KOMPOSTABILNA PLASTIKA U INDUSTRIJI

Tekst: Maja Rujnić Havstad

Foto: EEA

Sprečavanje nastanka plastičnog otpada i njegovo smanjenje trebali biti glavni prioritet današnjeg svijeta. Trenutno je na raspravi prijedlog zakona o gospodarenju otpadom. Važna tema je oporaba organskog otpada koji se kompostira i fermentira. To je doprinos raspravi kako bi se razjasnile pojedinosti kompostiranja i fermentiranja. S posebnim osvrtom na oporabu plastike tim postupcima.

KOMPOSTIRANJE I FERMENTACIJA

Dvije su vrste industrijskih postrojenja koje prerađuju organski otpad: postrojenje za kompostiranje i postrojenje za fermentaciju. Kompostiranjem se stvara kompost, a fermentacijom bioplin i digestat.

Kompost se prodaje poljoprivrednicima, tvrtkama ili pojedincima. Bioplin se pretvara u električnu struju ili biogorivo, a digestat se prodaje poljoprivrednicima kao gnojivo ili se šalje u postrojenje za kompostiranje. Oba procesa rabe bakterije i mikroorganizme koji jedu i probavljaju otpad. Nema potrebe za dodavanjem bakterija u postrojenju za kompostiranje jer se bakterije nalaze u organskom otpadu. No, novo postrojenje za fermentaciju za početak rada treba “novi” digestat uz drugog postrojenja za fermentaciju kako bi započelo s radom.

Kompostiranje je aeroban proces – kisik je nužan i dodaje se tijekom kompostiranja. Fermentacija je anaeroban proces, ne treba kisik, te se isti ne dodaje tijekom procesa. Tijekom kompostiranja kućnog organskog otpada stvara se bioplin koji se ne sakuplja, no moguća je uporaba uređaja koji će ga sakupljati. Bioplin može izgarati izravno u motoru kako bi se stvorila električna energija ili se može, što je skuplje, dodatno prerađivati kako bi se pretvorio u biogorivo.

PRIMJER IZ BELGIJE

Ecowerf je industrijsko postrojenje za kompostiranje koje se nalazi u Leuvenu, u Belgiji. Postrojenje prerađuje 47.000 tona organskog otpada i proizvodi 16.000 tona komposta godišnje. Stopa pretvorbe kompostiranja je jedna trećina: jedna trećina biomase se pretvori u kompost, jedna trećina u vodu, a jedna trećina je ostatak koji se ponovno kompostira ili uporabi kao biomasa. Kompostiranje se sastoji od četiri faze: predobrada, kompostiranje, naknadna obrada i sazrijevanje. Proces je aeroban i odvija se u zatvorenom prostoru. Dobar proces kompostiranja zahtijeva zrak, odnosno kisik (prisilno uvođenje zraka), vodu, temperaturu i dobru razinu pH-vrijednosti. Bakterije trebaju visoke temperature, vlažnost, kisik i vrijeme kako bi probavile organski otpad. Prosječno vrijeme kompostiranja za sve četiri faze traje 10 do 12 tjedana.

Bolesne biljke također se dopremaju na kompostiranje. Stoga su nužne visoke temperature kako bi se izbjegla kontaminacija komposta patogenima. Organski otpad mora odležati barem 4 dana pri 60 °C ili 10 dana pri 55 °C u cilju higijenizacije (uništenja bolesti i sjemenja korova).

IZVORI BIOOTPADA

Najviše biootpada dolazi putem odvojenog kućnog sakupljanja biootpada: povrća, voća i otpada iz vrtova. Slijedi trava, granje i lišće s javnih površina. Takav otpad je primjereniji za kompostiranje nego za fermentaciju. Kuhinjski otpad, koji uključuje otpad od mesa i ribe bolji je za fermentacijsko postrojenje i pretvaranje u električnu energiju jer životinjske masti sadrže više energije od vrtnog otpada. Čisti papir i karton treba ići na recikliranje, a onečišćen hranom u postrojenje za kompostiranje. Kompostabilna plastika ne bi trebala u postrojenje za fermentaciju. Ne sadrži dovoljno energije za pretvaranje u bioplin. Papirnate vrećice su u tom slučaju bolje.

KOMPOSTIRANJE PLASTIKE

Što se tiče kompostiranja kompostabilne plastike, pogoni za kompostiranje uglavnom nisu zainteresirani za njihovu oporabu. Dobivaju dovoljno organskog otpada. Prihvaćanjem kompostabilne plastike dolazi do onečišćenja otpadnih tokova, između ostalog i zbog potrošača koji ne razlikuju kompostabilne i konvencionalne plastične proizvode.

Osim toga, certifikati i norme za kompostabilnu plastiku temelje se na laboratorijskim uvjetima koji se ne temelje na stvarnim uvjetima kompostiranja. Najvažniji kriterij za kompostiranje kompostabilne plastične vrećice je njezina debljina. Tanke vrećice će nestati tijekom kompostiranja, pa ih većinom postrojenja za kompostiranje prihvaćaju, između ostalog i zato što se u njih sakuplja kućni biootpad.

PLA, polilaktidna plastika, načinjena od mliječne kiseline, nije dobrodošla u pogone za kompostiranje jer njezina razgradnja predugo traje. Ne vole ju ni sakupljači plastičnog otpada, jer onečišćuje otpadne tokove za recikliranje. Ukoliko se PLA primjenjuje kao tanak sloj na papirnatim čašicama i spremnicima, tada će nestati tijekom kompostiranja, no ukoliko je taj sloj predebeo, onda će onečistiti kompost. Iz istog razloga, prevelike debljine, se ne prihvaća ni pribor za jedenje načinjen od kompostabilne plastike.

Danas kompostabilna plastika još uvijek ima relativno maleni udio u kućnom organskom otpadu. Ukoliko će se taj udio povećavati, može predstavljati problem pri kompostiranju zbog onečišćenja komposta. Uz to, nužna su i daljnja istraživanja utjecaja komposta od kompostabilne plastike na tlo.

Izvor: A. Barrett – What Happens to Bioplastics at Industrial Composting Sites?