PUTEVIMA ABRAHAMA – PRVI POHOD PAPE IRAKU
Tekst: L. M. / I. D.
Foto: VN
Irak je 50. zemlja koju papa Franjo posjećuje u svom osmogodišnjem pontifikatu. Papino 33. inozemno putovanje, i prvi pohod nekoga pape Iraku uključuje dvije mise, susrete s kršćanima i visokim predstavnicima islama, međureligijski susret i molitvu za žrtve rata. Papa će pored Bagdada pohoditi Nadžaf, Ur, Erbil, Mosul i Karakoš te ukupno uz molitvu i dvije homilije održati četiri govora. Naime, od 5. do 8. ožujka 2021. papa Franjo će posjetiti Irak i tom prigodom slavit će euharistiju na kaldejskom ili istočno-sirskom obredu. Kaldejski ili istočno-sirski obred je jedan od istočnih kršćanskih obreda kojim se služe katolički Kaldejci u Iraku i katolički Siro-Malabarci u Indiji kao i drevna Crkva iz koje su ove nastale: Asirska Crkva Istoka u Iraku, Indiji i drugdje u svijetu. Kaldejska katolička Crkva najbrojnija je skupina katolika na području današnjeg Iraka. Oni su nasljednici asirskih kršćana koji su na tom području od I. stoljeća.
Kršćanstvo je vrlo rano dospjelo u dolinu Eufrata i Tigrisa slavne Mezopotamije, gdje su se nekoć nalazili Abrahamov Ur i biblijski Babilon, i gdje je cvala jedna od prvih sofisticiranih svjetskih civilizacija – asirska. U vrijeme širenja kršćanstva, to je bilo područje Perzijskoga carstva, a kršćanstvo se širilo iz sirijskog grada Edesse u sjevernoj Mezopotamiji, važnoga središta semitsko-aramejske kulture.
Iz kulturnog i duhovnog kruga koji je crkveno pripadao drevnome Antiohijskom patrijarhatu razvile su se dvije crkveno-liturgijsko-duhovne tradicije na bazi aramejskoga jezika: zapadno-sirski obred u Siriji i Libanonu te istočno-sirski obred na području današnjeg Iraka. On je jedan od najarhaičnijih i najoriginalnijih kršćanskih obreda uopće, proizašao iz semitske aramejske kulture kojoj je jezično pripadao i sam Isus, pa sve ove Crkve i dan-danas u bogoslužju koriste Isusov materinji siro-aramejski jezik. Iz Edesse se crkveno sjedište prenijelo dalje na istok u Nisibis – drevnu biblijsku Ninivu Jone proroka (danas Mosul), a naposljetku u Seleuciju-Ksezifont (današnji Bagdad), grad koji je nastao u blizini ruševina povijesnoga Babilona. Dakle, u središtu današnjeg Iraka razvila se Crkva istočno-sirskoga obreda, koja je sebe nazivala jednostavno Crkvom Istoka. Bila je to Crkva Perzijskoga Carstva. Tradicija kaže da su prvi vjerovjesnici bili apostoli Toma, a zatim Tadej i Bartolomej.
Crkva Istoka bila je jedina Crkva u to doba koja se nalazila izvan granica Rimskoga carstva, u Rimu neprijateljskoj Perziji. Samim time je teže komunicirala s ostalim Crkvama te se već u 5. st. odcijepila od majke Crkve Antiohije, proglasila svoga glavnog biskupa katolikosom i započela svoju neobičnu, veličanstvenu, ali i tragičnu povijest.
Islamistički terorizam i širenje tzv. islamske države u Iraku i Siriji osobito je pogodio ovu jedinstvenu Crkvu jer se malobrojni ostatak asirskih kršćana našao upravo na područjima ratih operacija u sjevernom Iraku i Siriji. Zbog velikog egzodusa kršćana iz Iraka, Sirije i Turske u europske i prekomorske zemlje, danas se istočno-sirski obred u dijaspori služi i na engleskom i na drugim jezicima i u asirskim i u kaldejskim crkvama, premda se dobro čuva i siro-aramejski jezik koji je posebna poveznica sa samim Isusom i apostolima.
