EU MOĆNIJA NEGO ŠTO SE MISLI
Tekst: D. Jakić
Foto: HAK
Između brzorastućeg igrača s istoka koji snažno nadire pod egidom “Made in China” i tradicionalnog američkog teškaša sa zapadne polutke ljudske hemisfere, za svoj dio kolača na svjetskom tržištu žilavo se bori i europsko gospodarstvo. Pamti ekonomija Starog kontinenta sigurno i puno lukrativnija vremena, kad je njezina uloga na globalnoj pozornici bila nedvojbeno utjecajnija, no ne kaže se bez razloga da se na muci poznaju junaci. Istina, ovoga je puta ta muka još veća jer se, uz nikad agresivnije protivnike, dogodio i novi gospodarski šok uzrokovan pandemijom korona virusa. Trenutačno su mnoge europske državne ekonomije na koljenima, no kao i uvijek kroz povijest, nakon kiše doći će sunce. Kako će se gospodarstvo Starog kontinenta izvući iz posljednje krize i kako će izaći na kraj s napadačima koji pristižu po lijevom i desnom boku, a koji će joj sigurno htjeti otkinuti svaki djelić globalnog tržišta, odgovore smo potražili kod doc. dr. sc. Kristijana Kotarskog. Ovaj profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, inače vrstan stručnjak za međunarodnu političku ekonomiju te ekonomsku i monetarnu politiku EU, ne dvoji da će europski gospodarstvenici iz ove situacije izaći snažni kao nekad.
EU NIJE OVISNA O KINI KOLIKO ONA O EU
“Prije svega, Europska unija je puno moćnija nego što se to percipira i nego što to percipiraju sami lideri EU. EU je zapravo normativna sila, jer standardi regulacije proizvoda, usluga i svega ostaloga koji se donesu u Europi indirektno određuju standarde koji će vladati u najvećem dijelu svijeta. To je zato što proizvođači koji nisu u EU žele imati pristup tržištu EU, a koje je uz američko najunosnije tržište na svijetu. Kad oduzmete Veliku Britaniju, to je više od 450 milijuna potrošača kojima svi žele pristupiti, jer imaju puno više novca nego Brazilci, Meksikanci ili stanovnici nekih mnogoljudnih afričkih država, premda su ovi potonji brojniji. S druge strane, Kina će nakon ove krize biti puno ovisnija pokrenuti svoju izvoznu mašineriju i putem izvoza pokušati amortizirati gospodarski pad”, tvrdi Kotarski dodajući kako Europa nije toliko ovisna o Kini koliko je Kina ovisna o tržištu EU i tu leži golema prilika za EU. Na primjer, EU je u 2019. godini iz Kine uvezla 362 milijarde eura dobara i usluga, dok je Kina uvezla 198 milijardi eura dobara i usluga iz EU. Naime, u slučaju država članica EU, njihova dnevna trgovina premašuje vrijednost 30 milijardi eura, od čega na trgovinu s Kinom otpada samo 1,5 milijardi eura.
“Ljudi obično imaju percepciju da na trgovinu s Kinom odlazi trećina ukupnog prometa, ali činjenice pokazuju da odlazi samo 5,5 posto. EU je normativna, ali i trgovinska sila koja već ima potpisana 43 ugovora o slobodnoj trgovini s državama poput Kanade ili Japana, a najnovija akvizicija je Vijetnam. Postoji u procesu pregovora još nekoliko važnih adresa na čija vrata kuca EU ili, bolje rečeno, te države kucaju na vrata Bruxellesa i žele ostvariti pristup europskom tržištu, koje je za njihove proizvođače i izvoznike pristupačnije nego dosad. Jedna od takvih država s kojima se pregovara je i Indonezija, s tržištem od više od 200 milijuna stanovnika.”
