TIH: METAMORFOZA BORACA PROTIV KORUPCIJE
Tekst: dr.sc. Davorka Budimir
Foto: Panopticum
Preletači iz „boraca protiv korupcije“ u političare primjer su sukoba interesa i zlouporabe pozicije – tko je kontrolirao kontrolore?
Kada izlaziš iz politike ograničen si zbog eventualnog sukoba interesa, a kada ulaziš iz civilnog sektora ili neovisnih tijela za prevenciju borbe protiv korupcije tada si privilegiran. Znaš gdje su koruptivni rizici i imaš povlaštene informacije koje ti je ta pozicija omogućila.
Najnovije istraživanje o stanju borbe protiv korupcije pokazalo je trend rasta korupcije u Hrvatskoj. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 2013. godinu zadovoljili smo zakonodavni okvir, napisali zakone i formirala krhka neovisna tijela u prevenciji – prvenstveno Povjerenika za informiranje i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Provedeni su natječaji i popunjene nove fotelje u tim tijelima. Pojedinci koji su tada izabrani bili su dio političkog dogovora u parlamentu, a ne neovisni pojedinci kakvim su prikazani u javnosti.
ZLATNI PADOBRAN
Rad institucija bio je otežan jer je postojao nedostatak materijalnih sredstava da bi ta tijela mogla biti učinkovita. Sjetite se samo apela tadašnje Povjerenice za informiranje čiji je godišnji proračun bio malo veći od milijun kuna,a morala je uspostaviti sustav u koji je trebalo implementirati više od 6000 tijela javne vlasti koja su obveznici zakona. Ili Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa koje nije moglo naplatiti i onako male kazne onima koji su izašli iz sustava.
U to vrijeme sve rasprave su ble usmjerene ka tome da se opravda zabrana povratka dužnosnika u realni svijet rada i života u razdoblju od godinu dana. To je bio svojevrsni „zlatni padobran“ bili su egzistencijalno zbrinuti u prvih šest mjeseci s iznosom pune plaće, a drugih šest mjeseci s polovicom tog iznosa.
Sada imamo potpuno drugačiju situaciju o kojoj nitko ne govori, a odnosi se na obrnuti procces – ulaska u politiku, a ne izlaska iz nje.
„Neovisni borci protiv korupcije“ odjednom su postali dio ekipe protiv koje su se borili s jednom bitnom razlikom – oni znaju gdje su koruptivni rizici i imaju povlaštene informacije koje sada koriste za svoj politički angažman.
TKO KONTROLIRA KONTROLORE?
To je zabrinjavajuće, posebno s pozicije onih koji su bili profesionalno angažirani u preventivnim tijelima za borbu protiv korupcije. Članovi Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i njihovi savjetnici imaju pristup osobnim podacima dužnosnika i članova njihovih obitelji. Taj uvid uključuje informacije o bankovnim računima, registrima i povlaštenim podacima porezne uprave.
Kako možemo kao građani znati da novi politički akteri neće iskoristiti ta saznanja u borbi za političke pozicije na koje pretendiraju?
S obzirom da nitko nije kontrolirao kontrolore nalazimo se u paradoksalnoj situaciji – dio onih koji traže prostor na političkoj pozornici kompromitiraju borbu protiv korupcije i sve one koji javni angažman kroz civilno društvo nisu shvatili kao odskočnu dasku za ulazak u politiku.
Razvijena demokratska društva imaju stabilne institucije i političe stranke koje su najvažniji regrutacijski kanal za ulazak u politiku. Angažman kroz udruge jača političku kulturu građana i podiže kapacitete društva u cjelini kroz pozitivne društvene vrijednosti – volontiranja i odgovornosti. Pojedinci koji tako shvaćaju svoj angažman kroz udruge okrenuti su drugom sustavu vrijednosti – njihova moć proizlazi iz davanja i darivanja bez da zauzvrat dobiju neku materijalnu korist i privilegije.
