ČOVJEK PO MJERI OTOKA

Akcija "Potrubi za otoke i obalu" u Cresu (foto: Čujete li svoje otoke, svoju obalu/Facebook)

Tekst: Tihana Bertek

Foto: Facebook

Povodom nedavno održane akcije “Čujete li svoje otoke, svoju obalu?” i zahtjeva građanki i građana da se zaustavi donošenje Zakona o koncesijama i omogući javna rasprava, razgovarala sam s Bojanom Genov, feministkinjom i pokretačicom lošinjske inicijative “Čovjek po mjeri otoka”.

INICIJATIVA POKRET OTOKA U PRIOPĆENJU ZA JAVNOST OBRAZLOŽILA JE SVOJE PRIGOVORE NA ZAKON O KONCESIJAMA. MOŽEŠ LI IZDVOJITI NEKE OD SPORNIH ODREDBI?

Na Zakon o koncesijama imamo niz primjedbi proceduralne i sadržajne naravi. Recimo, prijedlog zakona ne uvažava posebnosti svake koncesije, a ne prepušta niti zasebno uređenje posebnih koncesija (primjerice koncesije na javnom dobru) u zasebnim zakonima, jer ostavlja Zakon o koncesijama nadređenim ostalim zakonima. Tražimo da se prije usvajanja zakona pripreme i sve eventualne izmjene posebnih zakona i propisa koji reguliraju pitanja koncesija na javnim dobrima kako bi se mogao jasno procijeniti učinak propisa na javna dobra i zajednice u kojima se ta dobra nalaze, te na pitanje jednakosti pristupa javnim i zajedničkim dobrima. Nije rijetkost na obali i otocima da su plaže već ograđene i naplaćuje se ulaz na njih, a prijedlog ovog zakona dodatno otvara put privatiziranju pomorskog dobra, odnosno njegovog isključenja iz javne upotrebe. Zakon također predviđa prijenos koncesije i davanje podkoncesija s jednog koncesionara na drugog bez minimalnih rokova, tako da možemo očekivati potpunu tajkunizaciju procesa koncesioniranja. Donošenjem ovog zakona bit će, primjerice, olakšan prijenos koncesija za crpljenje vodnih izvora koje ima koncern Agrokor onome koga Agrokor, tvrtka s neodgovornim i vjerojatno kriminalnim poslovanjem, sama  izabere. Osim toga, zakon upotrebom pojma inovativnosti u području kriterija za dodjelu koncesije uvodi arbitrarnost u postupak dodjele koncesija, što je fantastičan način za dalje bujanje koruptivnih praksi vezanih uz proces koncesioniranja. Meni je zastrašujuća činjenica da nije određen maksimalni rok trajanja koncesije. To je još jedan od mogućih generatora korupcije.

ZAKON NE PREDVIĐA UKLJUČIVANJE ZAINTERESIRANE JAVNOSTI U PROCEDURU DAVANJA KONCESIJE. KAKO TO KOMENTIRAŠ, I ZAŠTO JE SUDJELOVANJE LOKALNE ZAJEDNICE VAŽNO?

Da, zainteresirana se javnost uopće ne spominje. Zasipaju nas tvrdnjama o tome da nas zastupaju naši izabrani zastupnici na svim razinama, ali to je koncept demokracije 18. stoljeća koji poručuje narodu da od izbora do izbora šuti i trpi posljedice ponašanja šerifa na svim razinama odlučivanja. Davanje koncesija ima znatno širi utjecaj na lokalne zajednice nego što je to financijski. Društvene i ekološke posljedice ovaj zakon uopće ne uzima u obzir, nego samo financijske učinke, u koje nisu ukalkulirane ekološke i druge štete. Pa i nadzor se odnosi uglavnom na nadzor naplate, a kazna za obavljanje djelatnosti van područja ugovora o koncesiji je opet naplata. A obavljanje djelatnosti koncesije regulirane ugovorom ili van ugovora mogu djelovati i djeluju i na okoliš, na biološku raznolikost, na kulturnu baštinu i najvažnije, na mogućnost lokalnog stanovništva da privređuje i da opstane. Kad govorimo o otocima, ograničenim i prometno izoliranim područjima sa smanjenim pristupom doslovno svemu osim moru, onda su ti učinci sudbinskog značaja. Primjerice, zatvori li veliki koncesionar najatraktivnije pomorsko dobro, ne ostaju otočani samo bez mjesta za svoje ručnike, nego i bez mjesta za svoje barke, mali iznajmljivači ostaju bez plaža za svoje goste ili tim gostima sve toliko poskupi da više ne dolaze. Zbog svega toga je važno da lokalne zajednice sudjeluju u svim koracima koncesioniranja i nadzora provedbe ugovora o koncesioniranju, i to ne samo putem svojih izabranih predstavnika, nego zainteresirana javnost mehanizmima koji moraju biti određeni zakonom. Ako je pomorsko dobro javno dobro, onda su građani stranke u postupku. Ne pristajemo na to da budemo isključeni!

