RAK I MORUZGVA – SLIKOVNICA ANTE KOLANOVIĆA

Tekst: N. Š. T.

Foto: GKZ

Djeca grada Zadra, a i šire, bogatija su još za jednu priču, slikopriču, slikovnicu, i ne bilo kakvu, priču, već priču, gdje je svaka slika obogaćena tisućama riječi, dok teče kao rijeka, priča, sa svim tim uspješnicama utoka u nju, nadošla ljepotama mladosti, ideje, kreativnosti, dara. Na toliko se vrtloga priče vješto odolilo pripovjednim zamkama, manirom iskusnih pričopričalica, i toliko se primakla srcu djece kao rijetko koja slikovnica prije nje, čitajući im misli, slikovnica, RAK I MORUZGVA u koju će se na prvi pogled zaljubiti i mali i veliki. A mali je posvojiti svojom pričom.

Njezin je autor Ante Kolanović, knjižničar koji je udružio snage s Tonkom Domijan (ilustracije) i rezultat je jedna zanimljiva priča o životu na dnu mora. Na kom je Kolanović zbog svoje ljubavi, ronjenja, domaći, da ga ti stanovnici koje susreće u svojim zaronima dnu mora, skoro pa pozdravljaju kad ih sretne dolje, toliko se druži s njima.

„Uvijek sam nekako naginjao pisanju, posebno u mladosti, no imao sam neke veće ambicije, htio sam da to bude roman ali iskreno, dalje od prve stranice nisam se pomaknuo. U meni je ipak i dalje bila prisutna želja da objavim nešto što ima poveznicu s morem, podmorjem…iako nisam vezan direktno za Dječji odjel Gradske knjižnice Zadar, dogodila se eto, slikovnica, priča za djecu koja bi bila i zabavna i poučna. Radi se o pojmu simbioze – rak samac koji se kreće i moruzgva koja je stacionarna životinja; htio sam tu biološku pojavu pretočiti u priču i približiti je djeci na jednostavan način, nenametljiv, ali možda da ih potakne na razmišljanje i daljnje istraživanje predivnog i bogatog morskog svijeta“, navodi Ante Kolanović.

I što reći na kraju, kraju… svaki kraj je početak, nekoga početka, nadamo se kreativnog, od ovog uspješnoga dvojca kormilara priča. Nadobro nam došao ovaj prvijenac, za uspješan daljnji plov. Ako se po jutru dan poznaje, smješe nam se dani slikopriča – slikovnica, i da budu kao ova, slikovnica, britko formirana, jasno, bez nepotrebnih opisivanja koja znaju poništiti, smanjiti vrijednost ilustracije. Tonkina ilustracija vješto opisuje, oslikava situacije, a Antin tekst zadivljujuće vodi kroz priču, vodi priču, koja ne da slikovnici iz ruku. I pročitana ponovno se vraća u njih, u ruke. Pred oči i ponovno čita.