ODLAZAK KOMPROMITIRANE VESNE PUSIĆ

Posljenji parlamentarni izbori koji su održani u Hrvatskoj 11. rujna 2016. godine pomalo su u drugi plan bacili dotad razvikanu i medijski eksponiranu čelnicu HNS-a Vesnu Pusić. Iako je međustranačkim inžinjeringom u sklopu tzv. «Domoljubne koalicije» dotična u suradnji s trenutnim predsjednikom HNS-a, gospodinom Ivanom Vrdoljakom  polučila sasvim solidan rezultat u količini saborskih fotelja, teško se oteti dojmu da brojnost medijskih istupa koji su pratili bivšu ministrucu vanjskih poslova u vladi Zorana

V.Pusic_MVEP

Tekst: M. Tomić

Foto: Lana S. Domini

Posljenji parlamentarni izbori koji su održani u Hrvatskoj 11. rujna 2016. godine pomalo su u drugi plan bacili dotad razvikanu i medijski eksponiranu čelnicu HNS-a Vesnu Pusić. Iako je međustranačkim inžinjeringom u sklopu tzv. «Domoljubne koalicije» dotična u suradnji s trenutnim predsjednikom HNS-a, gospodinom Ivanom Vrdoljakom  polučila sasvim solidan rezultat u količini saborskih fotelja, teško se oteti dojmu da brojnost medijskih istupa koji su pratili bivšu ministrucu vanjskih poslova u vladi Zorana Milanovića je potpuno zamrla nakon objave rezultata u noći posljednjih izvanrednih parlamentarnih izbora.

SUSPEKTNO OBITELJSKO STABLO FRAU PUSIĆ

U Ministarstvu vanjskih poslova bilo koje države svijeta prije stupanja na dužnost I predaje imovinske kartice morate proći sigurnosne provjere. Da biste dobili dozvolu za rad i samim time uvid u povjerljive dokumente i državne tajne, morate biti besprijekorne prošlosti, nekažnjavani, ali ne samo osoba nad kojom se provodi sigurnosna provjera već i članovi uže obitelji. Za više razine sigurnosti, a MVEP RH to zasigurno jest, bitno je i da osobe s kojima ste u dodiru, dakle i članovi vaše obitelji, ne predstavljaju sigurnosni rizik. To je vid diskriminacije, ali on je nužan da bi se zaštitila nacionalna sigurnost. Čini se da taj političko-sigurnosni detalj nije ispoštovan u slučaju Vesne Pusić. Naime, u zemlji koja se spram vlastite sigurnosti ne odnosi posve ignorantski, Vesna Pusić najvjerojatnije ne bi mogla obnašati dužnost ministrice u Ministarstvu vanjskih poslova na bilo kojem radnom mjestu, a sasvim sigurno ne na mjestu gdje može doći u dodir s najčuvanijim državnim tajnama. Da podsjetimo, unazad tri generacije obitelj Vesne Pusić vrvi doktorima znanosti, ali i ljudima koji su se teško ogriješili o ljudska prava i hrvatsku državu – suradnicima četničkih organizacija, teroristima, jugoslavenskim nacionalistima, ubojicama civila, policijskim batinašima. Za početak, u cijeloj toj političko-moralnoj recentnoj gunguli oko gospođe Pusić treba napomenuti kako je njen brat je vrlo aktivan aktivist, koji je često puta skupljao dokumente koji teško kompromitiraju Republiku Hrvatsku. Neki od tih dokumenata su bili vrlo zlonamjerne konstrukcije na štetu RH. Dakle, za brata Vesne Pusić slobodno možemo reći da se spram Hrvatske često odnosio prilično neprijateljski, filosrpski i kroatofobno. No on nije jedini „biser“ u obitelji Pusić. Za djeda Vesne Pusić, Danka, postoje snažne indicije da je u II. svjetskom ratu, ali  i prije njega bio član jugoslavenskih kolaboracionističkih i nacionalističkih organizacija, i blizak čelnicima četničkog pokreta. Također, njegov brat, Grga, je II. svjetski rat proveo u dalekoj Kanadi, i to među tamošnjim pripadnicima četničkog pokreta, a nakon završetka rata se vratio u bivšu Jugoslaviju, izrazivši oduševljenje njenom ponovmom uspostavom.

Osim toga, Grga Anđelinović je postao predmetom povijesnih udžbenika budući je 5. prosinca 1918. godine, kao šef žandarmerije u Zagrebu, naredio otvaranje vatre iz teških mitraljeza na mirne prosvjednike na Trgu bana Jelačića koji su prosvjedovali za Republiku Hrvatsku protiv Kraljevine Jugoslavije. Tom prilikom je pobijen velik broj građana Zagreba. Nadalje, u obitelji Pusić je bilo još državnih terorista i policijskih batinaša, poput Berislava Anđelinovića koji je također  ostao upamćen po političkim ubojstvima Hrvata. U obitelji Vesne Pusić svi istaknuti članovi bili su veliki jugoslavenski nacionalisti, i bili su izrazito neprijateljski raspoloženi spram ideje o hrvatskoj državi. I na kraju, tu je i sama Vesna Pusić, koja je Hrvatsku u više navrata proglašavala “agresorom u Bosni” a spominjala je i da je “Hrvatska država nastala na zločinu”.

