TREBAMO LI NUKLEARKE I TERMOELEKTRANE?

Bazna proizvodnja električne energije, u tradicionalnom smislu, onaj je dio koji konzistentno podmiruje osnovne potrebe elektroenergetskog sustava. Tako je bilo do sada. Danas, međutim, bazne elektrane (nuklearke, termoelektrane na ugljen) sve više i sve očitije postaju problem, ne samo ekološki što su uvijek bile, nego i elektroenergetski. Naime, nuklearke i TE na ugljen napravljene su da rade na razini 85% kapaciteta jer inače ne bi bile isplative. Njihovo često paljenje i gašenje dovodi do oštećenja i kvarova – izazvanih velikim temperaturnim promjenama jer su jako vruće – što povećava cijenu proizvodnje struje. To znači da moraju raditi gotovo cijelo vrijeme, čime de facto priječe drugim (obnovljivim, varijabilnim) izvorima da uđu u mrežu. Tako se događa da se vjetroelektrane i fotonaponske solarne isključuju iz mreže kada postignu i samo deset posto udjela, jer je to u interesu vlasnika nuklearki i TE na ugljen, mahom monopolista.

vjetroelektrane

Tekst: Greenpeace

Foto: www.zelenaenergija.org

Bazna proizvodnja električne energije, u tradicionalnom smislu, onaj je dio koji konzistentno podmiruje osnovne potrebe elektroenergetskog sustava. Tako je bilo do sada. Danas, međutim, bazne elektrane (nuklearke, termoelektrane na ugljen) sve više i sve očitije postaju problem, ne samo ekološki što su uvijek bile, nego i elektroenergetski. Naime, nuklearke i TE na ugljen napravljene su da rade na razini 85% kapaciteta jer inače ne bi bile isplative. Njihovo često paljenje i gašenje dovodi do oštećenja i kvarova – izazvanih velikim temperaturnim promjenama jer su jako vruće – što povećava cijenu proizvodnje struje. To znači da moraju raditi gotovo cijelo vrijeme, čime de facto priječe drugim (obnovljivim, varijabilnim) izvorima da uđu u mrežu. Tako se događa da se vjetroelektrane i fotonaponske solarne isključuju iz mreže kada postignu i samo deset posto udjela, jer je to u interesu vlasnika nuklearki i TE na ugljen, mahom monopolista.

Obnovljivi izvori energije danas su u svijetu pravilo a ne izuzetak: 90% novoizgrađenih proizvodnih kapaciteta 2015. godine u EU otpadalo je na obnovljive izvore, u najvećoj mjeri na spomenute solarne i vjetroelektrane. Njihovim sve masovnijim ulaskom trome bazne elektrane postaju neadekvatne i – nepotrebne. Pobornici zastarjelih fosilnih rješenja govore kako su obnovljivi izvori nestabilni i nepouzdani pa nam tobože treba „stabilna“ bazna energija. Istina je upravo suprotna – obnovljivi izvori, kao što su vjetar i sunce, dovoljni su da podmire većinu potreba za električnom energijom, a u trenucima „nestabilnosti“ može ih se nadopuniti drugim obnovljivim rješenjima, npr. reverzibilnim hidroelektranama.

Štoviše, najnoviji primjer iz Australije najavljuje sasvim novi obrazac, u kojem se elektroenergetski sustav s visokim udjelom energije iz obnovljivih izvora ponajprije oslanja na vjetar i solare, a tek onda na hidroelektrane, geotermalnu energiju, energiju oceana, baterija i drugih oblika pohrane. Ovo je zaključak stručnjaka s Melburnškog instituta za energetiku nakon što je tjedan dana ranije zatvorena zadnja termoelektrana na ugljen u južnoj Australiji. U istom tjednu u cijeloj Njemačkoj – najvećem europskom gospodarstvu – u jednom je danu gotovo 90% struje stizalo iz obnovljivih izvora. Trome nuklearke i TE na ugljen, koje nisu u stanju brzo reagirati i zaustaviti proizvodnju, doslovno su plaćale potrošačima da otkupe viškove energije i tako trpjele gubitke.

Slično je i drugdje u Europi pa je tako i Škotska krajem ožujka zatvorila TE Longannet, svoju zadnju termoelektranu na ugljen. Brojem stanovnika tek nešto veća od Hrvatske, ta zemlja do 2020. planira svu električnu energiju dobivati iz obnovljivih izvora. Gotovo na isti dan, ugljenu je zbogom rekla i Belgija, a prije nje i druge članice EU: Cipar, Luksemburg, Malta, baltičke zemlje. Očekujemo da će u najavljenim izmjenama energetske strategije istim putem krenuti i Hrvatska.

Bookmark the permalink.

Comments are closed.