KUDA IDU LJUDSKA PRAVA?

Tekst: Marko Bonifačić

Foto: Bank of America

Presudnu političku važnost ljudska prava dobivaju u (zapadno) euro-centričnom prosvjetiteljstvu i (proto) modernizmu. Ponaosob u njegovom preko-atlantskom izdanku američkoj revoluciji (Deklaracija o nezavisnosti 1776. i Povelja prava kao Amandmani na Ustav SAD), francuskoj revoluciji (Deklaracija o pravima čovjeka i građanina 1789.), kao i kroz evolutivni politički razvoj Engleske (habeas corpus i dr).

LJUDSKA PRAVA KAO VELIKA PROSVJETITELJSKA PRIČA LJUDI S PERIKAMA

Sve presudne ličnosti filozofije ljudskih prava (zapadno) euro-centričnog prosvjetiteljstva kao štoje filozof John Locke (Second Treatise…, Druga rasprava o vladi), bilo njegove političko-djelatne izvedenice (kao što je treći američki predsjednik Thomas Jefferson, redaktor Deklaracije o nezavisnosti „…svi su ljudi rođeni jednaki podareni od Kreatora stanovitim neotuđivim pravima“, „…vlada se uspostavlja između ljudi da čuva ljudska prava a ako to ne čini ljudi imaju pravo alternirati ju ili odbaciti da ju nadomjeste“) pamtimo po njihovim realističkim kolorističim portretima (nije još bilo selfie fotografije). Sa malo chiaro obscuro prosvjetljenjem i uvijek sa dress code perikama na mudrim glavama. Ljudi s perikama su politički stvarali društveni ugovor za državu i ljudska prava u vrijeme uzleta modernizacije kroz industrijalizaciju (Zapada), kolonizaciju (otimačinu preostatka svijeta), akumulaciju kapitala i karbonskog otiska.

POLITIČKA LJUDSKA PRAVA IMAJU PREDNOST NAD SOCIJALNIM

Radilo se o političkim i osobnim individualnim ljudskim pravima (sloboda, jednakost, život, pravosudna jamstva, sloboda izražavanja, pravo vlasništva, privatnosti dr.). Ljudska prava naime nisu prava za svađu suprostavljenih pojedinaca pravdaša preko plota. Ubojstvo jest protivno zakonu i kazneno ali ne mora biti i kršenje ljudskih prava. Tu važi zakon. Kod ljudskih prava međutim pojedinac jest uvijek nasuprot države. Jedino država jest ona koja može kršiti ljudska prava i treba ju zato držati na oku. Susjedska svađa ili ubojstvo ako se uredno procesuira, kazni, obešteti ili istraži nije povreda ljudskih prava. Ubojstvo postaje pitanje i ljudskih prava tek ako „institucije ne rade svoj posao“ ako ga Država ne spriječi, procesuira ili ne istraži.

Daljnji presudan politički dokument ljudskih prava, prihvaćen (ne bez prijepora) u UN 1949. jest Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. Kao kompromis tog vremena, uz već razvijena (zapadna) politička i osobna ljudska prava, pridodaje i (istočna, socijalistička, manje razvijenih) socijalna ljudska prava. UN ih nešto kasnije poslije razrađuje u dvama međunarodnim Paktovima i to o političkim pravima i o socijalnim ekonomskim i kulturnim pravima. Također u Zapadnoj Europi i kroz Konvenciju o ljudskim pravima Vijeća Europe i putem najzaposlenijeg suda ljudskih prava na svijetu Europskog Suda za ljudska prava Strasbourg, uglavnom političkih i osobnih prava (uz amandmanom dodano ekonomsko  ljudsko pravo vlasništva).

Oduvijek jači je, međutim, naglasak na operativnoj provedbi političkih i osobnih ljudskih prava (međunarodni sudovi za ljudska prava osobito najoperativniji Europski sud za ljudska prava) nego na socijalnim i kulturnim ljudskim pravima (provode se kroz slabo operativne komisije poludobrovoljno).