UCJENJENA PUSIĆ KAO BEOGRADSKA KRTICA

Nije nebitno istaknuti kako je Vesna Pusić u intervjuu srbijanskoj novinskoj agenciji Tanjug otvoreno najavila da će pomoći Srbiji da uđe u EU čim prije, opravdavajući to time da “zemlja koja ucjenjuje drugu ne može profitirati“. Usto, najavila je povlačenje tužbe za genocid protiv Srbije, ali i – poništenje zakona RH kojim se tužbe Srbije protiv hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata proglašavaju ništetnim. Svi ti potezi, reklo bi se na prvi pogled, idu u smjeru ne samo jugoslavenskih integracija, nego i izravno u korist Srbije i na štetu Republike Hrvatske. Tim više što Srbija nikad nije pokazala nikakvo kajanje ili pružila ispriku oko svoje uloge u posljednjim jugoslavenskim ratovima, ali jeste pokazala volju i demonstrirala silu u perfidnom obliku uhićivanja hrvatskih branitelja. U tom kontekstu, političko popuštanje hrvatske ne može biti viđeno kao znak snage i kooperativnosti nego kao znak slabosti i pokoravanja balkanskom Beogradu.
I drugi istupi Vesne Pusić, poput njene dugogodišnje politike spram BiH, idu na ruku Srbiji i formiranju neke buduće regionalne zajednice s državama bivše Jugoslavije, a ne na suradnju s EU.

KUPOVANJE GLASOVA ZA KANDIDATURU U UN

U više navrata mnogi mediji su u svojim tekstovima ukazivali na moguću korumpiranost dijela državne uprave kada je bila u pitanju netransparentna kandidatura Vesne Pusić za mjesto glavne tajnice UN-a. Naime,Vesna Pusić u vrijeme dok je obnašala dužnost ministrice MVEP-a RH dodijelila je 150 tisuća kuna fantomskoj udruzi “Zdenac” za prevenciju zaraznih bolesti u afričkoj Tanzaniji. Dakle, ne ulazeći dublje u tadašnje poslovanje Pusićkinog MVEP-a, samo iz ovog primjera može se zaključiti da u odjelu financija njenog bivšeg ministarstva neke stvari ne štimaju i sasvim legitimno postaviti je pitanje – je li Vesna Pusić kupovala državnim novcem, ili je tek tada stvarala preduvjete za kupovinu glasova dalekih i nesvrstanih zemalja za predstojeće izbore za glavnu tajnicu UN-a? U pravnom žargonu kaznenog prava to bi se moglo svesti pod zajednički nazivnik kapilarne korupcije. Nadalje, a prema neslužbenim informacijama iz MVEP-a, revizijom poslovanja u ministarstvu pronađene su nepravilnosti u poslovanju tijekom mandata gospođe Vesne Pusić. Naime, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske je u prosincu 2014. godine, pod vodstvom tadašnje ministrice Vesne Pusić, isplatio više od 75 tisuća američkih dolara, što u protuvrijednosti iznosi oko 480 tisuća kuna, organizaciji Population Services International (PSI), kako bi se financirala konferencija o kontracepciji u Angoli. Pusićkin MVEP je izvršio spornu isplatu bez odobrenja nadležnih za upravljanje tim sredstvima. Novac je isplaćen s proračunske aktivnosti pod službenim poslovnim brojem K776046 Razvojne suradnje. Tim novcem je financirana priprema projekta “Promjena pristupa metodama kontracepcije u Angoli” u suradnji s Billom i Melindom Gates. No, to je učinjeno bez pisanog odobrenja Uprave za multilateralne poslove i globalna pitanja, koja je nadležna za upravljanje sredstvima s navedene proračunske aktivnosti.

Iako je navedeni projekt bio u nadležnosti Centra izvrsnosti MVEP-a RH, budući je bio komercijalnog karaktera, odnosno krajnji korisnici su trebali platiti kotizaciju, vrlo je jednostavno za zaključiti da je održavanje konferencije bilo vrlo upitno, što ga nije kvalificiralo kao projekt za razvojnu suradnju. Sam projekt trebao je, u razdoblju od 2014. do 2016. godine, iznositi oko milijun američkih dolara, te bi predstavljao najveći pojedinačni humanitarni poduhvat kojeg je Hrvatska kao donator ikad financirala, unatoč tome što se prema dostupnom prijedlogu Nacionalne strategije razvojne suradnje i humanitarne pomoći RH za razdoblje 2015 – 2020. godine ne ubraja u prioritete hrvatske razvojne suradnje.

Osim toga, a obzirom na konačni mogući iznos, ovaj projekt je zahtijevao višegodišnje zaduživanje Republike Hrvatske, što znači da mu je trebalo prethoditi odobrenje Ministarstva financija RH, a nije imao ni cjelokupnu dokumentaciju. Osim toga, sporni projekt ni na koji način nije predstavljao hrvatske gospodarske interese niti su u njega bili uključeni hrvatski stručnjaci. Daljnjom analizom Pusićkinog „financijskog projekta“ ustanovljeno je da se konferencija uopće nije doticala jednog od najvećih problema s kojima se Angola susreće, kada je riječ o ženskom reproduktivnom zdravlju, a to je širenje spolno prenosivih bolesti i smrtnost majki pri porodu.

