da je riječ o svojevrsnom intimističkom pristupu objektivizacije sadržaja, koji su u određenim trenucima dio njegovog životnog okruženja i koji svojim prisustvom obogaćuju i oplemenjuju njegovu životnu stvarnost.
Prenoseći elemente spomenute stvarnosti na slikarsko platno, u slikarskim kompozicijama, dolazi do svojevrsne simbioze realnog i imaginarnog.
Nešto što je bilo, poput „plodova voća“, ali ima ograničenost trajanja i nečeg što se opredmećuje na slici s potencijalno dugim vijekom trajanja, ostvaruje novi samodostatni slikovni bitak.
U novonastaloj kompozicijskoj cjelini, svaki pojedini predmet svojim obličjem, bojom, položajem, veličinom…i simboličnom vrijednošću, pridaje naglašeni značaj zajedničkom „tiho bitku“, u ozvučenoj tišini oslikanoga trenutka.
Umjetnikova pažnja usmjerena je na „slikovnu slagalicu“, čija arhitektonika ostvaruje jedan osobit svijet, usklađen u svojim harmonijama tonova i boja i oblika predmeta koji u svojim suodnosima ostvaruju svijet uravnoteženosti.
Tomljanović kao da slijedi stav Paul Cezanna o potrebi uvažavanja samoga formata slikovne površine, ali i sadržajno povezivanje svakog pojedinog dijela i cjeline, naglašavajući potrebu za konstruktivnošću kompozicije.
Evidentan je pristup u kojem nema mjesta i namjere upuštanja u eksperiment „destrukcije“.
Iz umjetničkog svijeta „tihobita“ dopire glas „sve je na svom mjestu“.
Proces spoznavanja likovnih vrijednosti, složen je razvojni put prepoznavanja izražajnih mogućnosti odabranih likovnih elemenata.
Odabirom predmeta iz neposrednog životnog okruženja naglašava povezanost svijeta „tihobita“, sa svojom životnom egzistencijom i umjetničkim svjetonazorom koji ga je upućivao na usvajanje i razradu provjerenih vrijednosti likovne tradicije.