LJUDSKA PRAVA U POSTMODERNOM STANJU?

Jean-Francois Lyotard je u svom manifestu „Postmoderno stanje“ izrazio novi pravac razumijevanja procesa znanosti i modernizma ocijenivši njegove glavne tokove „velikim pričama“. Pomakom suvremene filozofije Zapada a filozofije znanosti ponaosob prema antifundacionističkom „jezičnom obratu“ od sredine 20. stoljeća nadalje (kasni Wittgenstein, Derrida, pa i modernist Habermas) „istina“ postaje sve više relativizirana, utemeljena u diskursu, jeziku, komunikaciji. U onome „što se priča“ i „kako se priča“, a ne onome što „jest“. Ne pjeva uzalud Seal u pjesmi „Crazy“ „miracles will happen as we speak“ „čuda će se dogoditi kako mi govorimo“. Treba li danas komentirati kakav značaj ima medijska i od novijeg vremena komunikacija na društvenim mrežama Facebook, Twitter, TikTok i što je danas „istina“? Pojavljuju se i nova ljudska prava vezana uz okoliš, održivi razvoj, razvoj za nerazvijene, za životinje itd., međutim nisu toliko izražena.

OD PRELIJEVANJA LJUDSKIH PRAVA HELSINKI PROCESA DO IZBACIVANJA RUSIJE IZ VIJEĆA EUROPE – HEGELIJANSKI PROGRES POVIJESTI?

Helsinki proces u Europi zadat 1975. završnim aktom Konferencije o sigurnosti i suradnji imao je u sebi i „treću košaru“ ljudskih prava. Urušavanjem SSSR došlo je do, često aktivistički poticanog, prelijevanja zapadnih-eurocentričnih „prvi svijet“ političkih ljudskih prava i na dotadašnji „drugi svijet“ europskih socijalističkih država. Redom se usvajaju ustavi novih demokratskih država u kojima ljudska prava dolaze na važno mjesto. Ponegdje to ne uspijeva kao npr. u TienAnMen Kini, koja uostalom nije ni u Europi niti je na Zapadu, a što je već druga priča. Nastupa  Big Bang Veliki Prasak globalizacije svega, osobito trgovine, kapitala i informacija, pa i ljudskih prava. „Ispunjavanje kriterija“ ljudskih prava, pri čemu se misli na politička i osobna prava, a ne na socijalna, postaje važan kriterij spada li netko u društvo (kako to još Povelja UN nespretno izražava) „civiliziranih nacija“ kolektivnog Zapada. Ljudska prava pojavljuju se na velikom zapadnom plesu kao ljupka urihtana djevojka koju međutim za ruku vodi elegantni postariji gospodin koji ponešto ipak skriva nekako ružno lice neoliberalizma, minimalne državei rastakanja (Zapadne!) socijalne države. Klasna prava padaju u zaborav, osim poduzetničkih i  investitorskih, etnonacionalizmi nisu dobro došli također.

DRŽAVA ZMAJ BEZ ZUBI I LJUDSKA PRAVA OBIČNIH LJUDI

Još uvijek ostaje se u „klasičnim“ okvirima ljudskih prava, ne postavlja se pitanje da li uvijek tek država može biti kršitelj ljudskih prava, nego, sukladno globalizaciji, to mogu biti i drugi, nipošto zanemarivi, novi subjekti moći, koji nisu postojali u vrijeme kad su ljudska prava stvarali ljudi s perikama? Kao što su naddržavne institucije, ili nedržavne banke, ili multinacionalne kompanije, ili udruge, ili društvene mreže? Američki profesor Mutua wa Makau iznosi klasični narativni model ljudskih prava Država-Nasilnik, Pojedinac-Patnik i Međunarodni sud (ili NGO) – Spasitelj.

