DOZNAKE HRVATSKIH RADNIKA U INOZEMSTVU PREMAŠILE PRIHOD OD TURIZMA

Tekst: Nikola Šimić Tonin

Foto: Stranka hrvatskoga zajedništva

Prema ideji Nikole Šimića Tonina, uz podršku predsjednika Miće Marića, Stranka hrvatskoga zajedništva (SHZ) pokrenula je tribinu svake prve srijede u mjesecu. Tribine će se održavati s temama od općeg značaja a za predavače SHZ planira dovesti istaknute pojedince iz svijeta politike, kulture, gospodarstva – bili oni članovi ili simpatizeri stranke ili ne. Prvim predavačem na temu povratnika u RH i problema s kojim se susreću, i to iz osobnoga iskustva, govorio je Marijan Brajinović. Moderator tribine bio je Nikola Šimić Tonin, književnik i novinar. Tribina je održana u Zadru, u srijedu 6. listopada 2021. u prostorijama Udruge „Solidarnost“ .

Bilo je više nego interesantno slušati predavanje prožeto životnim crticama za ne povjerovati, na granici anegdota, življeno i doživljeno, ne za nasmijati se već se dobrano zamisliti, što dožive oni koje povuče srce u Domaju. Birokratske zavrzlame. Korumpiranost državnih službenika. Neke je osobno prijavio i sam Marijan. Bahatost uhljebljenih uhljeba graniči se s onom: Vjerovali ili ne, toliko toga je bilo za teško povjerovati, ali na žalost dogodilo se, a događa se i dalje.

Tko je Marijan Brajinović?

Marijan Brajinović je doktor znanosti, ministarski savjetnik, prisegnuti sudski tumač i prevoditelj od 1979. pri Zemaljskom sudu za civilno pravne poslove u Beču. Rođen je u  Gornjoj Dubici, općina Odžak 22. srpnja 1949. Školovao se u Visokom gdje je i maturirao. Godine 1971. upisao je studij Slavistike i povijesti umjetnosti na Sveučilištu Beču. Ondje je 1974. diplomirao dvogodišnji studij za turizam (Sveučilište za gospodarstvo u Beču), a dvije godine kasnije dvogodišnji studij za promidžbu i prodaju  na Sveučilištu za gospodarstvo. Doktorirao je na temu Milana Begovića i njegovim kulturnim vezama s Bečom da bi potom upisao dvogodišnji postdiplomski studij na Diplomatskoj akademiji u Beču kao stipendist Ministarstva vanjskih poslova Republike Austrije.

Godinama je radio kao srednjoškolski profesor u gimnaziji u Oberschützenu, zatim kao namještenik u banci i na kraju kao službenik u austrijskom Saveznom ministarstvu za gospodarstvo i rad te je tri mjeseca radio u Ministarstvu Europske zajednice u Bruxellesu. Nositelj je odlikovanja “Red hrvatskog pletera” i nagrade “Donat” za životno djelo. Godine 1990. osnovao je Austrijsko-hrvatsko društvo kojem je bio na čelu sedam godina (1990-1997).

Inicirao je osnivanje Hrvatskoga svjetskog kongresa te bio i prvi predsjednik iste organizacije za Austriju. Član je Kluba apsolvenata Diplomatske akademije u Beču i Katedralnog zbora u Zadru. Autor je popratnog kataloga i izložbe “Tragovima Hrvata u Austriji” koja je  na tri mjesta pokazana u Austriji i na 12 mjesta u Hrvatskoj. Postavio je 12 što obilježja što spomen ploča uglednim Hrvatima u Beču, Zagrebu, Zadru i u Selcima na Braču. Inicirao je dodjele specijalnih priznanja i nagrada zaslužnim humanitarcima i promicateljima hrvatsko-austrijskog prijateljstva. Objavio je više stotina kulturno-političkih članaka. Bio je suradnik Hrvatskog radija Zagreb i Hrvatskog radija Gradišće te Austrijske akademije znanosti umjetnosti. Deset godina bio član žirija za izbor najljepše općine u Austriji kao predstavnik Saveznog ministarstva za gospodarstvo i rad u Beču.

Povratak Hrvata

Povratak Hrvata, hrvatskog raseljenog naroda u Hrvatsku najveći je neriješeni problem. Izmišljala su se mnoga ministarstva da bi se zadovoljile razne političke opcije i neformalne grupe, a nije se osnovalo glavno ministarstvo Ministarstvo dijaspore samo da se ne bi dogodio povratak Hrvata. Republika Hrvatska je jedina država u svijetu s više svojih žitelja u dijaspori nego u domovini.Hrvatska Vlada mora što prije osnovati Ministarstvo za hrvatsku dijasporu. Ministarstvo je neophodno potrebno za hrvatski narod da iseljeni Hrvati s Hrvatima u Hrvatskoj skupa tvore svoju sudbinu. Republika Hrvatska je jedina država u svijetu s više svojih žitelja u dijaspori nego u domovini, a nema Ministarstvo za dijasporu niti odgovarajuću instituciju. Hrvati su spoznali da su ih okupatori silom raseljevali, računajući da je raseljeni narod izgubljeni narod. Zlo razdvaja, a dobro spaja i zato zajedno i odlučno za opće hrvatsko dobro. SHZ će i dalje poticati na zajedništvo iseljenih Hrvata i Hrvata u domovini radi općeg dobra naroda, a naročito na povratak hrvatskog raseljenog naroda u Hrvatsku, izjavio je Mićo Marić.

Doznake hrvatskih radnika u inozemstvu donose više novaca od turističke sezone

Naknade hrvatskim radnicima iz inozemstva, a posebice doznake što ih građani zaposleni diljem svijeta šalju u gotovini i neformalnim kanalima svojim obiteljima i prijateljima već godinama imaju na potrošnju i makroekonomsku stabilnost u Hrvatskoj znatno veći utjecaj nego u većini ostalih članica Europske unije. Iako su mnoga predviđanja govorila da će te doznake, gotov novac koji u Hrvatsku stiže iz inozemstva, oslabiti u pandemiji, one su zapravo još jače pomogle kućanstvima u Hrvatskoj da se nose s krizom. Ostale su stabilne u prošloj godini, a u prvoj polovini ove godine, pokazuju to podaci Hrvatske narodne banke (HNB), i dodatno su rasle, pa su tako doznake u gotovini što su ih naši radnici iz inozemstva poslali svojim obiteljima bile veće od prihoda koje je Hrvatska u isto vrijeme ostvarila od dolazaka inozemnih turista, piše Novi list.

Znači od doznaka Hrvatska više uprihodi nego od turizma. S doznakama i turizmom Hrvatska bilježi više od 50 posto ukupnih prihoda. Turizam je uvijek na klimavim nogama i sa stalnom neizvjesnosti s toliko upitnika. Doznake su sigurne. Ne usuđujem se niti pomisliti da je to jedan od razloga što se ništa, ili malo čini da se zaustavi iseljavanje. Dakle, uhljebe na pozicije bez zdrave konkurencije, a „konkurenciju“ razaslati širom svijeta da šalje novac za uhljebe.

Nikola Šimić Tonin, Zadar