BJELOGLAVI SUPOVI ODREDILI TOPONIME

bjeloglavi sup

Tekst: Panopticum

Foto: www.kvarner.hr

Bjeloglavi sup je već tisućljećima kod mnogih naroda sveta ptica ili simbol. Kvarnerski Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) jedna je od najvećih ptica letačica s rasponom krila do 2,70 metara, dužinom od oko 1 metar i  s prosječnom težinom oko 10 kilograma te životnim vijekom od oko pedeset godina. Bjeloglavi sup dostiže maksimalnu brzinu leta od 120 km/h, a poseban je jer podiže gnijezda na okomitim stijenama, ponekad i samo deset metara iznad mora.
Supovi uvijek žive u paru, ženka liježe jedno jaje u godini, a za vrijeme inkubacije, koja traje 48 -50 dana, na jajetu se izmjenjuju mužjak i ženka. Hrani se iskljucivo uginulim zivotinjama, najcesće krupnim sisavcima, i nikada ne napada živi plijen.

Egipćani, Arkađani, Asirci, Babilonci ali i Rimljani smatrali su ga svetim simbolom, a u Tibetu se i do danas održao običaj nebeskog pogreba, odnosno davanja komada pokojnikova tijela supovima koji ga prenose u druge svjetove.

Supovi u Hrvatskoj su zakonom strogo zaštićeni s glavnim zadatkom zaštite oko 250 bjeloglavih supova koji se gnijezde oko Kvarnerskog otočja. Prema supovima odavna postoji niz izvornih toponima: npr. vrhovi Supovica i Supjak, Supele, Supelna draga, itd.

Prstenovani bjeloglavi sup imena “Oštro” s otoka Cresa tijekom petogodišnjeg lutanja Europom je preletio 18 tisuća kilometara i stigao do švedskoga grada Tuvea, do 57. sjeverne geografske paralele. Nikada do sada niti jedan primjerak njegove vrste nije zabilježen tako daleko na sjeveru planeta. Nakon boravka u oporavilištu za ptice u Göteborgu je nastavio s oporavkom u Hrvatskoj, pa je krajem rujna 2012. godine pušten u prirodu.

 

 

 

Bookmark the permalink.

Comments are closed