INTERVJU: GOCE STANOESKI

Razgovarao: N. Šimić Tonin

Foto: L. Hoffmann

• Za one koji Vas manje poznaju, recite par riječi o sebi

Moja primarna profesija bila je dočasnik u makedonskoj vojsci od 1995. do 2025. godine. No povremeno sam tijekom vikenda pomagao svom ocu u vinogradarstvu, najčešće u fizičkim poslovima. Od 2012. godine počeo sam pokazivati interes za agrotehničke mjere u vinogradima i proces proizvodnje vina. Te sam godine imao svoju prvu samostalnu berbu i napravio svoje prvo vino.

• Imali ste interesantan životni put

U mojoj obitelji, otkad pamtim, glavna djelatnost bila je proizvodnja duhana, ali imali smo i vinograd koji je zasadio moj pradjed, iz kojega smo proizvodili vino za vlastite potrebe. Moram biti iskren — poljoprivreda me uopće nije zanimala sve do moje 37. godine. Zbog toga sam otišao u vojnu školu u Zagrebu, koju nisam završio zbog ratnog sukoba u Jugoslaviji.

Moj životni put kretao se između dvije velike ljubavi – služenja domovini i rada u vinogradu. Vojska me oblikovala kao osobu, naučila disciplini, ustrajnosti i odgovornosti, dok me vinograd naučio strpljenju, osjećaju za prirodu i stvaranju nečega vlastitog, autentičnog.

• Sudionikom ste svih promjena koje su zahvatile Vašu zemlju, s njom, neupitno ste se mijenjali i Vi. I sam sam svjedok istoga

Točno. Sve promjene koje je prošla moja zemlja, prošao sam i ja. Od jednog sustava do drugoga, od vojničkog života do poljoprivrede. Te promjene su me naučile prilagodljivosti i tome da se samo upornim radom može napredovati, bez obzira na okolnosti.

• Izuzetno Vas bogati i određuje obiteljski obrt, koji je više od obrta

Naša vinarija je za nas više od posla – to je naša misija. Svi smo uključeni: od rada u vinogradu, preko berbe, do punjenja i prezentacije vina. Uložena je velika ljubav i emocija, što se, vjerujem, osjeti i u boci.

• Grožđe i vino, vino – tečni kruh, koji je mnogima i životni kruh

Tako je. Vino je dio kulture, tradicije i identiteta našeg kraja. U njemu je sadržana godina rada, klima, nadmorska visina, tlo i trud obitelji. Vino je živi proizvod i zato ima posebnu vrijednost.

• Iznenađuje je da u tom kraju, podneblju prelijepe Makedonije uspijeva grožđe i da se čini visokokvalitetno vino

Naši vinogradi nalaze se na 730 metara nadmorske visine, što je neuobičajeno za većinu makedonskih vinorodnih područja. Upravo ta visina daje posebnu svježinu, izražene kiseline i aromatičnost, pa su vina potpuno drugačija od onih iz dominantnog Tikveškog regiona.

• Koje su to sorte grožđa i od kada je loza u tom podneblju?

Uzgajamo autohtone i regionalne sorte poput Vranca, Prokupca, Plovdine i Župjanke, kao i Muscat. Loza u našem kraju postoji generacijama unatrag – klimatski uvjeti i nadmorska visina uvijek su pogodovali kvaliteti, iako je proizvodnja bila manja i više tradicionalna.

• Tko je u vas usadio ljubav prema lozi i prema vinu?

Ljubav prema lozi došla je prirodno – iz želje da stvaram nešto vlastito, nešto trajno. U početku je to bila samo moja osobna želja, ali vrlo brzo ljubav su prihvatili i ostali članovi obitelji te moji prijatelji koji su dio Sarika tima.

• Uz koga ste se educirali i postali prepoznatljiv i uspješan vinar

Učio sam od iskusnijih vinara iz regije, iz stručne literature i kroz vlastiti rad. Najviše me oblikovalo praktično iskustvo – stalno eksperimentiranje, praćenje vina i posvećenost detaljima. Rezultat toga su i prva ozbiljna priznanja.

• Možete li nam predstaviti vašu vinariju, vina koja prezentirate i koja prezentiraju vas

Sarika je mala obiteljska vinarija, registrirana 2020. godine, s godišnjim kapacitetom od 5.600 litara. Proizvodimo male serije visokokvalitetnih vina sa specifičnim karakterom visoke nadmorske visine. Vina su svježa, aromatična, s izraženim kiselinama i jasnom osobnošću terroira.

• Na mnogim natjecanjima ste zapaženi i vraćate se s prestižnim nagradama

Tako je. Najznačajnije priznanje je srebrna medalja na Decanteru u Londonu, što mi je potvrdilo da sam na pravom putu. Sudjelovao sam i na brojnim regionalnim i međunarodnim natjecanjima gdje su moja vina redovito osvajala nagrade.

• Što je vaše obiteljsko moto koje vas vodi kroz život i biznis, lijepo je za vidjeti da su se i vaša djeca obitelj vezali u lozu i vino

Naše moto je: „Kvaliteta iznad količine.“ Radimo male serije, ali želimo da svaka boca nosi naš potpis i našu priču. Posebno me raduje što se i moja rodbina sve više uključuju – vinarija je postala obiteljsko nasljeđe.

• Ima li nešto što vas nisam pitao a rado bi ste odgovorili na to?

Možda samo to da, iako je mali obiteljski biznis često nerentabilan – za punu isplativost potrebno je najmanje 20.000 litara godišnje – moja želja nikada nije bila masovna proizvodnja. Moja misija je stvarati autentična vina koja predstavljaju naš kraj i našu obitelj.