Ovdje se sasvim legitimno postavlja pitanje kako je moguće da je, preskočivši toliko državnih propisa novac hrvatskih poreznih obveznika završio financirajući projekt za kojeg je u startu bilo upitno hoće li se uopće realizirati? Jedno od tumačenja koje se može čuti unutar MVEP-a, ali i šire, jest i da je ova, za Hrvatsku, ogromna donacija, bez potrebne dokumentacije i potrebnih odobrenja u stvari Vesni Pusić mogla poslužiti kao sredstvo za financiranje lobiranja za njezinu kandidaturu za glavnu tajnicu UN-a. Ovdje valja svakako spomenuti i u odnosu na UNICEF vrlo velike financijske potpore RH u iznosu od vrtoglavih 18 milijuna kuna koja su isplaćene toj međunarodnoj organizaciji u posljednje dvije godine od strane RH i na inicijativu Vesne Pusić.

Kako izvori u MVEP-u zaključuju, čini se, ipak, kako je Vesna Pusić  četiri pune godine grubo zloupotrebljavala svoj politički položaj za promicanje osobnih ciljeva suprotnih interesima hrvatskih građana. Dakle, državnim novcem, državnom infrastrukturom i logistikom, kao i u slučaju korištenja Vladinog zrakoplova u privatne svrhe, Vesna Pusić je mislila osvajati UN-ovu zgradu na lijevoj obali East Rivera u New Yorku.

Stoga nikoga nije nimalo iznenadila vijest kako je prije nekoliko mjeseci saborski zastupnik Mosta Miro Bulj podignuo kaznenu prijavu protiv Vesne Pusić zbog kaznenog djela zloporabe položaja i ovlasti.

ZAGOVARALA PRIZNAVANJE TERORISTIČKE AL-NUSRE

22. studenog 2015. godine njemački dnevnik Bild i istoimeni portal, donio je šokantnu vijest o poslovnoj suradnji između Republike Hrvatske s Islamskom državom. U novinskom članku visokotiražnog njemačkog dnevnika pokušava se odgovoriti na pitanje o financiranju ISIL-ove paradržave i gospodarskim aktivnostima ove čvrsto uspostavljene terorističke strukture na okupiranim područjima u Siriji i Iraku i to upola manjim od Njemačke. U spomenutom tekstu se također pojašnjavaju i detalji oko poslovanja i financiranja ISIL-a. U spomenutom članku novinar Bruno Schirra optužio je Hrvatsku za ilegalno poslovanje sa Islamskom državom u poslovima s naftom i naoružanjem. Dakle, kao primjer ovakvog poslovanja sa Islamskom državom novinar Bilda decidirano navodi Republiku Hrvatsku, i ide korak dalje, te optužuje Hrvatsku za prodaju oružja ovoj globalnoj terorističkoj organizaciji.
Posebno na ovu okolnost događaja oko ISIL-a ali nezavisno od najnovijih napisa njemačkog Bilda, među nezavisnim novinskim izvorima, zatim među ekspetima koji prate međunarodni terorizam kao i među diplomatima EU, ali i šire, već izvjesno vrijeme se spominje ime Vesne Pusić, bivše prve potpredsjednice vlade i bivše ministrice vanjskih poslova Republike Hrvatske kao osobe koja se nedvosmisleno zalagala da Hrvatska prizna organizaciju Al-Nusru. Da podsjetimo, teroristička organizacija koja je imala veze s Al-Qaidom sada se zove Al-Nusra. U svakom slučaju, zanimljiv političko – diplomatski detalj za „regionalnu“ kandidatkinju koja ima aspiracije zasjesti na mjesto Glavne tajnice UN-a. Slučajno ili ne, drugi glavni akter ove skandalozne priče iz njemačkog Bilda, bivši premijer Republike Hrvatske je na posljednoj sjednici svoje tadašnje vlade, 3. studenog 2015. godine, dao pisani prijedlog službene kandidature Vesni Pusić za najprestižnije mjesto u neboderu u New Yorku na obalama East Rivera.

Inače, teroristička skupina simpatizirana od bivše ministrice Vesne Pusić objavila je svoje osnivanje 23. lipnja 2012. godine. U stručnoj literaturi opisana je kao “najagresivnije i najuspješnije oružje pobunjeničke sile Bliskog istoka”. Skupina je definirana kao teroristička organizacija od strane UN-a u svibnju 2013.godine, a od SAD-a tijekom prosinca 2012.godine. Skupina je uspostavila tzv. Islamsku Državu Iraka i Sirije na području istočne Sirije a prema neslužbenim podacima broji preko 10 tisuća pripadnika. Odgovorna je za niz terorističkih akcija koja su se dogodila u Siriji.

Bookmark the permalink.

Comments are closed