ORBAN KAO TROJANSKI KONJ EU
Naš sugovornik procjenjuje kako EU ima puno više opcija od Kine, jer EU može diverzificirati svoj izvoz sklapajući trgovinske sporazume s drugim brzorastućim azijskim tržištima, poput Indonezije, Vijetnama, Malezije, Filipina… Naime, Europa nije bez aduta i ne treba pristati na određene kineske ucjene, jer ne postoji razlog zašto bi nasjela na priču ako nećete izvoziti kod nas, gospodarski ćete propasti – smatra Kotarski, no priznaje da postoji jedan (ili jedan i pol) problem u zajedničkom stavu EU prema Kini. Prvi stiže iz Mađarske, a drugi povremeno iz Grčke.
“Viktor Orban je dosta pristran državnik, koji voli ucjenjivati Bruxelles mogućim partnerstvom s Kinom. Tu se ne radi samo o problemima prilikom sklapanja trgovinskih sporazuma, nego o nekim višim stvarima, poput europskih pokušaja osude agresivnog kineskog ponašanja prema njezinim susjedima i određenih teritorijalnih pretenzija. Tu je EU prisiljena biti puno tiša, jer kroz trenutačnu vladu u Mađarskoj ima trojanskog konja u vlastitim redovima, koji će sabotirati zajednički pritisak na Kinu i rezolucije EU zbog politički nekorektnog kineskog ponašanja. Međutim, taj problem ne znači da je EU potpuno lišena opcija i ovi trgovinski sporazumi su nešto što bi EU nakon krize trebala još snažnije razvijati, uz svijest da ne trebamo samo mi Kinu, nego da i Kina treba nas.”
Pogotovo što po procjeni doc. dr. sc. Kristijana Kotarskog, Kina ima puno više problema nego što mislimo. Name, nakon posljednje globalne financijske krize 2008. godine, mogla je snažno nagaziti na gas jer nije bila visoko zadužena država. Tad je dug države i nefinancijskog sektora iznosio više od 160 posto BDP-a, dok danas iznosi više od 270 posto BDP-a. U 12 godina su nagomilali jako puno duga i s tom razinom zaduženosti više ne mogu tako lako stimulirati ekonomiju koja je doživjela ovako veliki šok. – Kina nedvojbeno više nema toliko municije u svojem ekonomskom arsenalu, no da ne bi bilo zabune, Kina je još neto vjerovnik u svijetu, što znači da Kina još više novca potražuje od ostatka svijeta nego što svijet potražuje od nje. Dakle, Kina nije toliko krhka u odnosu na ostatak svijeta, ali je puno ekonomski krhkija iznutra. Zanimljivo, baš posljednjih mjeseci, uslijed evidentnog zahlađenja odnosa Amerikanaca prema EU, činilo se kako je paralelno dolazilo do zatopljavanja odnosa EU prema Kini. Kinezi su sve više investirali u europske države, suradnja je rasla i onda se dogodio – korona virus! Nakon kojeg se čini da više ništa neće biti kao prije. Kako se i zašto taj virus proširio svijetom, uništivši pritom i mnoge burze, za našeg sugovornika postoje samo dva moguća scenarija. I ni jedan ne uključuje teoriju zavjere, po kojoj je namjerno pušten iz laboratorija da bi prekrojio gospodarsku slika svijeta.
