HNK ZAGREB – KULTURA PREUZELA POSTULATE NOGOMETNOG POSLOVANJA
Tekst: Šiško Španiček
Foto: Josip Regovic/Pixsell
Devedeset i jedna godina je protekla od posljednjeg uprizorenja romana F. M. Dostojevskog “Zločin i kazna” u HNK u Zagrebu. U međuvremenu su, kako se navodi u knjižici koja je bila podijeljena na premijeri predstave najčešće izvođena djela navedenog književnika “Idiot” i “Braća Karamazovi” svaki po dva puta.
2025.-e je po treći puta izvedeno djelo “Zločin i kazna”. Osiguravši renomiranog slovenskog kazališnog redatelja Jerneja Lorencija za uprizorenje zahtjevnog višeslojnog romana ruskog autora zagrebačka je publika koja je u potpunosti ispunila gledalište od same je predstave ipak očekivala više. Već je sama pozornica ogoljena od suvišne scenografije i uokvirena jeftinim pločama od iverice upozorila da će se radnja uprizoriti vrlo spartanski. To se i dogodilo, nažalost u igranom dijelu, gdje je publika očekivala uobičajeno glumljenu predstavu što se nije dogodilo. Predstava je više nalikovala čitanju samog romana na srednješkolskom satu literarne grupe đaka sa živim slikama prepričanih dijelova romana čije je odigravanje uglavnom palo, barem taj igrani dio, na mlade studente glume Teu Ljubešić i Ivana Grlića pri čemu treba pohvaliti odličan ali bespotreban fitness mladog glumca. Ostalih šestero glumaca na sceni nisu imali težak posao jer konkretan glumački zadatak nije niti bio postavljen pred njih. Osim ako se isčitavanje romana i uporaba pravilne dikcije u čemu su bili školski odlični ne smatra pod zahtjevan rad.
Glazba u predstavi je bila intrigantna, no niti njena dramatičnost i nepredvidivost nije bila dovoljna da se čitanje romana dovede do vrhunca očekivanih događanja u romanu odnosno isčekivanja redateljskih intervencija kojih nije bilo.
Pripremajući odlazak na predstavu izvukao sam iz svoje kućne knjižnice (iz onog crvenog metra) predmetni roman, prisjetio se davno pročitane školske lektire i sadržaja i zapamtio da moj primjerak 1z 1975.-e u prijevodu I. Velikanovića ima 493 stranice. Kako se tijekom predstave precizno navodi broj stranice na kojoj se događa određeni dio romana počeo sam se intimno veseliti kako je predstava odmicala, tj. kako je taj broj stranica u čitanju rastao.
Nažalost, dio gledateljstva ili zbog manjka dobrog odgoja, nedostatka strpljivosti ili jednostavno nezadovoljstva prikazanim, nije bio dovoljno odlučan da predstavu odgleda do kraja jer je njih (po mojoj procjeni 30-35%), barem onih iz partera, nakon pauze jednostavno napustio kazalište. U drugom dijelu predstave zbog događaja i likova koji se sporo ali ustrajno ipak povećavaju te time privlače veću pozornost samu je radnju možda zanimljivije pratiti no to ipak nije dovoljno da se nakon završetka predstave ne stekne osjećaj zahvalnosti da je svemu kraj, da je Raskoljnikov u svom tom košmaru vlastitog života prije i poslije ubojstava završio u koloniji u Sibiru i ondje odslužio svoju kaznu. Mi smo vlastitu služili tijekom 205 minuta trajanja predstave.
Uistinu se ne vidi smisao postavljanja ovakvih zahtjevnih i teških romana na pozornicu HNK, pogotovo ako uključuju, za pretpostaviti je, pristojno plaćene inozemne redatelje koji, da se izrazim nogometnim rječnikom, ne donose kvalitetu više. Imam dojam da je predstava odrađena jer je HNK-u trebao jedan veliki klasik, i da je odrađena jer ju je trebalo odraditi. No, prisjetivši se i “Rata i mira” u režiji pokojnog Tomaža Pandura iz 2011.-e koji nije imao dugu povijest prikazivanja ne vidim kako se ti teški ruski klasici mogu uključiti u interes zagrebačke publike i osigurati veću i postojanu gledanost u sezoni čak niti uz osjetno jači PR i marketing.
Iskreno se nadam da će novo izabrana ravnateljica drame, gospođa Tena Štivičić, kad se odrade ugovorene predstave iz mandata prethodne ravnateljice imati, kad se svi uvjeti i zvijezde poslože više uspjeha u odabiru predstava, imavši pritom u vidu njene “Tri zime” koja je uz Matišićeve “Ljude od voska” bila jedna od pamtljivih dramskih predstava zagrebačkog HNK u posljednjih desetak godina. Doduše, pisanje kazališnog komada i njihov odabir dva su različita posla.
