DR. LOVRINOVIĆ: HNB SE NE BORI PROTIV INFLACIJE VEĆ ZA INTERESE BANAKA

Tekst: prof. I. Lovrinović

Foto: Luka Antunac/PIXSELL

Umjesto da HNB odgovara za, u prosjeku, najvišu inflaciju među članicama Eurozone, on je ponovo napao trgovce da su najodgovorniji za inflaciju. U ovom tekstu ću konkretno pokazati da je HNB dolijevao benzin na vatru inflacije.

Optužiti drugoga da bi zaštitio sebe stara je taktika. Ponašanje trgovaca nam je poznato i oni koriste svaku mogućnost da profitiraju. Ali, proglasiti ih odgovornijima za inflaciju od HNB-a je neistina. Naravno da su i inozemni čimbenici utjecali na inflaciju poput rasta cijena energenata, ali oni nisu bili presudni jer su njihove cijene nakon određenog vremena padale. Energenti izazivaju tzv. prolaznu odnosno jednokratnu inflaciju, a ona se kod nas ukorijenila i razara standard ljudi. Zato se fokusiram na HNB koji je najodgovorniji za inflaciju i prema samome Zakonu o HNB-u.

Evo kakvu je politiku vodio HNB nastupom inflacije početkom 2022. godine pa do danas. Umjesto da je mjerama tzv. makroprudencijalne regulacije značajno obuzdao kreditiranje građana on je širom otvorio nastavak kreditiranja koje je dalje u značajnoj mjeri vodilo rastu inflacije. Na kraju 2022. godine ukupni krediti građanima su iznosili 19,2 milijarde eura. Godinu poslije 21,3 mlrd, a u 2024. godini 24 milijarde. Na kraju 2025. godine krediti građanima su dostigli 27,4 milijarde eura. U četiri godine krediti su narasli preko 8 milijardi eura, odnosno godišnje oko dvije milijarde što je za ovako malu ekonomiju veliki novac. Dakle, niti u jednoj od ovih godina krediti nisu npr. zadržani na istoj razini, što bi sigurno utjecalo na hlađenje inflacije.

Zašto se HNB tako ponašao? Odgovor je vrlo jednostavan. Oni se nisu borili protiv inflacije već za interese banaka koje su su bile pune novca i željele su što više plasirati i zaraditi. A upravo tih godina banke su objavljivale najveće dobiti. Najslikovitiji primjer pogodovanja bankama od strane HNB-a je onaj iz 2025. godine kada su trebali zauzdati kreditiranje mjerama koje su trebale stupiti na snagu 1. travnja. No, preko noći je taj termin prolongiran na 1. srpnja, što je izazvalo juriš za kreditima jer su ljudi u ta tri mjeseca htjeli doći do kredita plašeći se novih uvjeta. U ta tri mjeseca je odobreno najviše kredita gledano mjesečno.

Posebno treba istaknuti tzv. gotovinske nenamjenske kredite koje banke obožavaju jer su najskuplji i regulativa je najblaža, a građanima dobro dođu jer nitko ne pita na što će ih  potrošiti. Tim kreditima, koji godišnje iznose čak oko 10 milijardi eura građani kupuju sve i svašta i, naravno, dižu inflaciju.

Opisano kreditiranje posebno je snažno utjecalo i na sektor nekretnina jer je povećavalo potražnju za kvadratima ili za preuređenjem postojećih stanova. Građevinarstvo obuhvaća ogroman broj proizvoda i usluga, pa sve do radne snage i na svakom segmentu je rast kreditiranja dizao cijene.

Ovakvo ponašanje nije smetalo Vladi, a niti Saboru pa je Vujčić čak politički promoviran za zamjenika ECB-a. Sve to pokazuje kakva je lakrdija hrvatska politika i odnos prema HNB-u.

Godinama i godinama sam i kao znanstvenik i kao političar u Saboru prozivao HNB i argumentima optuživao HNB za loš rad protiv hrvatskog gospodarstva i naroda, ali to nije dalo rezultate. Ljudi nisu shvatili da smo okupirani kapitalom, interesima stranih špekulanata i njihovim slugama ovdje koji drže ključne pozicije. Ponavljam, HNB nikada nije bio hrvatski, nije bio narodni i nije bio banka. Mi tek trebamo stvoriti istinsku središnju banku koja će koristiti našem gospodastvu i narodu, a preduvjet za to je povratak kune i izlazak Hrvatske iz EU.