KINEZI ISTRAŽIVALI KORONU UZ POMOĆ SAD
“Znanstvena zajednica danas intenzivno istražuje dvije hipoteze i mislim da se samo na to trebamo koncentrirati. Prva upućuje na to da je došlo do prelaska virusa sa životinje na životinju, a onda na čovjeka, pa je izvorište virusa na šišmišima i sve je krenulo s mokre tržnice u Wuhanu. Druga hipoteza uključuje wuhanski institut za virologiju, koji ima četvrtu razinu sigurnosti i gdje su se Kinezi već bavili istraživanjem korona virusa, čak i uz financijsku pomoć Amerikanaca. Ta hipoteza govori da je virus zbog nesmotrenosti i nepridržavanja strogih sigurnosnih mjera iscurio iz laboratorija preko nekog istraživača i proširio se populacijom. Pri tome nije sporno što Kinezi žele razviti svoju biotehnologiju i svoju znanost te doći do određenih medicinskih spoznaja, nego je problematičan način kako je reagirao cijeli sustav i dopustio da jedan izolirani slučaj postane globalna pandemija. Da bi umanjila strahovite posljedice ove krize, Kina je diljem svijeta slala maske i ostalu medicinsku opremu, ali posljednja istraživanja (još prije korona virusa) pokazuju njezin pad popularnosti u državama poput Švedske, Nizozemske, Australije, Kanade, Velike Britanije, SAD-a…, ali i u državama poput Indonezije, Filipina, Vijetnama, naravno Japana…”
“Oni sada ofenzivom šarma pokušavaju nešto dobiti u svoju korist, objašnjava Kotarski, ali je ta strategija na klimavim nogama i neće naići na preveliku prijemljivost kod onih koji tu pomoć primaju. Međutim, s obzirom na to da kineski model meke moći nije baš najpopularniji u ostatku svijeta, Kina puno više može raditi na promicanju svojih interesa korištenjem instrumenata geoekonomske prisile i oštre moći. To će posebno doći do izražaja ako će države na zapadu biti raštrkane i fragmentirane, te ako će svaka htjeti ljubomorno sačuvati svoje mrvice koje im Kina nudi pristupom njezinu tržištu. Dakle, ako će izostati šira koordinacija na razini EU kako se postaviti vis-a-vis Kine, onda definitivno moramo biti svjesni da Kina puno lakše može nametnuti svoje ideje i interese ako je Europa podijeljena. Međutim ako se Europa probudi iz svoje largije i kaže: “OK, očito s druge strane imamo ozbiljnog protivnika koji nam može sputati slobodu i manevarski prostor u određenim područjima”, dakle, bude li Europa nastupila zajedno, Kina će puno teže ostvariti svoje ciljeve metodama ucjena.”
KINA ULAŽE GODIŠNJE VIŠE OD 10 MILIJARDI U PROPAGANDU
U zaključku Kotarski procjenjuje da Kina ipak nema preveliku moć. “Činjenica je da godišnje ulaže više od 10 milijardi dolara u propagandu, ali mislim da od toga nema previše rezultata. Ljudi jednostavno nisu oduševljeni vrijednostima i tipom života koji nam Kina može ponuditi u 21. stoljeću. To nije magnetska privlačnost kakvu je ’70-ih, ’80-ih i ’90-ih godina prošlog stoljeća nudila Amerika svojom pop-kulturom, filmom, glazbom…, pa da mladi ljudi diljem svijete hrle posjetiti tu državu. Tako smo, malo po malo, došli do drugog ekonomskog protivnika EU – nekad saveznika, na čijem se čelu nalazi superuspješni poduzetnik Donald Trump. I upravo zbog njegova poznatog agresivnog pristupa na osnovu kojeg je stekao svoje poslovno carstvo ne treba sumnjati da trenutačni američki predsjednik neće ostaviti puno mrvica na stolu europskim partnerima. U uvodu treba naglasiti da je Donald Trump poznat kao veliki protivnik multilateralnih organizacija. Njegov mentalni sklop naprosto govori kako je neprirodno da se države udružuju u nekakve asocijacije i da u sklopu njih onda nastupaju u odnosu na ostatak svijeta. Njemu je filozofski i konceptualno potpuno nevjerojatno da bi se neka država EU odrekla dijela svojeg suvereniteta i prenijela ga na Bruxelles. On to, naravno, gleda iz pozicije SAD-a kao najjače svjetske ekonomije i sile. Mi u Europi smo puno manji i naša snaga leži u suradnji i zajedničkom nastupu u odnosu na ostatak svijeta.”
“Globalni trgovinski sustav u kojem postoji multilateralizam i u kojem se trgovinski sporovi rješavaju uređenim pravnim kanalima, a ne silom, ucjenom ili prijetnjom, velika je želja EU i nešto u čemu EU može participirati. To je preduvjet svijeta u kakvom EU želi funkcionirati i biti akter pozitivnih promjena” – tvrdi profesor s FPZG-a.