No je li i taj model dekonstruiran? Država osobito mala država postaje ostarjeli „nasilnik“ Zmaj bez zubi. Pojedinac Princeza i Princ zaokupljeni su sobom i 24satnim virenjem na smartphoneu „ogledalce tko je najljepši na svijetu“, drhti se pred međunarodnim investicijskim arbitražama i haškim sudovima, dobri Kralj više ne zna što će…

KORONA SVE PRODRMALA ALI NAŠA DRUŠTVENA MREŽA NAS USMJERILA

Korona kriza, čime god da jest uzrokovana, dogodila se, uzdrmala je cijeli svijet i postala predmetom politike. Pokolebane i zbunjene klasične države, dotadašnjji klasični instrumenti moći, zatvaraju se, izoliraju, čerupaju se za lijekove, prebacuju odgovornost, zatvaraju skupove, škole i sveučilišta, a nevjerojatno raste internetska komunikacija i komunikacija društvenim mrežama. Mreže više nisu samo platforma za razmjenu informacija, nego i platforma za (komercijalni?) odgoj širokih slojeva pučanstva i za uspostavljanje Foucaultovske (mikro?) moći.

Na smartphoneu dobivamo na pretraživaču ono što smo tražili jučer, distorzira se slobodno tržište na platformu. Demokratski razgovaramo sami sa sobom i svojim grupama istomišljenika. Rastu libertarijanski i desnopopulistički pokreti i političari, svatko se može lansirati, parlamenti su tek dopuna. Racionalna debata informiranih pojedinaca mudrih ljudi s perikama postaje sve više zadana storytellingom društvenih mreža, algoritmima koji potiču zgražavanje, sve tendira prema banalnosti, površnosti i iracionalnosti. Tko više pita za ukočene institucije sa popljuvanim rejtingom ali čvrstim koeficijentima a i za pravo ili za međunarodno pravo? Zameo nas Twitter, sudio nam Tik Tok. „Res iudicata pro veritate habetur“  – „Presuđena stvar smatra se da je istina“, ma hajte pričajte mi o tome…

TKO SAM JA? IDENTITETI U NATJECANJU ZAPADA I ISTOKA

Bez ozbira odakle korona potekla, autoritarna Kina, koja nije pristalica ljudskih prava Zapada, efektivno rješava korona krizu, štoviše i uz ekonomski rast i potvrđivanje sebe kao supersile. U SAD i UK izbija nova antikolonijalna i LGBT revolucija „woke“ na ulicama, mase se valjaju, ruše se spomenici, zastrašuju predsjednici i parlamenti, svatko može dobiti svoj postmoderni Zimski dvorac, barem u karikaturalnom pokušaju US Capitola.

U Senatu SAD (Marsha Blackburn Republikanka) ali i vrhovna državna vlast otvoreno razmatraju sankcije Kini za „kineski virus“ uskratom isplate do tada najpouzdanijeg vrijednosnog papira, državnih obveznica SAD, koje Kina drži u tisućama milijardi. Platit ćete nam štetu, podrapat ćemo vam te A+ prvoklasne naše(!) vrijednosne papire!

SPAO JEFFERSON NA KUGLICU SLADOLEDA

Thomas Jefferson, otac utemeljitelj nacije, deklaracije neovisnosti i slobode i demokracije biva uklonjen kao spomenik sa ulice. Jer bio je i robovlasnik, čak otac nekolike svoje i crnačke djece sa crnom robinjom (nakon što je umrla bijela zakonita). Čekamo sad zamjenu novčanice od 2 dolara s njegovim likom s perikom. Spao Jefferson na kuglicu sladoleda (kao nekoć Tito na 5000 dinara). Sport i obrazovanje više nisu natjecanje u izvrsnosti rezultata nego u postavljanju pitanja „tko sam ja“. Traže li se rješenja za kapitalizam (sudionici stakeholders postaju ne samo kapital, kao i potrošači, nego sad i radnici, okoliš, lokalna ili šira zajednica (World Economic Forum Klaus Schwab). Ili „je to sve samo PR“ kako pjeva Juda u Jesus Christ Superstar?

