HRVATSKI VELIKI DJETLIĆ

Hrvatski veliki djetlić (Dendrocopos major) najčešća je vrsta djetlića kod nas. On je naša stanarica-dupljašica te ga se u prirodi može vidjeti vrlo često. Pri promatranju ove ptice lako se uočavaju njegova crna leđa, krupna bijela ploha na krilima, sjajno-crveni podrepak, crno tjeme i crvena mrlja na zatiljku, ali samo u mužjaka. I rep mu je osebujan. Pera u repu su relativno kratka i čvrsta tako da ptici služi kao »treća noga« kod puzanja gore-dolje po stablu, a najviše kao potporanj pri kljucanju po drvetu. Osim toga, i stopalo mu je prilagođeno za kretanje po drveću u svim smjerovima. Svi prsti imaju snažne i oštre pandže polumjesečastog oblika koje im omogućuju hvatanje za okomiti

Veliki djetlic

Tekst: Priroda

Foto: www.hpd.hr

Hrvatski veliki djetlić (Dendrocopos major) najčešća je vrsta djetlića kod nas. On je naša stanarica-dupljašica te ga se u prirodi može vidjeti vrlo često. Pri promatranju ove ptice lako se uočavaju njegova crna leđa, krupna bijela ploha na krilima, sjajno-crveni podrepak, crno tjeme i crvena mrlja na zatiljku, ali samo u mužjaka. I rep mu je osebujan. Pera u repu su relativno kratka i čvrsta tako da ptici služi kao »treća noga« kod puzanja gore-dolje po stablu, a najviše kao potporanj pri kljucanju po drvetu. Osim toga, i stopalo mu je prilagođeno za kretanje po drveću u svim smjerovima. Svi prsti imaju snažne i oštre pandže polumjesečastog oblika koje im omogućuju hvatanje za okomiti dio stabla. Ptići (juv) se prepoznaju po crvenom tjemenu (crvena kapa) koje postaje crno nakon prvog mitarenja. Veličine je oko 23 cm, mase do 90 g, a raspon krila do 39 cm.

Djetlić ima kljun poput dlijeta Životni prostor su mu bjelogorične, crnogorične i mješovite šume, stari voćnjaci i parkovi. Hrani se kukcima potkornjacima i njihovim ličinkama koje vadi kljucanjem po drvetu snažnim i pri vrhu oštrim kljunom poput dlijeta. Jede i gusjenice, voće, lješnjake, orahe i sjemenke iz češera crnogoričnog drveća. Duplju za gnijezdo teše u trulom, ali i zdravom drvetu. Ima jedno gniježđenje od svibnja do lipnja, nese šest bijelih, sjajnih jaja. I mužjak i ženka sjede na jajima 12–13 dana i brinu se o mladima čučavcima koji se osamostale za 17– 19 dana. Zov mu je visok, kratak i oštar »kik« koji može ići u nizovima i s razmakom od jedne sekunde.

 

 

Bookmark the permalink.

Comments are closed