Foto: Akcija u Malom Lošinju – “Potrubi za otoke i obalu, nek nas čuju i u Zagrebu!”

U MALOM LOŠINJU AKTIVNA SI U INICIJATIVI ČOVJEK PO MJERI OTOKA. NA KOJE STE NAČINE POKUŠALE UKLJUČITI SVOJE SUGRAĐANE I SUGRAĐANKE U RASPRAVU O RAZVOJU OTOKA?

“Čovjek po mjeri otoka” je inicijativa koju smo pokrenule umjetnica Dunja Janković i ja kao pokušaj da aktiviramo građane da se zajedno zauzmemo za održiv razvoj Lošinja. Sam naziv “Čovjek po mjeri otoka” upozorava na to da su uz prostorne ograničeni i vodni, infrastrukturni, komunalni i svi resursi osjetljivog sustava otoka, te da je nužnost poštovati prirodnu mjeru otoka. Naša je inicijativa postupno rasla tijekom gotovo tri godine djelovanja, održali smo brojne javne skupove, tribine, javne rasprave, prikupljali potpise na peticije, davali prijedloge, pisali primjedbe na prostorne i urbanističke planove, pisali analize, podnosili (uglavnom neuspjele) prijave, prije par dana održali i prosvjed “Čujete li svoje otoke”, a u tijeku su pripreme za ustavno ispitivanje Zakona o koncesijama. Što je bilo više štetnih zahvata u okolišu, inicijativa je dobivala sve više podrške i otočna je javnost shvatila da su gubitak autentičnosti i gubitak javnih prostora gubitak cijele zajednice.

U KOJEM SMJERU SE LOŠINJ RAZVIJA? U KOJOJ MJERI SU TI TRENDOVI SIMPTOMATIČNI ZA SITUACIJU NA CIJELOJ OBALI I OTOCIMA?

Mali Lošinj doživljava ubrzanu urbanizaciju, a još je u planu veliki broj projekata koji uključuju povećanje broja smještajnih kapaciteta, povećanje broja vezova u malim i čarobnim uvalama zbog kojih se neko područje proglašava odredištem snova, povećanje broja marina, izgradnju golf terena, povećanje aerodroma za velike avione, povećanje broja „uređenih plaža“, povećanje katova u hotelima, povećanje kategorije destinacije na pet zvjezdica, povećanje broja parkinga, povećanje broja (sezonskih) radnih mjesta za ljude koji trebaju doći na otok na kojem nema dovoljno vrtića ni stanova, povećanje turističkih i građevinskih zona u prostornim planovima, izgradnja bazena na obali mora, obećava nam se da ćemo postati hrvatska Palma de Mallorca. Najžalosnije je da se sve ovo zbiva stihijski i suprotno lokalno usvojenim strategijama ukupnog razvoja i održivog razvoja turizma, suprotno volji građana, a da zadovolji volju investitora koji je impresionirao lokalne i županijske vlasti stotinama tisuća eura koje namjerava investirati na Lošinju. Lošinj postaje destinacija, a sve manje mjesto za život, sve više usmjereno potrebama investitora, a sve manje potrebama otočana. Taj je trend sveprisutan i jadranska obala doživljava trend turističke unifikacije i gubitka upravo onoga po čemu je postala turistički privlačna. Investitori ne mare, njima je važna kratkoročna dobit, političke oligarhije nemaju ni znanja ni razumijevanja ni političke volje; usmjereni su na četverogodišnje cikluse osvajanja i održavanja vlasti, tako da svi gube iz vida činjenicu da je autentičnost najbolji brend. U toj poplavi promjena i „razvoja“ svi žele zgrabiti svoj dio kolača, svoju koncesiju na kojoj se može brzo i dobro zaraditi.