„TKO BI GORI GOR’ OSTAJE A TKO DOLI ZAVRŠI U KORPI DA GA SE NOGOM POTRKUJE“

Prelijevanje Zapada na istok Europe izaziva nervozu u oduvijek identitetski podijeljenoj, oružano snažnoj, prostranoj, energetski bogatoj Rusiji. Do mjere da ona, ohrabrena oružanim i kulturnim fijaskom Zapada u Afganistanu, tek što se korona primirila, poduzima oružanu akciju protiv Ukrajine. Koju pak podržava, ali bez direktnog angažiranja, Zapad. Nakon ljuljanja u koroni opet rastu klasične države i klasična moć. Svi se moraju svrstati povodom rata (doduše pola svjetskog pučanstva to odbija kao Kina, Indija, islamske zemlje, Afrika, Brazil). I unutar angažiranih država svi se moraju svrstati. Nema više slobodnih strijelaca. Lako se lijepi etiketa agenture „druge strane“. Na velikoj stalaži Zapada zna se „tko bi gori“, koga svi gledaju na polici, u visini očiju, dive se i čeznu za njim, a „tko bi doli“, u korpi na dnu, koga se i nogom može potrkavati. Europa gubi rejting i pada policu niže. Proračuni za obranu rastu, za socijalnu državu nitko ne pita osim ukoliko je to radi održavanja moći ili iznuđeno. Zapad već prvog dana oružanog sukoba dobiva medijski i mrežni rat za istinu. Terenski rat, u kome se nitko nije proslavio, se ukopava i postaje sve više prljav. Društvene mreže prenose video ratne zločine prema civilima i ratnim zarobljenicima, hoće li biti posla za (međunarodne) sudove? Ma koga briga za sudove, treba dobit teritorij i resurse a i duše pratitelja-ratnika na kaučima? Spirala nasilja tko zna gdje će stati? Brzopotezno se kažnjava, mrežno komunikacijska istina a i cancel culture sve više kaže: Jedni su (Navaljni) heroji, a drugi (Assange) su smeće. Zbog ipak impotencije oružanog angažmana Zapada na slabijoj strani Ukrajine, Zapad ali i suprostavljena Rusija, se do tada neviđeno utiču gospodarskim, informacijskim i drugim sankcijama. Do mjere da se nakon čerupanja u korona krizi za lijekove, sada preko noći čerupa vlasništvo i žice komunikacijskih kanala druge strane. Čajkovski postaje Putin „ratni zločinac“, a Zapadnjaci „pederi“ i „narkomani“. “Istina“ će biti ono o čemu mi sami sa sobom razgovaramo.

Međunarodno pravo, međunarodno pravo oružanih sukoba i međunarodno pozitivno pravno priznata ljudska prava, pa i pravo općenito, posrću pod teretom dnevnog oportunizma, tisuća svrstanih interpretatora pismoznanaca. Svrstavaju se u „novoj funkcionalnosti“ a svode se skoro na razinu dekorativnosti. Odnosi moći i siledžijstva su na dnevnom redu, a ne pomno obrazložene međunarodne presude. Raniji poredak, ancien regime, „svjetski neoliberalni globalni mir“ postaje dekonstruiran do razine karikature i razbija se u komadiće. Nova Kuhnovska paradigma. Novi diskurs. Ubacili smo u drugi stupanj prijenosa.

