PAVIĆEV SAKUPLJAČ REKETA NA ČELU SDP?

Jedno od pitanja koja se nameću u hrvatskoj javnosti nakon održanih posljednjih izvanrednih parlamentarnih izbora i objave izbornog gubitnika u vidu šefa SDP-a Zorana Milanovića, te njegovom najavljenom daljnjem nekandidiranju za predsjednika hrvatskih socijaldemokrata, jest i ono tko će u budućnosti voditi ne samo SDP, već i hrvatsku ljevicu. Naime, u izbornoj noći Zoran Milanović nije prema uobičajenim demokratskim načelima stavio svoj mandat predsjednika SDP-a na raspolaganje zbog odgovornosti za izborni neuspjeh, već uvijenim rječnikom rečeno, najavio «nekandidiranje» na budućim stranačkim izborima.

03.06.2015., Zagreb - U Banskim dvorima odrzana je redovita sjednica Vlade RH na kojoj su, uz ostalo, donesene odluke o koncesijama za eksploataciju nafte. Milanka Opacic, Orsat Miljenic, Ranko Ostojic. Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Tekst: D. Sremiš

Foto: Patrik Macek

Jedno od pitanja koja se nameću u hrvatskoj javnosti nakon održanih posljednjih izvanrednih parlamentarnih izbora i objave izbornog gubitnika u vidu šefa SDP-a Zorana Milanovića, te njegovom najavljenom daljnjem nekandidiranju za predsjednika hrvatskih socijaldemokrata, jest i ono tko će u budućnosti voditi ne samo SDP, već i hrvatsku ljevicu. Naime, u izbornoj noći Zoran Milanović nije prema uobičajenim demokratskim načelima stavio svoj mandat predsjednika SDP-a na raspolaganje zbog odgovornosti za izborni neuspjeh, već uvijenim rječnikom rečeno, najavio «nekandidiranje» na budućim stranačkim izborima.

Prema Statutu SDP-a, unutarstranački izbori se moraju provesti u roku od 150 dana od službene objave rezultata parlamentarnih izbora. Kako sada stvari stoje, kandidata za predsjednika SDP-a biti će više no ikada. Zasad, kao nasljednici Zorana Milanovića na čelnom mjestu SDP-a spominju se slijedeći kandidati: Davor Bernardić, Ranko Ostojić, Zvonimir Mršić, Aleksandra Kolarić, Zvonimir Mršić, Rajko Ostojić, Tonino Picula, Orsat Miljenić, Domagoj Hajduković, Vesna Škulić…

LAŽNI BRANITELJ

U utrku za predsjednika SDP-a posebnu pozornost privukla je kandidatura Orsata Miljenića, bivšeg ministra pravosuđa Republike Hrvatske u vladi Zorana Milanovića. Naime, za samoproglašenim kandidatom za mogućeg predsjednika SDP-a vuku se repovi netransparentnog poslovaja dok je još bio odvjetnik, ali i djelatnik MVEP-a RH. Pojedini domaći nezavisni mediji, još su prije nekoliko godina, i to u trenutku Miljenićevog preuzimanja dužnosti ministra pravosuđa vrlo kritički pisali u njegovom suspektinom poslovanju i odvjetničkoj praksi, navodeći podatak kako je isti bio sakupljač reketa za EPH-a i njegovog tadašnjeg vlasnika Ninoslava Pavića. Osim toga, domaći mediji su tada također navodili i druge pikanterije, posebno se osvrčući na moralni lik i djelo novoustoličenog ministra pravosuđa RH, koje je EU, usput rečeno, prošle godine proglasilo jednim od najkorumpiranijih u Europi, ali i u svijetu.

Između ostalog, u medijskim napisima zanimljiv je podatak da je Orsat Miljenić u registru branitelja naveden kao branitelj, te da je od 1. prosinca 1995. do 9. veljače 1996. služio u II. gardijskoj brigadi Sisak, što znači da je branio Hrvatsku kad je rat već bio završen. Dakle, Miljenić je upisan u Registar branitelja RH nakon potpisivanja sporazuma u Daytonu u SAD.

SOROŠEV STIPENDIST

Nadalje, Miljenić je ostao upamćen kao jedan od najnezamjetnijih ministara u Milanovićevoj Vladi. Početkom 2000.- ih žario je i palio Haagom gdje je bio umješan u slučaj Blaškić, a kasnije i ‘dilanjem’ tajnih transkripata putem EPH i to višegodišnjeg prisluškivanja Miloševića od strane CIA-e i HIS-a, s najvišom oznakom tajnosti. Nakon završene karijere diplomata Orsata Miljenića  je Tribunal u Haagu na traženje MKS onemogućio da bude odvjetnik u procesu «Hercegovačkoj šestorici», očito ne bez razloga, iz čega se može zaključiti da su u Haagu apsolutno sve znali o političkoj «dvocjevki» Milanovićevog kameleona. Nije mu tada pomogao ni detalj kako je evidentiran kao Sorošev stipendist. Naime, magisterij je obranio 1994. godine na Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU) u Mađarskoj, koji ima akreditaciju u SAD-u pa mu je diplomu izdao New York State University.

Na Diplomatskoj akademiji MVEP-a u Zagrebu stekao je zvanje diplomatskog savjetnika, a pravosudni ispit položio je 2000.  godine. Nakon diplome do 1995. godine radio je na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao asistent na katedri za radno i socijalno pravo. Nakon toga prelazi u Ministarstvo vanjskih poslova RH gdje je radio do 2000. godine, najprije kao savjetnik, a potom odlazi  u diplomatsku službu u hrvatsko veleposlanstvo u Nizozemskoj.

PERKOVIĆ JUNIOR MU RADIO SIGURNOSNU PROVJERU

Orsatovim važnijim poznanicima s Pravnog fakulteta u Zagrebu  treba svakako pridodati i Sašu Perkovića, sina osuđenog udbaša iz Munchena za kaznena djela državnog terorizma iz vremena bivše YU, koji mu je 1995. godine radio sigurnosnu provjeru u Ministarstvu vanjskih poslova RH,  kao šef  tadašnje VII. uprave  zadužene za sigurnost. Obzirom na vrijeme kad je vršena ta sigurnosna provjera nad Orsatom Miljenićem morala je biti negativna.

Prije dolaska na mjesto ministra pravosuđa u kukuriku vladi Zorana Milanovića, gdje mu je plaća  bila oko 17 tisuća kuna mjesečno, kao odvjetnik je zarađivao višestruko više, i to do čak vrtoglavih 50 tisuća kuna mjesečno. I to netto.

Osim već navedenih pikanterija, bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić, spominje se u nekim već objavljenim novinarskim tekstovima kao sakupljač reketa za EPH, kojeg je zastupao više godina kao odvjetnik a što, slučajno ili ne,  trenutni uvaženi kandidat za predsjednika SDP-a nikada nije demantirao.

Bookmark the permalink.

Comments are closed