2033. NOVA ATOMSKA STRUJA IZ KRŠKOGA?

Objavljeno 16/01/2022

Tekst: dr. Tihomir Marjanac

Jedan od ključnih aspekata neovisnosti je svakako energetska neovisnost, ili pak samodostatnost. Rast potreba za električnom energijom pokušava slijediti energetski sektor, ali to ne ide lako. Gotovo svakih deset godina pojave se novi veliki i mali potrošači kojih ranije nije bilo, i s čijom potrošnjom električne energija tada nitko nije računao, na primjer električni automobili. Političko okretanje u smjeru kamo ili otkuda vjetar puše ne može osigurati dostatne količine energenata za desetljeća koja dolaze i potrošače koji će se tek pojaviti. S jedne strane se prijeti ukidanjem automobila na fosilna goriva, a s druge se promovira električnu energiju kao rješenje svih energetskih problema pa tako i za supstituciju fosilnih goriva kao što su nafta i plin. Samo, struju treba proizvesti. Ali kako?

Ako je oblačno, solarne elektrane jedva da nešto proizvode, ako nema vjera niti vjetroelektrane ne proizvode ništa, a susjed s električnim automobilom je frustriran jer se pita hoće li ga moći i gdje napuniti. Srećom, u Hrvatskoj još nije nastupila prava energetska kriza, ali doći će i to. Mi smo navikli na krize.

STARA I NOVA NEK

Ovih se dana pojavila vijest da se predlaže kako bi nuklearne i elektrane na plin mogle biti prihvaćene kao “zelene” tehnologije. Ljubljansko Delo piše kako Slovenska vlada u nuklearnoj energiji vidi rješenje za nisko-ugljičnu, sigurnu i pouzdanu opskrbu električnom energijom. Njihov stav, kao naših susjeda nas jako zanima, jer i sami pokrivamo dio energetskih potreba iz nuklearne elektrane u Krškom. Dosadašnja elektrana je u svim ovim godinama rada višekratno dograđivana, modernizirana i pojačana joj je snaga, uz pridržavanje i poštivanje svih sigurnosnih prohtjeva i standarda. U dugoročnom planiranju podmirivanja energetskih potreba, jedno od neizbježnih prijedloga je i produženje rada postojeće nuklearne elektrane u Krškom, planirano do 2043., ali i izgradnja nove elektrane, odnosno novog bloka unutar NEK.

ELISE VJETROELEKTRANA NISU BIORAZGRADIVE

Slovenija se opredijelila za gradnju nove nuklearne elektrane s provjerenom tehnologijom, koja bi se mogla sagraditi do 2033. godine, što je dostižan cilj, jer danas imamo mnogo više iskustva nego što smo imali u godinama prije i tijekom gradnje elektrane u Krškom. Stanislav Rožman, predsjednik Uprave Nuklearne elektrane Krško smatra da je cilj dostižan i u kraćem roku, samo ako se izbjegnu teškoće kakve je imala na primjer Finska koja je elektranu gradila punih 10 godina, i da je produžetak rada postojeće elektrane u Krškom do 2043. godine i najjeftiniji način za smanjenje proizvodnje atmosferskog CO₂.

Nuklearna energetska industrija je jedina koja ima pripremljena djelovanja za sve situacije koje se mogu dogoditi, ima planove za razgradnju što postrojenja, što goriva i otpadaka. Bolja rješenja nema niti jedna druga industrija. Na primjer, ne postoje, barem ne javno poznata rješenja za zbrinjavanje ili reciklažu potrošenih elisa vjetroelektrana koje su izrađene od staklopalstike (“fiberglesa”) koji nije biorazgradiv, i kojeg se ne može reciklirati. Niti recikliranje solarnih panela, pa niti akumulatora za električne automobile i za vjetro/solarne elektrane nije sustavno riješeno, a riječ je o ogromnoj količini materijala koji ne smiju ući u okoliš.

TKO SU MOGUĆI PONUĐAČI TEHNOLOGIJE?

U Europi je u zadnjih 15 godina puštena u pogon samo jedna nova nuklearna elektrana, u Finskoj, koja je sagrađena Francuskom tehnologijom. U Europi, s izuzetkom Francuske, nema planova za gradnju novih nuklearnih elektrana, ali se zbog moratorija posljednjih desetljeća na žalost ugasila i prateća industrija.

Jedan od mogućih ponuđača za novu elektranu u Krškom mogao bi biti upravo francuski Framatom s reaktorom EPR2, ali tu je i dobro nam poznati američki Westinghouse koji je i sagradio prvu elektranu u Krškom. Konkurencija će, kada se jednom pokrene postupak odabira ponuđača biti velika jer su na tržištu sada i Ruski, Kineski i Južno Korejski ponuđači koji proizvode nuklearne elektrane gotovo serijski.

ŠTO MISLE PROTIVNICI?

Već na samu pomisao o izgradnji nove nuklearke u Sloveniji, Austrija izražava svoje najdublje protivljenje, i prijeti tužbom. Protivnici su ekološki i “zeleni” pokreti i stranke koje je, očekivano, revoltirao prijedlog za uvrštenje plinske i nuklearne tehnologije u “zelene”, uz tvrdnju da je korist manja od (mogućih) šteta. Zagovaraju njemački pristup, bolje reći odricanje od nuklearne tehnologije. Zaista, Njemačka do kraja ove godine planira zatvoriti i zadnju preostalu nuklearnu elektranu. Stanislav Rožman to komentira kako si velika gospodarstva mogu mnogo toga priuštiti, ali da će ih zbog toga ipak boljeti glava. Lijepo rečeno. Njemačka još uvijek intenzivno koristi fosilna goriva za proizvodnju električne energije među kojima je i ugljen kojeg će se odreći kasnije nego nuklearki. Naime, planiraju zatvaranje termoelektrana tek 2030. godine Kamo to vodi? U energetsku ovisnost! Jer, Njemačka već sada uvoz plin iz Rusije, a električnu energiju iz Francuske, koja ju opet proizvodi u nuklearnim elektranama!

A GDJE SMO TU MI?

Naravno, i Hrvatskoj je u interesu da imamo suradnju s Nuklearnom elektranom Krško, koju smo zajedničkim snagama i sagradili. Modaliteti suradnje su pak stvar politike. Velik infrastrukturni projekt kao što je gradnja nove nuklearne elektrane je ujedno i izazov za tvrtke kako u Sloveniji, tako i u Hrvatskoj koje u tom poslu mogu biti, a i trebale bi biti angažirane.