SIMPATIČNO VIJEĆE EUROPE NIJE BAŠ SVIMA SIMPATIČNO

Identitetski podijeljena ali i nervozna Rusija izbačena je iz Vijeća Europe zbog kršenja principa demokracije, vladavine prava i ljudskih prava. Pravo oružanih sukoba tek će doći na red? Izvlači se podatak da je četvrtina sporova pred Europskim sudom za ljudska prava vezano uz pritužbe pojedinaca iz Rusije. Zaboravilo se da je Rusija već ranije izglasala izmjene Ustava kojim je postavila prioritet ruskog domaćeg prava nad međunarodnim pravom. Odbit će stoga i „pedere“ iz Europe i arbitražne sudove Hodorskovskog u Nizozemskoj, ako su protivni tradiciji i kulturi Rusije. Turska baš nije oduševljena svim principima Vijeća Europe. Kao ni Poljska ni Mađarska. Ni domovina ljudskih prava UK također nije oduševljena ljudskim pravima islamskih migranata. Suverena Hrvatska Ustavom je prihvatila princip nadređenosti međunarodnog objavljenog ugovornog prava kao i europskog prava i princip monizma (domaće i međunarodno pravo čine cjelinu). Dakle, ni ne treba posebnih zakona za „implementaciju“ međunarodnog prava u domaći pravni poredak, može se pozvati direktno na međunarodno pravo ili ljudsko pravo, a međunarodni sudobi koje smo uzeli su naši sudovi. To za razliku od također demokratskih država UK i Njemačke koje imaju princip umjerenog dualizma (potrebni su do neke mjere domaći zakoni za „implementaciju“ međunarodnog prava kao npr. Human Rights Act – Ljudskopravni zakon u UK).

KAD SE O VELIKOJ LOVI RADI I NA PRESUDI SE PORADI

Pa se dogodi i njemačka presuda Weiss u kojoj Njemački Savezni ustavni sud, svjetski uzor vladavine prava, iako je sam zatražio prethodno mišljenje, krene svojom presudom „iznad“ Europskog suda pravde Luksemburg, po pitanju quantitative easing, tj. pumpanja emisije eura Europske centralne banke, našto se štedljiva uspješna Njemačka oduvijek ježila. Novi domet njemačke doktrine So Lange „tako dugo dok“, njemački suci Ustavnog suda sjede na mostu na Rajni u Karlsruhe i motre pravni promet između EU i Njemačke? Pa „dok“ je isti u skladu sa principima ljudskih prava Njemačke, on prolazi, a ponekad više i ne prolazi. Zar tako od najjače države EU i promotora europske integracije? Što će reći Poljska, sada vrlo angažirana oko ratnog sukoba u Ukrajini, kada ju se, možda kad se velika ratna gužva nadamo se smiri, podsjeti još jednom na neovisnost sudstva dakle vladavinu prava, medijske slobode i LGBT prava? Uz uskratu europskih fondova, tamo uspješno i obilno korištenih dugo odranije? Kroz već odranije izrečenu kaznu europskog suda, pa i noviju podsjetnik-rezoluciju, bašu vrijeme oružanog sukoba, oj naša saveznice, pišemo vam opomenu iz velike brbljaonice, Europarlamenta?

JE LI ZAPAD DOBIO ILI IZGUBIO RUSIJU? „TKO TE IMA TAJ TE NEMA, TKO TE NEMA TAJ TE SANJA…“

Postavlja se pitanje je li Zapad izbacivanjem Rusije, ponaosob iz Vijeća Europe, „dobio“ ili „izgubio“ Rusiju i što će to značiti? Rusija je nuklearna supersila i ona neće nestati. S kime će se sastati?

Izbacivanje Rusije iz Vijeća Europe mogla bi biti Pirova pobjeda Zapada. Vijeće Europe postaje Vijeće Zapadne Europe s pridruženim istočnim članicama. Kako će se implementirati ili „deteritorijalizirati“ Istanbulska konvencija za zaštitu od nasilja prema ženama, pretenciozni međunarodni europski ugovor, sa pravno-kulturnim ambicijama čak i izvan Europe, ako netko izlazi izvan „Europe“? Kako će se uostalom univerzalno primjenjivati (zapadno) euro-centrična ljudska prava, što god da ona danas predstavljaju?

ŠTO JE ZAPAD?

Ljudska prava Zapada postaju prošlost? Slava ljudskim pravima slavnih ljudi s perikama.

Naslovna foto: 2 dolara avers Thomas Jefferson. (Revers Deklaracija o nezavisnosti)