QUO VADIS CROATIA?
Tekst: Vjekoslav Krsnik
Foto: Logicno.com
Nije prvi put da predsjednik hrvatske Vlade i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Andrej Plenković najblaže rečeno na razne načine omalovažava Domovinski rat koji je praktički po ocjeni Međunarodnog suda pravde u Haagu bio međudržavni sukob između Srbije i Hrvatske. Jednostavnijim riječima to je bio Srpsko-hrvatski rat u kojemu je napadnuta Hrvatska bila pobjednik. To je glavna činjenica o kojoj bi svatko od političara a posebice onih koji nastupaju na međunarodnoj sceni ne samo trebao voditi računa, nego osobito isticati, jer još uvijek u međunarodnoj zajednici postoje struje i snage da se taj rat proglasi građanskim.
U SLUŽBI BIROKRATA EUROPSKE UNIJE
Nije problem što takvu nametnutu kvalifikaciju nameću posebno one zemlje koje su bile duboko angažirane u tom ratu na strani Miloševićeve Srbije, kao što Francuska i Ujedinjeno kraljevstvo nego što u sadašnjoj hrvatskoj politici na međunarodnom planu i u samoj Hrvatskoj postoje političari koji unatoč saborskoj Deklaraciji o Domovinskom ratu zagovaraju takvu kvalifikaciju. U stvari bilo bi bolje da je o Domovinskom ratu donesen zakon koji bi zaštitio, kao što se vidi, od brojnih političkih napada i grubog omalovažavanja kakva je i ocjena Plenkovića izrečena Davosu. Uostalom takav zakon u kojemu bi bili sankcionirani svi napadi na Domovinski rat Hrvatski sabor još uvijek može donijeti.
Kako se moglo dogoditi da predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković na Svjetskom ekonomskom forumu u rasapravi o ratu u Ukrajini Domovinski rat ocijeni kao “problemom koji smo imali prije 30 godina”. Dakle za Andreja Plenkovića Hrvatska nije bila žrtva velikosrpske agresije u kojoj je i pored niza nepovoljnih okolnosti izvojevala ključnu pobjedu u borbi za samostalnu i demokratsku Hrvatsku. Odgovor je vrlo jednostavan. Andrej Plenkvić kao predsjednik Vlade nije hrvatski političar nego je on u službi birokrata Europske unije u zamišljenoj konstrukciji tzv. Zapadnog Balkana koji još uvijek žele na prostoru bivše komunističke Jugoslavije obnoviti neku sličnu regionalnu asocijaciju. Za to postoji niz projekata od Berlinske inicijative preko projekta “Brdo Brijuni” kako bi se stvorio Zapadni Balkan naravno na čelu sa Srbijom koja sada kad su u pitanju međunarodni odnosi sjedi na četiri stolice, ruskoj, kineskoj, europskoj i američkoj. Takvu ulogu Hrvatske nedavno je premijeru Plenkoviću očitao francuski ministar vanjskih poslova Haddad koji je rekao da je strateški interes Francuske jačanje Srbije kako bi se ona otcijepila od ruskog utjecaja i u tom smislu Francuska strateški vidi Hrvatsku kao čimbenika u tom procesu. Ovakva Srbija s Aleksandrom Vučićem i njegovom ekipom nikad neće ući u Europsku uniju, jer je njezina državna politika protueuropska a mentalitet balkanski. Svojedobno je bivši francuski predsjednik Jacques Chirac čak izjavio da su Srbi narod bez vjere i zakona, da je to narod terorista i ubojica.
NAKON IZJAVE U DAVOSU PLENKOVIĆ BI TREBAO BITI SMIJENJEN
Da je Hrvatska istinska demokratska država s vladavinom pava nakon njegove izjave u Davosu Hrvatski sabor bi pokrenuo postupak za smjenu predsjednika Vlade. Budući da je hrvatski parlament, kako je svojedobno izjavio Zlatko Vitez kokošinjac s raznim, kradezenjarama, Hajdaš Dončićima, Baucima, Oreškovaćama, Benčićkama, Mrak Taritašama i sličnoj jugokomunjarskoj bulementi to se neće dogoditi. Time je olakšan posao Andreju Plenkoviću koji je prije deset godina počeo svoj mandat znakovitom izjavom da mu je zadaća prvo promijeniti HDZ, što je autokratskom vladavinom uspješno ostvario, a kao drugo promijeniti Hrvatsku. To je skandalozn izjava na koju od vodećih političara nitko nije reagirao, iako je to flagrantno kršenje Ustava a i njegove prisege da će dužnost premijera obavljati “savjesno i časno”.
On se u brojnim prilikama dosljedno držao svoje briselske autokratske agende jer je u Bruxellesu imao jako uporište što je simbolično pokazao predsjednik Europske komisije Jean Paul Juncker uštipnuvši ga javno za stražnjicu. Takav Andrej Plenković bio je čak jedan od kandidata za predsjednika Europske komisije. Oslanjajući se na potporu koju uživa u Bruxellesu on je nastavio vladati Hrvatskom na autokratski način, bez pardona kršeći često Ustav. Tako je na primjer autokratskim potezom svoje tajnice smijenio tri “Mostova” ministra, iako je to po proceduri mogao učiniti jedino Hrvatski sabor koji ih je imenovao. Posebna je priča njegov odnos s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i vođom “pete kolone” u Hrvatskoj velikosrbinom Miloradom Pupovcem koji je čak izjavio da je za njegove Srbe u Hrvatskoj, iako takvi politički ne postoje glavni grad Beograd. Kad je svojedobno na jednom od četničkih derneka Aleksandar Vučić usporedio Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom, Andrej Plenković je izjavio da je Vučić “malo pretjerao”, što drugim riječima znači da se Andrej Plenković djelomično slaže sa srbijanskim predsjednikom. On je u suradnji s Aleksandrom Vučićem išao toliko daleko da je u najavljenom ali zbog pandemije otkazanom službenom posjetu Beogradu 2020. godine bio spreman izbaciti iz najavljenog programa bolno pitanje nestalih hrvatskih branitelja i civila. Čak je poslušao Aleksandra Vučića da u svojim javnim nastupima ne spominje velikosrpsku agresiju, pa je tako na međunarodnom Dubrovnik forumu izjavio da su se ovdje dogodili “neki sukobi” što je slično ovoj izjavi u Davosu da je Hrvatska imala “probleme” a ne da je bila napadnuta.
Od takvog Andreja Plenkovića u iduće dvije i po godine njegovog četvrtog mandata mogu se očekivati slične skandalozne izjave i postupci. Nevolja je u tome što na te njegove ispade ne postoje odgovarajuće oštre reakcije osim pojedinačnih istupa. Hrvatska jednostavno u postojećim okolnostima nema kompetentnu oporbu, a SDP koji je najjača oporbena stranka uopće nije oporba jer još uvijek mentalno živi u jugosrpskoj Jugoslaviji. “Quo vadis Croatia?”
