VELOLUČKO RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE

IMG_20161101_073329

Tekst: R. F. R.

Foto: Panopticum

Narativni spjev ili možda dokumentarni putopis Petra Hektorovića “Ribanje i ribarsko prigovaranje” koje datira iz 16. stoljeća nije opisano kao alegorično putovanje nego kao stvarno  putovanje. Dakle, Hektorovićevo djelo nije opisano samo zbog ljepota prirode i zavičaja, već i zbog ugode koja čovjekovu dušu na takvu putu u dodiru s prirodom obuzima, zbog veselja druženja s ljudima koji se od nas razlikuju, zbog sjećanja koje takvo putovanje izaziva. To je bio opis puta renesansnog čovjeka koji uživa u prirodi i svjestan je da je priroda ono mjesto i ono utočište čovjekovu duhu u kojemu se može posve opustiti i okrijepiti. Idući tim tragom i vremenskim odmakom od nekoliko stoljeća, krenuli smo u moderno ribanje s južnodalmatinskog otoka Korčule.

RIBARSTVO U HRVATSKOJ

Iako se naselje Kali na otoku Ugljanu smatra danas najribarskijim mjestom na Jadranu obzirom da lovi više od 40 posto od ukupnog hrvatskog ulova sitne plave ribe, osim njega nije nevažno spomenuti i druga povijesna ribarska mjesta na hrvatskoj obali i otocima koja nimalo ne zaostaju u toj stoljetnoj tradiciji domaćeg gospodarstva. Među njih svakako spadaju Jadranovo, Sali na Dugom otoku, zatim Komiža na otoku Visu i Vela Luka na otoku Korčuli. Uostalom, srdela, smokva i maslina su proizvodi koji su prehranili naraštaje hrvatskog puka na Jadranu.

RIBARI IZ VELA LUKE

U potrazi za načinom života i tradicijom hrvatskih ribara krenuli smo u zimsko predvečerje godine na isteku iz Vela Luke ribarskim brodom «Kapetan Marin» u potragu za plavom ribom. Naša moderna

 rsz_posada_kapetan_marin

ribarica je samo jedna od desetak ribarskih plovila usidrenih u širokom zaljevu Vela Luke, najmnogoljudnijem naselju na našim otocima. Isplovljavajući na ribarsku poziciju naš domaćin i kapatan Tonko upoznaje nas s deveteročlanom posadom ribaskog broda, njegovim tehničkim podacima i ostalim zanimljivostima koje nas očekuju u noći ribarenja. Na ribarskom brodu dugačkom 26 i širokom 8 metara, a proizvedenom u SAD, posebnu pozornost privukao nam je komandni most broda ispunjen najmodernijom elektroničkom i informatičkom opremom kakve se ne bi postidjela ni moderne radio ili TV postaje. Osim toga, ribarica je opremljena vrlo funkcionalnom kuhinjom  i dnevnim boravkom, uglavnom namjenjen za članove posade nakon teškog i napornog posla modernih ribara.

NOĆNO IŠĆEKIVANJE

Ostavljajući svijetla Vela Luke za sobom isplovili smo u noćna plava prostranstva prema otoku Hvaru gonjeni snažnim brodskim motorom Caterpillar koji je svojim zvukom i ritmom ulijevao sigurnost svakog člana posade. Putem je brodski ledomat počeo proizvoditi velike količine leda koji je nužno potreban za posljenju fazu ulova i transport ribe. Dolaskom na ribarsku poziciju nedaleko Palmižane i otoka Šćedra u

Svicarica_Korcula

korčulanskom kanalu sidrimo se na dubini od 70 metara a posebni brodski agregat za proizvodnju struje počeo je polako najavljivati uključivanje desetak velikih reflektora koji su duboko u noć osvjetljavali morsko plavetnilo oko moderne ribarice. U istom trenutku brodska elekrtonika počela je očitavati na svojim instrumentima velika jata plave ribe koja su se tom prilikom počela okupljati primamljena snažnim svjetlom. Noćno druženje s ribarskom posadom i njihovim kapetanom otkriva nam mnoge lijepe i teške trenutke ovog zahtjevnog posla. Posebnu problematiku čine uvijek gladni delfini koje smo i ovom prilikom imali mogućnost čuti kako se glasaju kružeći oko broda primamljeni bogatim plijenom koji se počeo okupljati ispod kobilice broda.

SVITANJE UZ OSMJEH NA LICU

Najavom svitanja i polaganjem teške mreže veličine 11 nogometnih igrališta započeo je finalni dio ribolovne noći koja je nadom i išćekivanjem trebala dati rezultate truda Velalučkih ribara. Gašenjem snažnih reflektora na m/b «Kapetan Marin» ostala je tek jedna svjećarica kao trag umjetnog svjetla velikom jatu plave ribe koja je kao i u slučaju davnih predaka osvjetljavanjem vatrenih baklji u mediteranskoj noći trebala biti nagradom za uloženi trud i nastojanjem za održivošću. Moderni strojevi američke ribarice pod hrvatskom zastavom počeli su sakupljati plodove mora i svakim novim momentom i bljeskanjem mnogobrojnih riba prilikom potezanja velike mreže stajačice dovlačili bi osmjeh na licima ribara i težaka ove putopisne priče. Ulov od nekoliko tona plave ribe tek je maleni dio u oslikavanju njihovog mukotrpnog života i solju ispranih crta lica koji odaju kakvim starim zanatom se u stvari bave.

IMG_20161101_082746

Nakon podizanja mreže i raspoređivanjem riba kristalnih boja očiju u pripremljene ribarske kašete njihov posao modernih ribara primakao se kraju dok je jutarnje sunce i prisutnost galebova poput onih iz Hitcockovog filma «Ptice», davalo tek nagovještaj o bogatom ulovu. Na putu prema kući i svojoj rodnoj Vela Luci i u zasluženoj marendi začinjenoj u ulju tek  novopridošlog maslinovog ulja nisu skrivali zadovoljstvo posla kojim se bave. Za razliku od njih, kojima je to bila tek jedna radna noć i dan, naše uspomene na neponovljiv trenutak druženja i ljudske ushićenosti nikada neće biti zaboravljene.

IMG_20161101_074749

Bookmark the permalink.

Comments are closed