“Želja da se sukobi i sporovi rješavaju diplomacijom i pravnim kanalima nalazi se u DNK kodu EU, a ne da prilikom pojave pandemije korona virusa predsjednik SAD-a, bez ikakvih diplomatskih konzultacija, jednostrano odluči da građani članica EU od sutra više ne smiju slijetati na tlo SAD-a.“
BIDEN USTOLIČUJE MICHELLE OBAMU?
Kotarski smatra skandaloznim koliko su nisko pali odnosi između SAD-a i EU, te bi za poboljšanje te povijesne transatlantske suradnje bila potrebna drukčija administracija u SAD-u, odnosno netko tko će zamijeniti Donalda Trumpa i na Stari kontinent gledati drukčijim očima. Međutim, naš se sugovornik pita hoće li demokrati pronaći nekog karizmatičnijeg protukandidata u odnosu na trenutačnog Joea Bidena… “Možda čak Biden, koji je zdravstveno dosta slab, za potpredsjednicu uzme Michelle Obamu, koja se ionako nikad nije povukla iz politike, pa bismo mogli dobiti prvu ženu na čelu SAD-a, i to crnkinju. Apsolutno je važno tko će biti potpredsjednik u slučaju da Biden postane predsjednik, te ne bih isključio da se uslijed zdravstvenih razloga u jednom trenutku povuče i onda potpredsjednik ili potpredsjednica uskoče u prvi plan. Mislim da je izbor te osobe dosta bitan, ne samo kao poruka ostatku svijeta što bi Amerika nakon Donalda Trumpa mogla predstavljati, nego i važna poruka običnim Amerikancima koji trenutačno dvoje za koga će glasati na izborima. A dotad, dokle god će u SAD-u odlučivati Donald Trump, uvijek će vrijediti filozofija da situacija u kojoj Europa ili neki drugi dio svijeta dobiva, Amerika automatski gubi. Takvo tumačenje američke administracije podsjeća nas na onaj legendarni citat iz Alana Forda: Tko izgubi dobitak, dobije gubitak! Donald Trump i njegova administracija jednostavno ne shvaćaju prednosti suradnje. Kina jest prijetnja, ali problem je što je uvijek dosad postojalo prešutno razumijevanje između Europljana i Amerikanaca. Uvijek se smatralo da će se Europa više posvetiti gospodarstvu i svojem susjedstvu, a Amerika će biti sigurnosna sila i ključan faktor za održavanje mira u svijetu. Danas bi se Kinu puno lakše moglo pritisnuti da promijeni neke svoje postupke, koji podjednako iritiraju i EU i SAD, kad Amerikance ne bi predvodio Donald Trump. S njim na čelu ne vidim kapacitet da se ove dvije strane udruže u zajedničku alijansu i ostvare puno bolju pregovaračku poziciju u odnosu na Kinu te je slome.”
Kina definitivno ne može bez američkog i europskog tržišta, vjeruje Kotarski, pa bi je se tako natjeralo da neke svoje postupke, koje je davno obećala da će promijeniti, konačno i promijeni. Naime, kad je Kina ulazila u WTO, postojala su očekivanja u SAD-u i Europi da će se Kina kroz 10-15 godina u potpunosti prilagoditi tržišnoj ekonomiji i prestati s državnim intervencionizmom težeg kalibra koji uključuje enormnu financijsku podršku velikim državnim poduzećima, te se tako uklopiti u svijet kakvog su dizajnirali Amerikanci i Europljani. Naravno, to se nije dogodilo… “Zato sad imate jako veliku frustraciju, istina puno veću u Washingtonu nego u Bruxellesu, jer je Europa uvijek bila u drugom planu i ovakve stvari joj ne padaju psihološki teško kao SAD-u, koji je uvijek bio broj jedan u svijetu. Sad imate novog izazivača i to je nešto što je dosta problematično, a Trumpova administracija ne dopušta povezivanje”, zaključuje doc. dr. sc. Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