Foto: Punta Križa na Cresu, lokacija planiranog projekta Golf Matalda tvrtke Jadranka

MOŽEŠ LI NAM UKRATKO OBJASNITI SLUČAJ JADRANKE, PETE NAJVEĆE TURISTIČKO-TRGOVAČKE TVRTKE U HRVATSKOJ KOJA JE OVE GODINE OBILJEŽILA 70 GODINA RADA NA LOŠINJU I CRESU?

Tvrtka Jadranka je bila godinama isticana kao primjer radničkog dioničarstva, a onda je poslovodstvo proglasilo da se povlače sa burze i uplašili su preostale male dioničare da će ostati bez mogućnosti prodaje dionica i bez dobiti. Dionice su munjevito prodane, u tvrtku je ušao ruski kapital, a u javnom prostoru pričalo se o stotinama tisuća eura teškim investicijama. Lokalne vlasti su postale servis tvrtke Jadranka, napravile su im po narudžbi brojne izmjene prostornih planova (trenutno su u izradi 7. ciljane izmjene prostornog plana uređenja), otpisale potraživanje za najam zemljišta na kojem se nalazi kamp i prodale to zemljište uz još ogromne površine zemljišta unutar zaštićene park šume Čikat, podržale koncesioniranje i stvaranje uvjeta za zatvaranje uvale Čikat, najljepše uvale s povijesnim vilama, koje su „rekonstruirane“ bagerima, srušene do temelja i napravljene replike. Tvrtka Jadranka ponaša se kao vlasnik Lošinja, preorali su kamene grote, ravnaju, pikamiraju, betoniraju, mijenjaju obalnu crtu, a podržani od lokalnih i regionalnih šerifa zaštićeni su od bilo kakvih inspekcija i posljedica. Mi smo podnijeli brojne prijave, pisali smo Anki Mrak Taritaš dok je bila ministrica o bespravnim radovima na pomorskom dobru, ali nije se dogodilo ništa. Znam primjere da su ljudi bespravno postavili u more plutajuće vezove od par metara, što im je brzo i opravdano srušeno, a u ovom slučaju dobili smo odgovor da inspekcija postupa po svome godišnjem planu, a ne prijavama građana. Ova tvrtka započela je ovih dana gradnju nelegalne marine u istoj osvojenoj uvali, van obuhvata koncesije, van djelatnosti za koju ima koncesiju i van prostornoplanskih odredbi, pa je ova priča o osvajanju Lošinja savršena potkrjepa naših tvrdnji da su koncesije na pomorskom dobru potencijalno opasne za lokalne zajednice bez kontrolnih mehanizama i sudjelovanja nezavisne javnosti u nadzoru.

“Rekonstrukcija” u uvali Čikat (Foto: Čovjek po mjeri otoka/Facebook)

VEZANO UZ IZGRADNJU I RAZVOJ NA OTOKU, NASTOJALE STE USPOSTAVITI DIJALOG S PREDSTAVNICIMA GRADSKIH VLASTI I INSTITUCIJA. KAKO JE IŠLA TA KOMUNIKACIJA?

Odnosi s vlastima su prošli različite faze, od ljutnje na nas, preko ismijavanja naših zahtjeva i kritika te minoriziranja našeg razumijevanja razvoja i propisa, pa do prihvaćanja našeg postojanja. Osnovali smo Nezavisni građanski odbor za praćenje javnih politika, čije je osnivanje gradonačelnik Gari Cappelli, danas aktualni ministar turizma, pozdravio kao “praznik demokracije”. Smatramo da je letvica podignuta i da je više nije moguće spuštati te da proces donošenja odluka mora uključiti savjetovanja s građanima i biti pod stalnom paskom javnosti. Da su udruženi građani najbolji kontrolni mehanizam vlasti, najbolje je vidljivo iz aktivnosti Pokreta otoka, gdje više nije moguće ignorirati toliko mnogo ljudi, inicijativa, lokalnih zajednica. Onaj tko pokaže da ne čuje svoje otoke i obalu, nema mu opstanka na vlasti. 

Bookmark the permalink.

Comments are closed